U bečkom MUMOK-u (Museum Moderner Kunst) do 29. svibnja 2011. godine održava se velika izložba posvećena tzv. Bečkom akcionizmu, pod nazivom Direct art – bečki akcionizam u međunarodnom kontekstu. Izložbom se pokret, čiji se počeci smještaju u šezdesete godine, nastoji kontekstualizirati kroz konforntacije i relacije s paralelnim pojavama u umjetničkim praksama – Guatai grupom, Novim realizmom, Fluxusom, Pop artom i tendencijama u području hepeninga. Uz djela vodećih predstavnika Bečkog akcionizma – Güntera Brusa, Rudolfa Schwarzkoglera, Otta Mühla i Hermana Nitscha, izložena su djela Carolee Scheemann, Saburo Murakami, Christa, Gine Pane, Valie Export, Niki de Saint Phalle i drugih.
U rječniku povijesti umjetnosti, grupa Bečkih akcionista smatra se revolucionarnom zbog odmaka i napuštanja tzv. dvodimenzionalnog, statičnog, štafelajnog slikarstva i „iskoraka“ iz slike u prostor i vrijeme.
Kustosica izložbe Eva Badura-Triska ovakvim je postavom željela istaknuti kako akcije ovih „akcionista“ nisu bile ni izolirane ni originalne pojave u jeziku umjetnosti. U tekstu „Catholic tastes: hurting and healing the body in Viennese actionism int he 1960’s“ Philip Ursprung naglašava kako su rani performansi ove skupine nerazdvojivi od povijesnog i ideološkog konteksta u kojemu je njihovo djelovanje ne samo radikaliziralo, nego i osnažilo pojmove poslijeratnog konzervativnog austrijskog katoličkog i muškog subjekta (tekst je objavljen u zborniku Amelie Jones i Andrewa Stephensona, „Performing the body/ Performing the text“, 1999.). [j.g.]