Na sedmom Subversive festivalu u kinu Europa, Centar za ženske studije obilježio je desetu obljetnicu biblioteke Virginije Woolf predstavljanjem trećeg kola biblioteke. Biljana Dojčinović, Irena Svetek i Iva Grgić Maroević, koja je ujedno i urednica biblioteke, predstavile su romane Izlazak na pučinu, Noć i dan i Jakobova soba i pokazale kako djela Virginije Woolf jednostavno prelaze zemljopisne granice, baš kao što je rekla i sama Woolf:
“As a woman I have no country. As a woman I want no country. As a woman, my country is the whole world.”
Razgovor o stvaralaštvu ove strastvene spisateljice vodila je Rada Borić, izvršna direktorica Centra, a započeo je jedinim postojećim audio zapisom Virginije Woolf koji je zabilježio BBC i koji jw objavljen u eseju The Death of the Moth and Other Essays (1942).
Virginia Woolf obilježila je živote mnogih (i ovih) žena na razne načine. U slučaju Dojčinović radi se o uvođenju Woolf u nastavu, kao obavezni dio obrazovnog programa. Irena Svetek prvo čitanje Virginie Woolf vezuje uz jedno ljetovanje, i ističa da ju je ono odvelo prema feminističkoj kritici i iščitavanju cjelokupnog djela Virginie Woolf, koja je na kraju postala temom njezinog diplomskog, a kasnije i doktorskog rada.
„Woolf traga za nelagodom, postavlja pitanja, ali i daje utjehu. Upravo se zato njezina djela uvijek mogu iznova iščitavati,“ naglašava Grgić Maroević, urednica bibliotetke Viriginije Woolf.
„Za mene je ime Virginia Woolf oksimoron i zato me neizmjerno privuklo. Prvi roman koji sam pročitala bio je roman Izlazak na pučinu koji sam dobila na poklon od prof. Teodore Kropec kada sam imala 24 godine, koliko ima i protagonistica tog romana. Najviše me privuklo to što Woolf traga za nelagodom, a kritičari je upravo zbog toga zaključavaju u ladice književnog eksperimenta,“ zaključuje Grgić Maroević.
Povijest prevođenja Virginie Woolf u Centru za ženske studije započela je Vlastitom sobom (2003), nastavila se s Tri gvineje (2004) i zbirkom eseja Obična čitateljica (2005) u prvom kolu biblioteke. Uslijedila su Pisma Viti (2008), Između činova (2009) i Gospodin Bennet i gđa Brown (2010) u drugom kolu biblioteke, dok su u trećem objavljeni romani Jakobova soba (2011), Noć i dan (2012) i Izlazak na pučinu (2013). Izlaskom na pučinu svi su romani V. Woolf prevedeni na hrvatski jezik, što je hvale vrijedan poklon Centra za ženske studije hrvatskom čitateljstvu.
„Izlazak na pučinu trebao bi biti prvi roman koji se čita kad se čita Virginia Woolf“, na početku predstavljanja romana rekla je Dojčinović.
Dramatična isprepletenost života i fikcije sadržana u autoričinim riječima nikada dvoje ljudi nije bilo tako sretno kao mi, nikada nitko nije volio, kao što smo mi voljeli, s 438. stranice ovog romana, karakterika je svih Virginijinih romana. U romanu ove riječi izgovara Terence, junak romana kada njegova voljena Rachel umire.
Ovo je priča o ljubavi, o nastanku i nestanku ljubavi. Ovo je i bildungsroman, priča o odrastanju junaka „do trenutka kada su spremni da uđu u život“, imajući na umu da taj život može biti i smrt koja vreba iza ugla.
O položaju žene u Izlasku na pučinu možda najviše govori izjava glavnog junaka Terencea kada se osvrće na društvene slojeve: „da sam ja žensko nekome bih prosuo mozak.“
„Ovaj roman je sjajan katalog tema i postupaka koji obilježavaju rad Virginije Woolf, pokušaj da se spozna drugo biće idući od komičnog do tragičnog, da se kaže neizrecivo, da se kaže ono što se prešućuje,“ ističe Dojčinović. Priča o ljubavnim vezama, Noć i dan, za Svetek je knjiga koja se čita drugačijim očima u raznim periodima života.
Ispod površine zaljubljivanja i odljubljivanja kriju se egzistencijalna pitanja: kako se žena osjeća u svojoj ulozi, može li biti sretna u braku i je li brak jedini smisao njezina života, što je to uspjeh, što je sreća? Za Svetek je Woolf napredna i genijalna autorica, a ovaj roman smatra i danas aktualnim ponajprije zbog društvene (ne)osjetljivosti na ženske želje.
„Iako žene danas ostvaruju značajne karijere, ukoliko se svjesno odluče da nemaju djece, postaju obilježene u negativnom kontekstu, marginalizirane,“ ističe Svetek i zaključuje kako je ovo „jedini roman Virginije Woolf sa sretnim krajem i s puno humoristčnih momenata.“
„Woolf je u romanu Jakobova soba pokazala fragmentiranje subjekta i mnogi ga stoga smatraju njezinim prvim njezinim eksperimentalnim romanom,“ naglašava Grgić Maroević. „Virginia piše ovaj roman da bi pronašla svoga brata, da bi ga pokušala prizvati, sebi objasniti njegovu osobnost. No, ovim romanom kao da predskazuje smrt svoga nećaka, 1937. godine,“ naglašava Grgić Maroević. Roman obiluje ironijom, satirom, humorom i fantastikom, a jednim dijelom odgovara na njezino pitanje „kako bih ja živjela da sam bila dečko“, budući da je njezina neostvarena želja bila studirati u Cambridgeu, što ženama onomad nije bilo moguće.
Uz zahvalu svim suradnicima/cama, posebice Ivi Grgić, prevoditeljici Marini Leustek i prevoditelju Lovri Škopljancu, koji su, uz Ladu Čale Feldman i autori pogovora knjiga, urednici izdavaštva Sandri Prlendi i dizajnerici Kristini Babić te Biljani Kašić koji su omogućili nastanak biblioteke Virginia Woolf, na kraju, po(r)uka u kratkom filmu: svaka žena za (samo)ostvarenje treba samo malo novca i vlastitu sobu.
I kao dokaz da književnost nije dosadna, već inspirativna i kreativna pokazao je i video rad Vukomana Stranjačevića, studenta Biljane Dojčinović, posvećen feminističkoj književnosti i umjetnosti pisanja.
Sve prijevode Virginije Woolf možete nabaviti u Centru za ženske studije, Dolac 8.
