Pitanje što je ljubav?, već tisućljećima zaokuplja našu kolektivnu imaginaciju, a ništa ju ne definira toliko izražajno kao ljubavno pismo. Najbolja od njih, osobno čine sveopćim, te iznova osobnim, omogućujući nam cjelovitije poimanje ljubavi.
Autor/ica iz neke druge ere ili kulture kompleksnost ljubavi može obuhvatiti tako potpuno, da se odjednom osjećamo manje samima.
U konekstu novog poglavlja moderne povijesti, u kojem se istospolna ljubav počinje politički prihvaćati, Maria Popova za portal Brain Pickings, izdvaja najljepša i bezvremenski očaravajuća LGBTQ ljubavna pisma.
Britanska spisateljica Virginia Woolf svojoj ljubavnici i dugogodišnjoj prijateljici Viti Sackville-West ne samo da je pisala brojna pisma, već je elemente njihove veze pretočila i u roman Orlando (1928.). Štoviše, roman je u tolikoj mjeri inspiriran životom Vite Sackville-West da ga je njezin sin Nigel Nicholson nazvao “najduljim i najšarmantnijim ljubavnim pismom u književnosti”.
Kulturna antropologinja Margaret Mead tri puta se udavala, no najdulju i najintenzivniju vezu imala je sa svojom četrnaest godina starijom mentoricom Ruth Benedict. O usponima i padovima u njihovoj dugogodišnjoj vezi svjedoči i posthumno objavljena zbirka pisama.
Osim toga, Popova navodi i pisma koja su izmjenjivali pjesnici Allen Ginsberg i Peter Orlovsky, pjesnikinja Edna St. Vincent Millay i zvijezda nijemog filma Edith Wynn Matthison, te američka prva dama Eleanor Roosevelt i novinarka Lorena „Hick“ Hickok, a zaključuje ga emotivnim recima irskog književnika Oscara Wildea upućenima lordu Alfredu „Bosieju“ Douglasu.
“On razumije mene i moju umjetnost i voli oboje. (…) Upropastio je moj život pa mi ne preostaje drugo doli da ga volim – to je jedino što mogu učiniti”, piše Wilde o svom “najdražem dječaku”.
Više o samim ljubavnicama i ljubavnicima, te odabrane ulomke iz pisama pročitajte ovdje. [N.K.]
