Helena Beatrix Potter, engleska spisateljica i likovna umjetnica najpoznatija po raskošno ilustriranim pričama o antropomorfnim životinjama, rođena je 28. srpnja 1866. godine u Londonu, u tipičnoj viktorijanskoj obitelji.
Odgajana (kako je već bio običaj u to vrijeme) uz pomoć dadilja, a kasnije i guvernanti, Beatrix je imala malo dnevnog kontakta s roditeljima, odvjetnikom Rupertom Williamom Potterom i Helen Leech, kćerkom bogatog brodograditelja i trgovca pamukom.
1872. godine rodio joj se brat Walter Bertram; usprkos razlici u godinama, brat i sestra imali su mnogo toga zajedničkog, napose ljubav prema crtanju i slikanju, prirodi i životinjama.
Mali Potterovi nisu imali previše kontakata sa svojim vršnjacima i vršnjakinjama, što su djelomično kompenzirali velikim brojem kućnih ljubimaca. U svojoj su učionici uvijek držali mnoštvo malih životinja zečeva, žaba, guštera, miševa, ježeva, pa čak i šišmiša. Upravo će ti ljubimci kasnije poslužiti kao nadahnuće i model za Beatrixine ilustrirane uspješnice o Petru Zecimiru (Peter Rabbit), gospođi Mišredić (Mrs Tittlemouse), Tomici Macanu (Tom Kitten) i drugim antropomorfnim životinjama.
Njeni zečevi Petar i Benjamin inspirirali su njeno prvo i najpoznatije djelo, Priču o Petru Zecimiru. S navršenih 15 godina Beatrix počinje voditi tajni dnevnik pisan posebnom šifrom koju je sama izmislila, a koja je razbijena tek 15 godina nakon njezine smrti.
Obitelj Potter ljetne je mjesece provodila u golemoj kući u Škotskoj (Perthshire) gdje su se djeca mogla slobodno igrati i istraživati okolinu. Kada joj je bilo 16 godina obitelj nije uspjela iznajmiti svoj uobičajeni ljetnikovac pa su umjesto toga otputovali u Lake District na sjeverozapadu Engleske. Beatrix se zaljubila u prekrasan krajolik i vraćala mu se do kraja života.
Beatrix Potter kao djevojčica
Slikarica, znanstvenica, spisateljica…
Kao dijete, Beatrix je provodila mnogo vremena crtajući biljke i životinje. Uz realistične, katkad i znanstvene crteže gljiva, fosila, kukaca, mahovina i lišajeva, crtala je i slikala fantastične prizore životinja odjevenih u ljudsku odjeću i zabavljenih ljudskih poslovima (šivanjem, pletenjem, kuhanjem…). Omiljena tehnika bio joj je akvarel.
Zapazivši njenu sklonost likovnim umjetnostima, Beatrixini roditelji, koji su i sami bili umjetnički nastrojeni (otac se amaterski bavio fotografijom), zapošljavaju posebnu učiteljicu umjetnosti koja je Beatrix davala satove crtanja i vodila je na izložbe.
Iako nikada nije išla u školu, Beatrix Potter pokazivala je golemu intelektualnu znatiželju. Naročito su je privlačile prirodne znanosti, posebice entomologija (grana zoologije koja se bavi proučavanjem kukaca) i mikologija (grana biologije koja se bavi proučavanjem gljiva).
Njen interes za gljive podržava i škotski znanstvenik Charles McIntosh, kojega su se dojmili njeni precizni crteži. No Beatrixin interes za gljive nije se zadržavao samo na njihovom vanjskom izgledu: štoviše, 1897. godine njen članak o sporama i razmnožavanju gljiva predstavljen je uglednoj britanskoj udruzi biologa (The Linnean Society).
Beatrix Potter s ocem i bratom
Krajem 19. stoljeća Beatrix po prvi puta uspijeva prodati svoje radove: ona i Bertram, naime, izrađuju i prodaju čestitke za Božić i druge posebne prigode. Ubrzo nakon toga izdavačke kuće Hildesheimer & Faulkner te Ernst Nister otkupljuju njene crteže koje potom koriste kao ilustracije u knjižicama priča i stihova. Ohrabrena prvim poslovnim uspjesima, te na nagovor svoje bivše guvernante i prijateljica Annie Moore, Beatrix odlučuje objaviti vlastite književne uratke.
Za svoj literarni debi odabire priču o Petru Zecimiru, koju je prvi puta ispričala i ilustrirala u pismu Mooreinom sinu Noelu. Priča o nestašnom zecu i njegovim pustolovinama u vrtu farmera McGregora najprije je objavljena 1901. u skromnoj vlastitoj nakladi (za obitelj i prijatelje). Široj javnosti priča je predstavljena u listopadu naredne godine, u nakladi izdavačke kuće Frederick Warne & Co. Petar Zecimir postigao je golem uspjeh i donio Beatrix ne samo slavu i priznanje, već i zaradu koja joj je osigurala financijsku neovisnost.
Osim za prirodu, Potter je imala ‘oko’ i za posao. Samo godinu dana nakon objavljivanja priče o Petru Zecimiru, osmislila je igračku s njegovim likom. Bio je to prvi u nizu proizvoda s motivima likova iz njenih priča koji će donijeti znatnu zaradu njoj i njenim izdavačima.
1903. godine pojavile su se dvije nove priče: Krojač iz Gloucestera i Priča o Vjevercu Orašaru. Uz pomoć urednika Normana Warnea, Beatrix će nastaviti pisati, oslikavati i objavljivati dvije do tri knjižice godišnje.
Peter Rabbit
Život na selu
Osim na poslovnom, Beatrix Potter i Norman Warne odlično su se slagali i na privatnom planu. Međutim, njezina majka nije bila oduševljena idejom da Beatrix prijateljuje s osobom nižeg društvenog statusa. Preprekama i protivljenjima usprkos, Beatrix i Norman Warne zaručili su se u srpnju 1905. godine.
Njeni šokirani roditelji zahtijevali su da se zaruke razvrgnu, a kako Beatrix nije popuštala, predložili su kompromis: ona smije nositi njegov prsten, no zaruke će ostati tajna i par će odgoditi samo vjenčanje. Nažalost, pitanje braka nikada nije do kraja riješeno: 25. kolovoza 1905. godine, samo mjesec dana nakon prosidbe, Warne umire od leukemije.
Shrvana tugom, Beatrix traži utjehu u radu i posjetima Lake Districtu, gdje kupuje zemljište i farmu zvanu Hill Top (sačuvana u izvornom obliku, kuća je danas popularna turistička atrakcija). S odvjetnikom koji joj je pomogao pri kupnji, Williamom Heelisom, s godinama razvija intenzivnu vezu koja kulminira brakom sklopljenim 1913. godine.
Beatrix Potter i William Heelis
Beatrix Potter kupila je ukupno 15 farmi i aktivno sudjelovala u njihovom održavanju i vođenju. Sama je često znala reći da je najsretnija u društvu svojih domaćih životinja. Njene ovce osvojile su brojne nagrade na lokalnim natjecanjima. 1943. postala je prvom ženom na čelu udruge uzgajatelja ovaca u Herdwicku, što svjedoči o njenom ugledu u lokalnoj zajednici.
Beatrix Potter podržavala je rad britanske udruge za očuvanje okoliša i povijesnih spomenika National Trust. Svjesna potrebe za očuvanjem prekrasnog okoliša i seoske kulture, slijedila je njihove odredbe vezane uz obradu zemlje i metode uzgajanja biljaka i životinja. Udruzi oporučno ostavlja 15 farmi i više od 4000 hektara zemlje, pomogavši na taj način očuvanju Lake Districta. Beatrix Potter umrla je 22. prosinca 1943. godine od upale pluća i bolesti srca.
U svrhu popularizacije i podupiranja proučavanja života i djela ove viktorijanske spisateljice i ilustratorice, 1980. osnovano je Društvo Beatrix Potter (Beatrix Potter Society).
Osam godina kasnije, 1988. u Hawksheadu je otvorena Galerija Beatrix Potter u kojoj su izloženi njeni originalni radovi. Književni početci Beatrix Potter kao i njezina veza s Normanom Warneom tema su filma Gospođica Potter (2006.), s Renée Zellweger i Ewanom McGregorom u glavnim ulogama. Povodom obilježavanja 110-e obljetnice prvog izdanja Priče o Petru Zecimiru 2012. godine objavljena je posve nova priča o Petru koju potpisuje glumica i scenaristica Emma Thompson.
Farma Beatrix Potter u Lake Distictu
