Objavljeno

Bananamanija – Banana Yoshimoto i zauvijek zamišljeni adolescenti

“Pišite i pišite, bez ikakvih posebnih teorija ili logike. Izrazite se pomoću vlastitih riječi, a ne riječima drugih,” savjet je kultne japanske spisateljice Mahoko Yoshimito, široj publici znane kao Banana Yoshimoto. Ovaj si je zvučni pseudonim, kaže, prišila zbog svoje velike opčinjenosti cvjetovima banane, ali i zbog androginog prizvuka samog imena biljke.

Banana Yoshimoto rođena je 24. srpnja 1964. u Tokiju. Njen otac, Takaaki Yoshimoto, utjecajan je japanski filozof, pjesnik, kritičar te radikalan aktivist, a njena sestra Haruno Yoiko poznata je japanska karikaturistkinja. Ovo je ostavilo trag i kod same Banane: odrastala je u liberalnom obiteljskom okruženju i već se kao djevojka susrela, primjerice, s Dalai Lamom i Pedrom Almodavarom.

Svoj životni poziv našla je u pisanju i zbog toga upisuje književnost na nihonskom sveučilištu. 1986. diplomira novelom Moonlight Shadow za koju joj je dodijeljena prestižna fakultetska literarna nagrada Izumi Kyoka.

Tijekom 1987. godine Banana Yoshimoto je radila kao konobarica u restoranu jednog golf kluba, gdje pronalazi inspiraciju za kratku priču Kitchen koja tematizira egzistencijalističke i mladenačke tegobe protagonistkinje koja spokoj nakon smrti svoje bake nalazi samo u interijeru kuhinje i kulinarskom umijeću. Njenu potragu za spokojem potpomažu stari prijatelj njene bake Yuichi te njegova transseksualna majka Eriko koje/i joj pružaju svoje ognjište.

Prožeta jednostavnim dijalozima i živopisnim aromama pripravljenih jela te emfatičnim suodnosom hrane i čovjeka, Kitchen Banane Yoshimoto instantno se urezala se u srce čitateljica/a. Svojim osebujnim stilom pisanja autorica je u kratkom roku postala popularnom suvremenom književnom ličnošću prouzrokovavši pravu bananamaniju u Japanu:  fanice/ovi i danas autoricu štuju putem svojih online oltara, fan blogova i ostalih društvenih platformi s posebnim posvetama autorici.

Kitchen je stekla i veliko odobravanje kritičarki/a koji su netom nakon objavljivanja autoricu ovjekovječile/i nagradom Kaien Newcomer Writers Prize koja se dodjeljivala novo pridošlim autoricama/ima svijeta književnosti. Omiljenost djela među redateljima dokazale su i dvije suradnje za ekranizaciju iz 1989. godine te hongkonške verzije djela iz 1997. godine.


Scena iz hongonške verzije filma “Kitchen”, 1997.

Popularnost izvan Japana stekla je 1993. godine kada su prevedene verzije novela Kitchen i Moonlight Shadow stigle na anglofono tržište. U SAD-u su se, međutim, Kitchen i Moonlight Shadow pojavile zajedno u obliku zbirke priča. Nakon toga slijede njeni romani iz 1988. i 1989. godine: Sad Foreboding, Bubble/Sanctuary i Goodbye, Tsugumi među kojima potonji doživljava ekranizaciju pod okriljem japanskog režisera Juna Ichikawe 1990. godine.

Banana Yoshimoto nastavlja pisati i u rasponu od devet godina, između 1990. i 1999., objavljuje tri novele – N.P., Amrita i Hardboiled & Hard Luck. U novijim djelima autorica se također referira na probleme mladih osoba, osvrće se na traumu gubitka voljenih osoba, integrira moderne i tradicionalne elemente američke i japanske kulture u jednu veliku novelističku smjesu te se svojim specifičnim mono no ware (slobodno prevedeno “osjetljivost na stvari”) stilom pisanja osvrće na svoj olfaktivan i okusni užitak koji pronalazi u izvorno japanskoj hrani poput shabu-shabuja i sashimija.

Svom opusu radova pridodaje i seriju kratkih priča koje uključuju Asleep (1989.) i Lizard (1993.) te nekoliko serija eseja pod nazivom Pineapple Pudding (1989.), About a Dream (1994.) i Pineapple Head (1995.).

Spisateljica koja snovima duguje velik udio svoje inspiracije i danas slovi kao osoba koja iznimno cijeni svoju privatnost i provodi tek trideset minuta dnevno pišući svoja književna djela. Yoshimoto svojim iskrenim likovima širokih vidika inspirira mnoge da u životu uživaju i u sitnim radostima poput škripanja starog parketa ili mirisa hrane te novim generacijama ulijeva duh otpora, šačicu svijesti o vlastitoj okolini i prstohvat adolescentske zaigranosti.

Tekst je originalno objavljen na poddomeni portala – operiseksizam.voxfeminae.net, internetskoj stranici koju, uz mentorstvo, uređuju volonteri i volonterke uključenie u projekt ‘Aktivni mladi za rodnu ravnopravnost’.


Povezano