Nisam prosvjednica po prirodi. Oduvijek su mi bile draže druge metode rada na društvenoj promjeni. Vodila sam političke kampanje, lobirala za promjene politika, gradila koalicije, telefonirala, slala pisma i potpisivala peticije. No danas, nakon predsjedničkih izbora 2016. godine, i ja se, baš kao druge Amerikanke i Amerikanci, osjećam pozvanom i dužnom izlaziti na ulice i boriti se za zaštitu prava žena, imigranata, LGBTIQ osoba i okoliša.
Tako sam nedavno s tisućama žena i muškaraca sudjelovala u prosvjednom maršu u Washingtonu protiv nominacije Bretta Kavanaugha za doživotnog suca Vrhovnog suda SAD-a. Kavanaugha su najmanje tri žene vjerodostojno optužile za seksualno napastovanje. Postoji mnoštvo dokaza da je lagao pod prisegom pred Odborom za pravosuđe američkoga Senata gdje se njegovo vlastito svjedočenje svelo na pristranu i zapjenjenu dreku, što nimalo ne priliči jednom potencijalnom vrhovnom sucu. Bilo je očito da milijuni žena i muškaraca – uključujući i mnoge koji su katolici baš kao i Kavanaugh, studente prava na Yaleu, kao i aktualne vrhovne suce – smatraju Kavanaugha neprimjerenom osobom za tu poziciju. Njegovo prethodno javno i sudačko djelovanje ukazuje na to da će kao vrhovni sudac podržati smanjenje prava žena, nebijelaca i LGBTIQ osoba. Njegovi raniji radovi također upućuju na to da se zalaže za jačanje i širenje izvršnih ovlasti predsjednika SAD-a. U političkom sustavu koji je dizajniran tako da sadrži sustav uzajamnih provjera i ravnoteža između tri grane vlasti, izbor Kavanaugha za vrhovnog suca prijeti opasnom narušavanju institucionalnih odnosa.
I tako sam se našla, tog sparnog dana u Washingtonu, kako marširam prema Capitol Hillu, uz urede Senata prema Vrhovnom sudu, kako bih saslušala apele žena koje su preživjele seksualno nasilje, u pokušaju da se još neodlučne senatore uvjeri da glasaju protiv Kavanaughove potvrde za vrhovnog suca. Dva dana kasnije, Senat je potvrdio Kavanaughovu nominaciju i on je prisegao kao vrhovni sudac na doživotnu funkciju (tek su mu 53 godine). Njegov izbor daje konzervativcima većinu u Vrhovnom sudu, što će zasigurno utjecati na američki zakonodavni poredak u idućih nekoliko generacija. Kavanaugh je već u prva dva dana na svom novom radnom mjestu iskazao volju da kao vrhovni sudac afirmira Trumpovu nesmiljenu politiku prema imigraciji.
Mogućnost da još jedan optuženi seksualni predator dođe na jednu od najviših političkih pozicija dovela je mnoge žene u SAD-u u stanje teško kontroliranog bijesa. Svjedočanstvo Anite Hill od prije 27 godina o tome kako ju je Clarence Thomas seksualno napastvovao nije spriječilo Thomasov izbor za vrhovnog suca 2018. godine – baš kao što svjedočanstvo Christine Blasey Ford nije imalo učinka na ishod imenovanja. Ovo dovodi većinu Amerikanki u situaciju u kojoj više ne postoji vlast koja zastupa njihove interese. Ženama se iznova zorno pokazuje da njihova iskustva, sigurnost i životi ne znače ništa muškarcima na pozicijama moći. Šalje se poruka da niti jedna žena ne smije biti prepreka muškim ambicijama. Jessica Valenti, autorica memoara Seksualni objekt, nedavno je povodom Kavanaughove nominacije u članku za Medium napisala: “Nemamo riječi da opišemo što se događa ženama koje žive u zemlji koja ih mrzi.”
I naravno, ovo se ne događa samo u SAD-u – pogledajte druge zemlje, poput Brazila, Mađarske, Poljske, Italije, Filipina i Hrvatske. Danas desni populisti prijete gotovo svakoj demokraciji na Zapadu, a podčinjavanje žena je ključna točka njihovih političkih programa. Muškarci (no i neke žene, naročito bjelkinje) koji se osjećaju ugroženo u svijetu koji se kreće prema većoj ravnopravnosti i moći za one koji je povijesno nisu imali, pretočili su svoj strah i bijes u mrzilačke pokrete koji danas pobjeđuju na izborima. A Amerikanac Steve Bannon, koji se utaborio u Briselu, im namjerava pomoći na europskim izborima, ali i diljem cijelog svijeta.
Ipak, žene koje su se organizirale i ujedinile protiv desničarskih politika i pokreta mogu ih ne samo zaustaviti, već utjecati na stvaranje svijeta u kojem patrijarhat više neće biti dominantni sustav moći. Čak je Bannon prepoznao žensku moć u izjavi koju je dao Joshui Greenu, novinaru Bloomberga i autoru knjige o Bannonu Devil’s Bargain: “Samo gledajte, to je vrijeme došlo. Žene će preuzeti društvo. I nisu mogle naći boljeg antijunaka od Trumpa. On je pravi patrijarh.”
Bannon je ovo izjavio kao odgovor na pokret #MeToo. Prije godinu dana kampanja #MeToo razvila se na spremnosti žena koje su preživjele seksualno nasilje da javno podijele svoje priče i pritom imenuju svoje napadače. #MeToo je pomogao pretočiti ženski bijes zbog patrijarhata i drugorazrednog statusa žena kao ljudskih bića u širi pokret. Pokret nastavlja rasti, iako istodobno jača i otpor prema njemu, i to ne samo od strane desničarskih muškaraca, već i nekih žena, prvenstveno bjelkinja nižeg stupnja obrazovanja koje jačanje moći žena vide kao prijetnju svojoj ulozi služavki patrijarhalnog sustava.
Novi feministički pokret koji trenutno jača nije isti kao onaj stariji, iako svojim prethodnicama današnje feministkinje imaju na mnogo čemu zahvaliti. Novi feministički pokret u Americi vode žene koje nisu bjelkinje, i to u solidarnosti s drugim potlačenim skupinama, uključujući LGBTIQ zajednicu, imigrante i osobe s invaliditetom. Umjesto uvjerenja da se promjena događa tako što će se svaki problem izdvojiti u zasebnu borbu, ovaj pokret razumije da će do promjene doći samo povezivanjem borbi svih potlačenih u zajedničku bitku za ravnopravnost.
Isto tako, trebamo povezati borbe žena diljem svijeta. Ovo se doba čini posebno mračnim za žene, no ipak možemo zauzeti i drugačije gledište; možemo skupiti snagu i usmjeriti naše djelovanje kako bismo promijenile one stvari koje vidimo dovoljno jasno. Živimo u doba kada mračna sjena patrijarhata postaje potpuno vidljiva, i još je pojačana globalnim medijima. Kada je vidimo u cjelini, možemo spoznati i osjetiti ukupnu težinu štete koju patrijarhat nanosi ne samo ženama već i djeci, ali i muškarcima. Vrijeme je za pojašnjenje moći patrijarhata i svega što je potrebno za rušenje te moći.
Ono što ulijeva nadu je potencijal za stvarnu i trajnu promjenu, ukoliko povežemo naše napore globalno. Amerikanke su u siječnju 2017. gledale kako su žene širom svijeta marširale u solidarnosti s najvećim prosvjedom u povijesti SAD-a – Ženskim maršom. I mi smo nazdravljale kada su Irkinje nedavno uspjele osigurati pristup legalnom pobačaju.
Sada je ogromna prilika da povežemo napore žena u pojedinim zemljama i regijama u globalni pokret za sve žene i djevojčice koje neizmjerno pate u rukama silovatelja, seksualnih eksploatatora i svih onih koji im poriču pravo na obrazovanje i ekonomsku neovisnost. Prema UN-u, rodna nejednakost je jedan od glavnih uzroka siromaštva i gladi. Šezdeset posto svih kronično gladnih su žene i djevojčice, a tek manje od 20 posto sve imovine na svijetu pripada ženama. Toliko je posla za odraditi, ali postoji nada da smo napokon došle do točke gdje možemo zajedno raditi na globalnoj razini da stvorimo svijet kojeg pokreću potrebe, iskustva i vrijednosti žena i djevojčica.
I zato izađimo na ulice svaki puta kada trebamo izaći, kandidirajmo se za političke funkcije, organizirajmo i gradimo velike koalicije da se izborimo za politike za koje znamo da podržavaju naše živote i pospješuju našu snagu i moć. Učimo jedne od drugih, razmjenjujmo priče. Moć se nalazi u našim pričama, u našim zajedničkim borbama i, konačno, u našim povezanim pobjedama da stvorimo novi svijet za žene i djevojčice.
Prevela: Marina Škrabalo
Jennifer Billig je američka aktivistica i konzultantica koja se bavi javnim zagovaranjem i sistemskim promjenama. Možete je naći na www.alignforaction.com
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
