Dvije godine nakon što ga je Kukuriku koalicija obećala u svojoj predizbornoj kampanji i nakon godinu dana izrade, Nacrt prijedloga Zakona o životnom partnerstvu poslan je u saborsku proceduru.
Da je LGBTIQ zajednici uistinu potreban pokazalo je ovogodišnje veliko istraživanje udruge Zagreb Pride u sklopu EU projekta Drugačije društvo je moguće prema kojem je 22,9% ispitanih izjavilo da dijeli kućanstvo sa svojim istospolnim partnerom, a njih 53% ozakonilo bi svoju vezu da im zakon to dopušta. Osim toga, 39% ispitanih izjavilo je da želi imati djecu.
Proljeće 2014., predviđaju iz Ministarstva uprave, očekivani je trenutak kada bi Zakon trebao stupiti na snagu.
Rezime je to sinoć održanog javnog savjetovanja o Zakonu o životnom partnerstvu na kojem su govorili predstavnici Zagreb Pridea Marko Jurčić, Ana Brakus, Marina Milković i Gordan Duhaček, ministar uprave Arsen Bauk te predstavnik Ureda za ravnopravnost spolova Goran Selanac.
Model partnerske skrbi otvara se kao mogućnost samo pod uvjetom da drugi biološki roditelj nije živ ili mu je oduzeta roditeljska skrb, te se može klasificirati kao trajniji i sigurniji oblik brige o djeci. Stjecat će se izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika, partner-skrbnik s bilješkom će biti naznačen u rodnom listu djeteta, a donošenje odluka o djeci bilo bi sporazumno.
Prema iznesenom, nacrt prijedloga Zakon o životnom partnerstvu predviđa cijeli spektar prava koja uživaju heteroseksualni parovi u bračnoj zajednici, izuzev samog imena, zajedničkog posvajanja djece i prava na umjetnu oplodnju.
Pitanja roditeljskog i partnerskog skrbništva, kako ih Zakon dijeli, pokazala su se najviše interesantnima, ali i najviše zbunjujućima za zainteresiranu javnost.
Roditeljska skrb sukladna je Obiteljskom zakonu, a prema njoj životni partner, koji nije roditelj djeteta, biva stavljen u položaj usporediv s onim kakvog u bračnim zajednicama imaju očuh ili maćeha prema djeci svog bračnog druga. Takva osoba nije zakonski gledano roditelj djeteta, ali do njegove punoljetnosti ima obvezu brinuti o njegovim interesima. Pri tome, drugi biološki roditelj za ovaj model treba dati svoju suglasnost.
Model partnerske skrbi otvara se kao mogućnost samo pod uvjetom da drugi biološki roditelj nije živ ili mu je oduzeta roditeljska skrb, te se može klasificirati kao trajniji i sigurniji oblik brige o djeci. Stjecat će se izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika, partner-skrbnik s bilješkom će biti naznačen u rodnom listu djeteta, a donošenje odluka o djeci bilo bi sporazumno. Iako zajedničkog posvojenja nema, iz Ministarstva i Ureda pravobraniteljice potiču na samostalna pokretanja postupka.
Van toga, sva prava i obveze jednake su heteroseksualnom braku: od prava na dopust od pet radnih dana prilikom sklapanja životnog partnerstva do stjecanja imovine, mirovine ili posjeta u bolnici. Interesantno, stupanjem na snagu Zakona o životnom partnerstvu konačno se van snage stavlja sporni i nedorečeni Zakon o istospolnim zajednicama kojeg će zamijeniti Zakon o neformalnim životnim zajednicama. On će se odnositi kako na istospolna tako i raznospolna vanbračna partnerstva, a zanimljivo je da će i jedna i druga skupina po njemu biti jednako – diskriminirana.
Zagreb Pride nastavlja kampanju podrške Zakonu o životnom partnerstvu, te najavljuju sastanke sa saborskim klubovima kako bi osigurali što veću potporu Zakonu prilikom izglasavanja ali i treće obraćanje Ustavnom sudu oko rezultata referenduma.
Zagreb Pride upozorio je sinoć da napori referendumske inicijative “U ime obitelji”, posebno uoči izglasavanja Zakona, sigurno nisu gotovi te da narednih mjeseci, kako su pokazale prakse u drugim zapadnoeuropskim zemljama, možemo očekivati tzv. obiteljske šetnje i manifestacije kojima će cilj biti pokazati brojčanu nadmoć. Međutim, takvo je okupljanje na proljeće najavio i ministar Bauk kao svojevrsnu proslavu pobjede LGBTIQ zajednice. Zagreb Pride u tom će periodu nastaviti kampanju podrške Zakonu o životnom partnerstvu, najavljuju sastanke sa saborskim klubovima kako bi osigurali što veću potporu Zakonu prilikom izglasavanja ali i treće obraćanje Ustavnom sudu oko rezultata referenduma.
