Ranije ove godine završila sam istraživački rad na temu ženskih reproduktivnih prava u okviru nacionalističkog diskursa i prisvajanja medija u Republici Makedoniji. Glavna teza istraživanja bila je da je makedonska vlada – prateći obrasce nacionalističke ideologije, uključujući etnički dogmatizam i heteronormativne odnose moći – uspješno prisvojila medijski prostor kako bi pripremila teren za ograničavanje prava na izbor i izmjenu Zakona o prekidu trudnoće.
U ovom tekstu pojasnit ću kako je tekao proces normalizacije zabrane i stigmatizacije pobačaja; zatim ću usporediti prošli Zakon iz 1972. i izmijenjeni Zakon iz 2013. kako bih ukazala na eksplicitne i implicitne tvrdnje na temelju kojih je pristup pobačaju uvelike ograničen. Uz to, pozabavit ću se i posljedicama ovih izmjena za žene, kao i širom društvenom situacijom u kojoj se ženama oduzima sve više prava, a posebno onih vezanih uz reproduktivno zdravlje.
Medijska kampanja i borba za zabranu pobačaja
U Makedoniji je od 2006. godine na vlasti desničarska stranka VMRO-DPMNE (Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija – Demokratska stranka za makedonsko nacionalno jedinstvo), koja se zalaže za nacionalno jedinstvo te veliča makedonsku nacionalnu pripadnost (ono što oni nazivaju “Nacijom”) naspram drugih nacionalnosti u državi – Albanaca, Srba, Vlaha, Bosanaca, Roma i drugih. Samo par godina nakon što je VMRO-DPMNE stupio na vlast, izrađena su dva službena dokumenta koja u fokusu imaju demografiju: Strategija za demografsku obnovu 2008. – 2015. i Program rada Vlade Republike Makedonije za period od 2008. do 2012. U tim dokumentima pojavljuje se ideja prijetnje makedonskoj naciji, odnosno mogućnosti izumiranja zbog smanjene stope nataliteta.
Stoga je vlada predložila aktivno promicanje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i podizanje svijesti o prednostima rađanja velikog broja djece. Međutim, treba napomenuti da je poticanje nataliteta bilo usmjereno na Makedonce i Makedonke, ali ne i na druge etničke skupine. U tu svrhu pokrenuta je medijska kampanja koja veliča heteroseksualne obiteljske vrijednosti, a koja je bila emitirana na nacionalnoj televiziji (MRT) 2009. godine samo na makedonskom jeziku.
U svojoj analizi ove medijske kampanje uočila sam diskurzivne obrasce kojima se potiče heteronormativna i diskriminativna ideologija usmjerena na ograničavanje reproduktivnih prava žena te naglašavanje važnosti tradicionalne obitelji. Dovoljno je pogledati sam naziv kampanje – Objašnjenje negativnih posljedica pobačaja – i lako ćemo shvatiti da je cilj osuditi žene koje se odlučuju prekinuti trudnoću i ukinuti pravo na izbor. “Imaš pravo na izbor,” navodi se u jednom od promotivnih spotova, no izbor je samo jedan – “Izaberi život.” Takav diskurs otkriva nam da makedonska vlada rast nataliteta percipira kao posljedicu smanjenja broja pobačaja, a ne poboljšanja gospodarske, društvene i političke situacije.
Navesti ću jedan konkretan primjer. Kampanje protiv prava na pobačaj najčešće ciljaju mlađu populaciju koja je još uvijek u fertilnoj dobi i samim time potencijalno će zatražiti pobačaj. Bez obzira na to što kampanja makedonske vlade nije izravno ciljala ovaj dio stanovništva, logično je da će oni biti najviše zahvaćeni njenim utjecajem i mjerama. Istovremeno, mladi ljudi u Makedoniji najviše su pogođeni siromaštvom budući da je stopa nezaposlenosti najviša upravo u toj skupini.
Stoga bi poticanje zasnivanja obitelji i rađanja (u ne-nacionalističkom i ne-patrijarhalnom okruženju) zahtijevalo stvaranje mogućnosti za unaprjeđenje životnog standarda kroz, primjerice, otvaranje novih radnih mjesta, povećanje pristupa obrazovanju ili poboljšanje kvalitete zdravstvenog sustava.
Međutim, makedonska vlada, umjesto da se pozabavi dubinskim razlozima toga zašto mladi ne zasnivaju obitelji, odlučila se za stigmatizaciju i ograničavanje pristupa pobačaju.
Kampanja se sastoji od promotivnih spotova lišenih rodne osjetljivosti, znanstvene argumentacije i multidisciplinarne perspektive, no, unatoč tome, uspješno je utjecala na stavove građana. Osim toga, uvelike je doprinijela normalizaciji i donošenju modificiranog Zakona o prekidu trudnoće. U zemlji u kojoj pobačaj nikad nije bio osobito popularna tema, već medicinski zahvat o kojem se puno ne govori, nacionalna medijska kampanja je širenjem netočnih informacija o pobačaju stavila ovu temu u središte javnog interesa, te su 2013. godine članovi vladajuće stranke predložili novi Zakon uz objašnjenje da je potrebno izmijeniti onaj ‘zastarjeli’ iz 1972. godine.
Novi restriktivni zakon
Znači, makedonska vlada i Ministarstvo zdravlja (čiji je ministar Nikola Todorov član VMRO-a) u parlamentu su predstavili prijedlog novog Zakona o prekidu trudnoće, i nakon inscenirane rasprave, koja je održana bez oporbenih zastupnika, prijedlog je izglasan 10. lipnja 2013. Novi zakon značajno se razlikuje od starog po pitanju dostupnosti usluge pobačaja. Primjerice, prema starom zakonu pobačaj je bio definiran kao hitni postupak, no u novom zakonu navodi se da žene koje žele pobačaj, a imaju poslovnu sposobnost, trebaju proći savjetovanje tri dana prije samog zahvata. Za vrijeme tog savjetovanja, liječnik će ženi objasniti “prednosti nastavljanja trudnoće” (Službeni vjesnik Republike Makedonije 87/2013, 4).
Dakle, ne samo da je savjetovanje naklonjeno u korist rađanja, već se obavezni period čekanja od tri dana odnosi samo na žene s poslovnom sposobnošću, dok one s ograničenom sposobnošću mogu obaviti pobačaj uz dopuštenje skrbnika, bez čekanja ili savjetovanja. Tom naizgled neutralnom mjerom umanjuje se sposobnost rasuđivanja odraslih, zdravih žena. Naime, time što joj se daje vremena da dobro razmisli o svojoj odluci implicira se da je ona manje kompetentna za donošenje odluka o svom tijelu od skrbnika koji može na licu mjesta donijeti odluku o tijelu druge žene.
Osim uvođenja savjetovanja i trodnevnog čekanja, novi zakon sadrži i druge odredbe koje dodatno otežavaju pristup pobačaju, kao što je komisija koje odlučuje o zahtjevu pacijentice ako trudnoća traje više od 10 tjedana, ogromne kazne za one koji prekrše zakon i upitna zaštita privatnosti pacijentice (jednostavan pristup evidenciji o pobačaju u zdravstvenom kartonu).
Uslijedila je reakcija nekolicine nevladinih udruga koje se bore za ženska prava, a organiziran je i dvodnevni prosvjed, na kojem sam i sama sudjelovala, koji je okupio tek stotinjak žena i muškaraca. Mnogi su odlučili ne izaći na ulicu, i uvjerena sam da je medijska kampanja koja je prethodila odigrala veliku ulogu u percepciji pobačaja i oblikovanju stavova građanki i građana.
Ipak, zahvaljujući reakciji i lobiranju udruga pokrenuta je rasprava i vlada je revidirala određene dijelove zakona. Vladin narativ ostao je nepromijenjen uz objašnjenje da je svrha zakona štititi zdravlje žena te da je novi zakon puno bolji od onog iz 1972. godine, no neke od najdrastičnijih predloženih mjera su ipak malo ublažene (npr. maknuta je obaveza dobivanja dopuštenja muškarca za pobačaj). Unatoč tome, restriktivni zakon i dalje je na snazi, i, kao što je civilno društvo upozorilo, ubrzo su postale vidljive njegove štetne posljedice na zdravlje žena.
Brojne svjetske organizacije i medicinska istraživanja ukazala su na činjenicu da ograničavanje pristupa pobačaju ne dovodi do smanjenja broja pobačaja, već samo izlaže žene zdravstvenim rizicima kada se odlučuju na ilegalni pobačaj u nekontroliranim uvjetima. Osim toga, prema istraživanju Instituta Guttmacher iz 2012. godine, svjetski trendovi između 1995. i 2008. pokazali su da je “stopa pobačaja zapravo niža u onim područjima koja imaju liberalne zakone o pobačaju”.
Stoga možemo zaključiti da zabrana ili ograničavanje prava na prekid trudnoće ženama može donijeti samo negativne učinke po zdravlje.
Nažalost, situacija u Makedoniji to je samo potvrdila. Ubrzo nakon donošenja novog zakona 2013. godine, u medijima su se pojavile priče žena koje su pretrpjele ozbiljne zdravstvene probleme iz razloga što su liječnici bili u strahu od kazni ili su se slijepo držali zakona. Čitala sam o tragičnom slučaju žene koja je morala danima nositi u sebi preminuli fetus zbog obaveznog perioda čekanja od tri dana. Takvi slučajevi nisu rijetki, i dobro pokazuju kako je zakonodavstvo iznevjerilo polovicu makedonskog stanovništva.
Kontracepcija?
Naravno, svaka feministkinja zna da pobačaj nije preferirana opcija i da ne bi trebao služiti kao metoda kontracepcije. Zato se aktivistice za pravo na izbor i nazivaju pro-choice, a ne pro-abortion aktivisticama. Nitko nije za pobačaj. Stoga se postavlja pitanje zašto se tolika koplja lome oko ove teme i zašto je ona postala ‘vruće’ političko pitanje u Makedoniji.
Istraživanja su pokazala da se u Makedoniji (ali i u drugim zemljama ex-Jugoslavije) pobačaj koristio kao metoda kontracepcije. S obzirom na vrijeme u kojem živimo i mogućnosti koje su nam na raspolaganju, ta metoda čini se prilično primitivnom. No treba imati na umu da ženama u Makedoniji većina sredstava za sprječavanje neželjene trudnoće nije lako dostupna. Kontracepcijske tablete nisu na listi lijekova čiji trošak pokriva zdravstveno osiguranje, a druge metode, koje zahtijevaju veću medicinsku intervenciju, su ili preskupe (i samim time nedostupne većini žena), ili žene zbog nedostatka spolnog odgoja u zemlji nisu uopće informirane o kontracepciji. Jedina upotrebljiva metoda sprječavanja trudnoće su prezervativi, no žena ne može sama odlučivati o tome hoće li ih koristiti za vrijeme odnosa.
U takvim okolnostima stopa neželjenih trudnoća u Makedoniji relativno je visoka, osobito među etničkim manjinama, ženama iz siromašnijih obitelji i slabije obrazovanim ženama – kojima pobačaj često predstavlja jedino rješenje teške situacije u kojoj su se našle. Upravo su te najranjivije skupine žena najviše pogođene uvođenjem novog, restriktivnog zakona, no muškarci koji taj zakon donijeli tvrde da oni samo štite njihova prava i zdravlje.
Dobre vijesti na vidiku?
Početkom listopada ove godine u makedonskim novinama pojavila se vijest da će Liberalno-demokratska partija (LDP) potpisati Deklaraciju o izmjeni Zakona o prekidu trudnoće i o zaštiti zdravlja žena i njihova reproduktivnog zdravlja. Potpisivanjem Deklaracije LDP se obvezuje ne samo da će se zalagati za liberalniji zakon o pobačaju, već da će pri kreiranju politika primjenjivati načela transparentnosti, odgovornosti i participativnosti te da će slijediti smjernice Svjetske zdravstvene organizacije i međunarodnih dokumenata koji se tiču ljudskih prava. Deklaraciju je izradila Platforma za rodnu ravnopravnost (koju čine feminističke i ljevičarske udruge i inicijative) i njeni potpisnici obvezuju se da će u svom radu poštovati njezina načela i odredbe. Nadamo se da će ovaj potez otvoriti put prema boljoj budućnosti i ispraviti štetu koju je nanijelo donošenje rigidnog zakona o pobačaju.
—-
Neda Petkovska (1991.) magistrirala je ženske i rodne studije na Sveučilištu u Bolonji i CEU-u u Budimpešti. Godine 2013. postala je prvostupnica rodnih studija na Sveučilištu Sv. Ćirila i Metoda u Skopju. Za vrijeme studija bila je aktivno uključena u rad organizacija civilnog društva fokusiranih na feminizam i ljudska prava u Makedoniji i drugim zemljama u kojima je boravila. Zanimaju je rodna pitanja, teorija društvene reprodukcije i nacionalizam u medijskom diskursu.
