Usprkos činjenici da „žene, rod i politika“ već nekoliko desetljeća postoje kao predmet istraživanja, rodna su pitanja i dalje izostavljena iz suvremene političke znanosti, ističu Zorica Siročić i Leda Sutlović, urednice nedavno objavljenog i predstavljenog zbornika naslovljenog Širenje područja političkog - novi pogledi na političku participaciju žena.
Uzevši u obzir vrijeme i kontekst nastanka politologije kao samostalne discipline (50-e godine prošlog stoljeća), autorice ističu kako nije nimalo začudno što je ona već u formativnom razdoblju bila itekako određena „rodnim sljepilom“ i to u vidu gotovo potpunog izostanka žena iz akademske sfere, kao i rodne perspektive iz svih aspekata istraživanja.
Žene u političkoj teoriji
Izazov i kritiku ovakvoj koncepciji postavlja feministička kritika već 60-ih godina odbijajući sudjelovati na ovaj način izgrađenoj disciplini. Radikalna je struja feminističkog pokreta u prvi plan stavila izvaninstitucionalne oblike političkog djelovanja (npr. angažman žena u mirovnim pokretima i protestnim akcijama) što je proširilo prvotnu definiciju „političkog“.
Ipak, u 70-ima i 80-ima naglasak se premješta na participaciju žena u institucionalnoj politici, ulazi se u mainstream tokove, što je, kako ističu, Siročić i Sutlović, s jedne strane otvorilo disciplinu novim pojmovima i perspektivama, a druge je pak sadržajno i metodološki prilagodilo pristup s ciljem odgovora postavljenom okviru.
Definicija „političkog“ se, dakle, nanovo suzila na djelovanje u institucionaliziranim oblicima kao što su političke stranke, vlade i parlamenti.
Autorice ističu da je i današnji pristup temi žena u politici dominantno, iako ne i isključivo, određen analizom institucionaliziranih oblika političkog djelovanja te prateće strukture tzv. državnog feminizma. Iako je rod danas itekako prisutan u suvremenoj političkoj znanosti, postavlja se pitanje u kojoj je mjeri on uistinu integriran u politiku.
Zanimljivo je ovdje spomenuti radionicu Žene i politika, održanu 1977. u sklopu Europskog konzorcija za politička istraživanja, koja je bila početna točka u priznavanju „žena, roda i politike“ kao legitimnog predmeta istraživanja.
Ipak, prva konferencija tematski u cijelosti posvećena odnosu roda i politike održana je tek 2009. u Belfastu, također u organizaciji ECPR-a. Ova je konferencija, ističu autorice, ukazala na širenje polja istraživanja, posebno na različite dimenzije političkog, kao što je, primjerice, pitanje seksualnosti.
Siročić i Sutlović navode niz publikacija nastalih u posljednjih nekoliko desetljeća koja su prihvatila takvu širu definiciju političkog, odnosno koje su se, između ostalog, kritički osvrnule na kompleksan odnos feminističkog pokreta i države i time uzdrmale neke od tvrdokornih mitova prema kojima se interpretirala politička participacija žena.
Fokus zbornika stavljen je na hrvatski kontekst; autorice propituju u kojoj se mjeri spomenuti trendovi odražavaju u domaćoj teorijskoj produkciji. Izuzev zbornika naslovljenog Žene i politika u izdanju Ženske Infoteke te odabranih studija Smiljane Leinert Novosel, Inge Tomić-Koludrović i Suzane Kunac te Biljane Kašić i Marjete Šinko (čija je studija prenesena u drugom dijelu zbornika Širenje područja političkog), ova problematika nije prisutna u suvremenim domaćim teorijskim preokupacijama.
Zbornik nastoji obuhvatiti desetljeće istraživanja stavova građana/ki spram žena u politici s ciljem otvaranja novih teorijskih perspektiva u izučavanju političke participacije žena u hrvatskom kontekstu. Problem jednakopravnog sudjelovanja žena u politici zbornik adresira iz različitih perspektiva i na taj način otvara prostor za širenje polja politike i političkog.
Nastavljajući se na postojeće modele sudjelovanja žena u politici, autorice ističu kako je neophodno nanovo promisliti ciljeve takva rada, odnosno, usmjeriti se ka dekonstrukciji muške koncepcije politike i stvaranju uvjeta za izgradnju društva u kojem će spolna razlika postati irelevantna.
Rodna podjela rada kao prepreka političkoj participaciji žena
Prvi tekst zbornika razmatra utjecaj ekonomske nejednakosti uzrokovane rodnom podjelom rada na aktiviranje žena u politici. Siročić i Sutlović ističu kako rodno uvjetovana eksploatacija, marginalizacija i deprivacija ne mogu nestati bez ukidanja rodne segregacije rada, a s tim i kulturalno uvjetovanih rodnih uloga.
Odgovor na pitanje o odgovarajućem političkom djelovanju žena autorice ne vide ni u asimilaciji u postojeći sustav niti u veličanju „ženske kulture“, već smatraju da bi zahtjevi trebali ići u smjeru ekonomske transformacije i rodne dekonstrukcije.
Utjecaj rodno osviještene politike na feminističku teoriju i praksu
Utjecaj rodno osviještene politike na feminističku teoriju i praksuPaula Zore u svom tekstu problematizira pojam rodno osviještene politike ili gender mainstreaming-a. Autorica navodi promjene koje je rodno osviještena politika unijela u feminističku teoriju i praksu i postavlja pitanje može li se spomenutu politiku uistinu „okriviti“ za pacifikaciju feminističkog djelovanja.
Osvrćući se na hrvatski kontekst, Zore naglašava da je za pacifikaciju feminističkog djelovanja više odgovorno nefunkcioniranje rodno osviještene politike, nego njezino funkcioniranje. Rodno osviještena politika za nju je potencijalna poveznica između javnih politika i feminističkog djelovanja, stoga poziva na ponovno kritičko promišljanje koncepta.
Žene, mediji i političko predstavništvo
Nikolina Jožanc analizom saborskih rasprava na temu zakonske reguliracije medicinski potpomognute oplodnje propituje koncept surogatnog predstavništva, dok Tajana Broz analizira fokus i metode zagovaranja kojim su se služile isključivo ženske organizacije kako bi u predizborno vrijeme potaknule što veću uključenost žena u političkim procesima odlučivanja.
Helena Popović i Josip Šipić osvrću se na rodnu stereotipizaciju u predizbornim kampanjama kao diskursnu praksu u medijskom izvještavanju, kao i na diskurzivne strategije samih kandidatkinja koje one koriste u predizborno vrijeme.
Autori pokazuju kako političke kampanje kao društvene prakse podliježu uobičajenim stereotipima o ženama, odnosno zaključuju da se žene percipira kao neadekvatne za ravnopravno sudjelovanje u politici. Barem kada je u pitanju rod, u Hrvatskoj zasada nije došlo do značajnijih promjena u političkoj kulturi, ističu autori.
