Pravnica i aktivistkinja za seksualna i reproduktivna prava iz Poljske Karolina Wieckiewicz nedavno je sudjelovala na okruglom stolu o pravu na slobodno odlučivanje o rađanju djece u organizaciji CESI-ja i Inicijative liječnika/ca za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini na kojem je prenijela iskustva zemlje u kojoj je pobačaj zabranjen i kriminaliziran.
Kako se neokonzervativna revolucija u zadnje vrijeme prelila i u Hrvatsku i svjedočimo tendencijama da se pravo na pobačaj koje je kod nas izboreno još 1978. godine ograniči i zabrani, Karolinin dolazak bio je odlična prilika da popričamo o svim posljedicama pogubnog utjecaja Katoličke crkve i restriktivnog zakona na živote i tjelesnu autonomiju žena, posebno u svjetlu činjenice da je Poljska nedavno od strane jednog od ideologa neokonzervativnog pokreta u Hrvatskoj, Vice Batarela, označena kao ideal kojem Hrvatska treba težiti.
Pobačaj je u Poljskoj već više od dvadeset godina zabranjen osim u iznimnim slučajevima poput teške malformacije fetusa i kaznenih djela poput silovanja i incesta, međutim, trenutno se događa inicijativa da ga se u potpunosti zabrani. Koliko je vjerojatno da će se to i dogoditi?
Da, potpuno, bez ikakve iznimke, ali mislim da se to ipak neće dogoditi. Vjerujem da će uspjeti ukinuti trenutnu iznimku u zakonu kad je riječ o teškoj malformaciji fetusa, ali ne i u slučajevima silovanja ili incesta. Novim zakonom planira se izbaciti termin ‘ljudski fetus’ koji će biti zamijenjen terminom ‘začeto dijete’, a pobačaj će se kvalificirati kao kazneno djelo predporođajnog ubojstva.
Ako je zakon o pobačaju sad već toliko striktan, zašto ga žele u potpunosti zabraniti?
Godišnje se zbog teške malformacije fetusa obavi 600-700 pobačaja što je pro-life pokretu previše. Gledaju na to kao na ubojstvo tolikog broja djece jer tvrde da se bore za živote sve djece, a oštećenja fetusa im jednostavno nije dovoljno dobar razlog za prekid trudnoće.
Na nedavno održanom okruglom stolu o pravu na slobodno odlučivanje o rađanju djece naglasili ste da se većina liječnika u Poljskoj poziva na priziv savjesti i da ne žele raditi pobačaje čak i kad su legalni?
Da, imamo 400 bolnica u zemlji i svega 600-700 legalnih pobačaja godišnje i rekla bih da brojke govore same za sebe. Međutim, ne mislim da se liječnici pozivaju na priziv savjesti jer nužno misle da je pobačaj zločin ili grijeh već ne žele da ih se naziva ubojicama djece i žele da ih se ostavi na miru. S druge strane, ravnatelji često samostalno odlučuju da u njihovim bolnicama neće biti pobačaja, što je protuzakonito, ali nitko ih ne kažnjava zbog toga. Bolnice za zahvat legalnog pobačaja traže dodatne dokumente, konzultacije, osnivaju komisije, traže pristanak muža, prikrivaju podatke i tvrde da uopće nemaju takvih slučajeva i sl. Zbog toga svega imamo čitave regije u zemlji u kojima nije moguće legalno prekinuti trudnoću i nitko nije zainteresiran da se to promijeni.
Pro-choice prosvjed u Poljskoj / Foto: Jadwiga Žukowska
Mogu li prema trenutnom zakonu liječnici ići u zatvor zbog izvršenja abortusa?
Da, ukoliko pomognu u izvršenju ilegalnog pobačaja, ali to se jako rijetko događa. Međutim, naš kazneni zakon ovakav kakav je proizvodi nešto što se u međunarodnom pravu naziva chilling effect odnosno efekt da se liječnici boje raditi abortuse čak i kad su legalni. Ne žele tako nešto uopće imati u svojim izvještajima i ne žele da ih se povezuje s tim. Izbjegavaju registraciju kiretaža uslijed legalnih pobačaja i sve trpaju u kategoriju spontanih tako da ne moraju puno objašnjavati o čemu se radi.
Što je s privatnim klinikama?
Legalan pobačaj je moguće napraviti samo u javnim bolnicama u ovim izuzecima o kojima smo pričali, ali samo do 12 tjedna. Nakon toga uopće ne. Zapravo ne znamo točan broj legalnih pobačaja godišnje. Ministarstvo zdravlja se ne trudi znati točan broj, ni na koji način se izvode, niti kako bolnice odlučuju kako i u kojim slučajevima će ih izvesti. Postoje statistike Nacionalnog zdravstvenog fonda koje su različite od statistika Ministarstva.
Zanimljivo je da naša vlada tvrdi da uopće nemamo pobačaja na osnovi kaznenih djela poput incesta ili silovanja. Po tom pitanju najbolji je primjer iz 2008. kada je silovana djevojčica od 14 godina morala putovati po cijeloj zemlji da bi našla bolnicu spremnu da izvede zahvat. Slučaj je završio na Europskom sudu i Poljska je izgubila. Zanimljivo je da tog slučaja u statistikama iz te godine uopće nema, ta bolnica uopće nije prijavila da su obavili pobačaj, a svi znamo da se dogodilo jer je slučaj bio iznimno medijski eksponiran.
S obzirom da su pro-life argumenti u potpunosti zavladali, da li je uopće moguće čuti drugačije glasove u korist prava žene na izbor i tjelesnu autonomiju? Da li je tako nešto uopće prisutno u javnom prostoru?
Jako je teško koristiti jezik ljudskih prava i prava žena. Uvijek su u prvom planu prava nerođene djece. I kad smo imali lijeve vlade isto je bilo jako teško pričati o ženskom pravu na izbor. Razlog je u tome što je Crkva imala jako veliku ulogu u tranziciji iz komunističkog sistema zbog čega je počela imati velikog utjecaja na zakone i društvo općenito. Početkom devedesetih Crkva je počela raditi na promjeni zakona o pobačaju koji je do tada bio legalan i dostupan. U početku je čak bilo izgledno da ćemo imati potpunu zabranu pobačaja bez iznimki što nije prošlo bez rasprava tako da je današnji restriktivni zakon zapravo rezultat kompromisa.
Dosad nismo imali vladu koja bi bila dovoljno neovisna i hrabra da ne uključi Crkvu u zakonodavno savjetovanje. 2003. je bio pokušaj da se zakon promijeni na način da postoji mogućnost pobačaja na zahtjev žene ukoliko se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji, međutim, u to vrijeme se spremao referendum za ulazak u Europsku uniju i lijeva vlada je trebala potporu Crkve koja je svoju podršku uvjetovala odustajanjem od takvih izmjena. Radilo se zapravo o klasičnoj ucjeni.
Obrana prava na izbor u Poljskoj
Usprkos svemu, uvjerena si da poljsko društvo nije toliko konzervativno koliko to pokušava prikazati Crkva i desne konzervativne snage? Zašto?
Treba razumjeti da je ovakav zakon na snazi već 23 godine i da je uvjerenje da je abortus ubojstvo jednostavno ušlo u mainstream. Jako puno je stigme oko tog pitanja i žene ne žele pričati o tome. Religija je prisutna od samog početka školovanja i uopće ne postoji mogućnost rasprave o tome da li je to izbor ili nije. Puno ljudi u Poljskoj uopće ne zna da je svugdje oko nas realnost drugačija i da je u skoro cijeloj EU pobačaj legalan. Ne znaju da je samo u Irskoj, Malti i kod nas zabranjen pobačaj. Ne znaju da smo izuzetak i da zapravo mi nismo normalni a ne ostatak svijeta.
Što se događa kad aktivistice poput tebe dođu u medije, kako se postavljate s obzirom da je pro-life diskurs toliko prevladava?
Za početak, nastojimo ne ulaziti u rasprave kad život počinje ili ne počinje i nastojimo objasniti da fetus nije osoba i da ne može imati ista prava kao već postojeća osoba. Pravo fetusa i pravo žene nisu isto i kad su u konfliktu fetus ne može imati prednost nad zdravim i sigurnim životom žene. U devedesetima je još bio prisutan jezik ženskih prava u smislu devize Moja maternica moj izbor, ali to više nije dovoljno jer većina ljudi vjeruje da kad žena začne više ne može samostalno odlučivati jer se radi o maloj nevinoj osobi koja se ne može braniti. Takvo uvjerenje je jednostavno ušlo u mainstream.
Kao i u Hrvatskoj, vjeronauk je prisutan u školama od prvog osnovne?
Da, od 1993. kad je tadašnja lijeva vlada potpisala ugovore s Vatikanom. Lijeve vlade nisu nikad ništa napravile ni za prava žena ni istospolnih zajednica.
Zakon o životnom partnerstvu je odbačen u parlamentu 2013. godine?
Da, taj zakon je odbačen, ali smo istovremeno imali jako dobru inicijativu za zakonsko reguliranje prava trans osoba. Ta rasprava je najbolje pokazala da političari pojma nemaju o čemu pričaju jer je rasprava o tom pitanju bila toliko apsurdna da bi bila smiješna da nije tragična. Argumenti s desna su doslovno išli u smjeru će zakonska regulacija značiti da će muškarci ‘rezati’ svoje genitalije dok će žene ‘prišivati’ muški spolni organ. Tadašnji predsjednik republike je stavio veto na zakon (u poljskom političkom sistemu predsjednik države može potpisati zakon, poslati ga na dodatnu procjenu Ustavnom sudu ili ga odbaciti korištenjem veta i onda je potrebna dvotrećinska većina parlamentu da bi zakon ipak prošao), s objašnjenjem da bi usvajanje zakona značilo da će procedura mijenjanja spola postati toliko jednostavna da će istospolni parovi mijenjati spol samo da bi mogli ući u brak. Zvuči nevjerojatno da jedna obrazovana osoba i predsjednik države može izjaviti tako nešto, ali to se doista dogodilo.
Trenutno imamo novu inicijativu za liberalizaciju pobačaja i trebamo prikupiti 100 tisuća potpisa da bi tema ušla u parlament. Isto se pokušalo i 2011. godine, ali se uspjelo prikupiti samo 30 tisuća potpisa. S druge strane, inicijativa protiv pobačaja uspije svake godine prikupiti oko pola milijuna potpisa.
Samo 30 tisuća potpisa za liberalizaciju pobačaja, a Poljska ima koliko stanovnika, 40 milijuna?
Skoro 38 milijuna. Mislim da 2011. godine nije bio problem u tome što ljudi nisu htjeli potpisati nego je bila stvar u lošoj organizaciji. Nova inicijativa je zasad prikupila već 60 tisuća potpisa, a prikupljanje traje do kraja sedmom mjeseca tako da mislim da ćemo ovog puta uspjeti.
Prosvjed u Poljskoj
Na koje sve načine pomažete ženama?
Kad znamo za neki slučaj zahtijeva za legalnim abortusom interveniramo na način da bolnica zna da smo se aktivirale i uglavnom uspijevamo napraviti pritisak da se zahvat izvede u razumnom roku. Imamo podršku pravobraniteljice za prava pacijenata i ona nam pomaže u tim slučajevima što je jako dobro i pomaže da se cijeli proces ne otegne previše što tim ženama predstavlja ogromnu pomoć.
Žene iz Poljske većinom odlaze u Njemačku raditi pobačaje. Postoje li neke procjene o kojem se broju godišnje radi?
U Njemačku i Slovačku. Procjene su da se radi o broju od 200 tisuća žena godišnje. U tim zemljama ih nitko ništa ne pita i u njihovim javnim bolnicama žene dobiju ljudski i dostojanstven tretman, a zahvati se odrađuju na siguran način. Naravno da se radi o ženama koje imaju novaca za putovanja i uopće prilike da odu na par dana, a da to ne izaziva sumnju okoline. One koje to ne mogu snalaze se na drugačije načine. Dosta je razvijena internetska kupovina pilula za medikamentozni pobačaj i to većinom iz Nizozemske gdje postoje udruge koje pomažu u tome.
Kako stoje stvari s dostupnošću kontracepcijskih pilula?
Pilule se mogu kupiti u ljekarnama, ali samo na recept. S obzirom na ogromnu raširenost priziva savjesti često se događa da liječnici neće izdati recept zbog čega je dostupnost često ograničena. U tim slučajevima žene mogu promijeniti liječnika ili otići u privatnu praksu, ali to je sve puno teže u manjim gradovima u kojima se sve zna. Također pilule su dosta skupe jer nisu ni na koji način javno subvencionirane.
Kakva je situacija sa medicinski potpomognutom oplodnjom?
Jako dugo uopće nije postojala zakonska regulativa i sve je funkcioniralo po principu što nije zabranjeno dozvoljeno je i sve se događalo po privatnim klinikama i bilo jako skupo. Onda je 2010. godine donesen zakon i sad je cijelo tržište regulirano i kontrolirano, međutim, samo udane žene mogu ići na umjetnu oplodnju. Trenutno imamo jako velik problem s neudanim ženama koje su ušle u proces prije donošenja ovog zakona i čije jajne stanice stoje zamrznute u privatnim klinikama i koje ne mogu obaviti transfer jer su de facto izvan zakona. Po tom pitaju u zadnje se vrijeme aktivirao pravobranitelj za civilna pitanja, ali još uvijek ne znamo što će biti s tim.
U Poljskoj je već neko vrijeme na snazi rat protiv koncepta roda odnosno razlikovanja spola i roda?
Da, i to traje već godinama, moram priznati da sam bila potpuno šokirana kad sam shvatila da se Hod za život ove godine po prvi održao u Hrvatskoj. Kod nas se održava stalno i to već godinama!
Karolina se u Zagrebu pridružila protestnom skupu ‘Obrani pravo na izbor’
Čak postoji specijalna komisija u parlamentu za borbu protiv rodne ideologije?
Trenutno ne, postojala je u prošlom sazivu parlamenta. Komisija je oformljena nakon rasprave o ratifikaciji Istanbulske konvencije (Prvi međunarodni dokument koji nasilje nad ženama definira kao rodno uvjetovano nasilje i sredstvo dominacije muškaraca nad ženama – puni naziv je Konvencija Vijeća Europe osprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, op.a.) koja je trajala više od dvije godine. Problem je nastao zbog definicije roda i rodno uvjetovanih uloga što je izazvalo sablazan među desnim konzervativnim političarima koji su u tome vidjeli veliku opasnost za ono što smatraju poljskom tradicijom. Proglasili su rod homoseksualnom propagandom i plašili ljude tvrdnjama da se djecu želi uvjeriti da je normalno da dječaci nose suknje i sl. Vrlo slična definicija roda nalazi se i u CEDAW konvenciji s kojom smo također imali velikih problema pri ratifikaciji. Na kraju je Istanbulska konvencija ratificirana, ali se zapravo više ništa ne događa s njezinom implementacijom.
Ispada da je koncept roda gori od komunizma koji je u Poljskoj teški bauk?
Da, jer se dotiče rodnih uloga. Konzervativna desnica želi zadržati čvrsta razgraničenja po tom pitanju, žele održavanje striktnih rodnih uloga i podređenog položaja žena. Radi se zapravo o neprihvaćanju različitosti i ogromnoj homofobiji.
Kako izgleda taj rat Katoličke crkve protiv roda i onog što nazivaju rodnom ideologijom?
Na djelu je crkveni rat protiv žena. Borba protiv roda i pobačaja je povezana i nije slučajna jer je seksualna reprodukcija osnova života. Ne možemo biti ravnopravani subjekti u društvu ako nemamo kontrolu nad vlastitim reproduktivnim životom. Desnim konzervativnim snagama je to prilično jasno. Ne možemo u potpunosti živjeti svoje društvene živote ako ne možemo kontrolirati veličinu svoje obitelji i zato nije slučajno što je pobačaj zabranjen jer je na snazi ogroman strah od različitosti i slobode. Crkva i konzervativni političari su u strahu da ne mogu u potpunosti kontrolirati i vladati ženskim tijelima jer kad smo pod kontrolom ne možemo napredovati u pravima i slobodama i to sasvim sigurno nije slučajno.
Može li se uopće reći da je Poljska sekularno društvo?
Teoretski jest, ali je utjecaj Katoličke crkve prevelik. Imamo problem s uvođenjem seksualnog obrazovanja u školama jer se tvrdi da bi njegovo uvođenje bilo napad na pravo roditelja da odgajaju djecu prema vlastitim uvjerenjima kao da vjersko obrazovanje to nije. Teško je objasniti da zdravstveno i seksualno obrazovanje nije učenje o tome što je dobro, a što loše već da se radi o zdravlju, o odgovornosti u vezama, o granicama i poštovanju vlastitog tijela. Porazno je da su naše mlađe generacije sve konzervativnije, konzervativnije od svojih roditelja. Razlog takvom stanju je u obrazovnom sistemu koji nas ne uči da mislimo niti nas uči različitosti života zbog čega mladi ljudi ne razvijaju kritičko mišljenje. S druge strane, desne konzervativne snage postavljaju jasna i jednostavna pitanja i daju jednostavne i jasne odgovore i zbog toga i tako dobro prolaze.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
