MRA… MGTOW… Red pill… Honey badgers… Samo neke od pojava u živopisnom svijetu internetskih boraca za ‘muška prava’, objedinjenih u slijepoj mržnji spram ženskog roda.
“Prvo te ignoriraju, onda ti se smiju, onda se bore protiv tebe, a onda pobjeđuješ” – znamenite su Ghandijeve riječi za koje se rado hvataju revolucionari i aktivisti skoro svih boja – pa i MRA, ilitiga men’s rights activists, labava koalicija raznoraznih boraca protiv ‘društvene diskriminacije muškaraca’. Jedan je takav na redditu posegnuo za spomenutim citatom povodom nedavne epizode “Parks & Recreations”, u kojoj glavna junakinja Leslie Knope MRA prosvjednicima (s transparentima YES HE CAN! i uzvicima poput “Muškarcima je jako teško još od… nedavno!”) na kraju samo ovlaš odbrusi: “You’re ridiculous, and ‘men’s rights’ is nothing.”
Potvrda da su men’s rights aktivisti na trnovitom, ali neumoljivom gandijevskom maršu do trijumfa? Pa… ne znam baš. Ta epizoda “Parks & Rec” svakako jest jedan od brojnih primjera sve češćeg pojavljivanja MRA-ovaca na radaru mainstreama, o njima se piše u nizu eminentnih magazina i webzina… ali skoro sve te reportaže slijede uglavnom istu šprancu. Prate aktivnosti ‘muških aktivista’ ne nekom od njihovih okupljanja, negdje na sredini teksta će biti odlomak u stilu “postoji dosta legitimnih razloga da muškarci dižu glas zbog društvenih normi muškosti i posljedica istih (sudstvo koje pretežno ženama dodjeljuje starateljstvo nad djecom, muškarci kao većina u zatvorima te stoga i većina silovanih u zatvorima, porast stope samoubojstava među mladim muškarcima, i tako dalje), ali…” – a tom “ali…” je posvećen ostatak teksta, u kojem MRA-ovci u najboljem slučaju bivaju oslikani kao ogorčeni likovi koji svoj bijes nekonstruktivno usmjeravaju na krive adrese, a nerijetko kao, jednostavno, creepy ženomrsci.
Jedno je kad ti se smiju i kad se bore protiv tebe, a drugo kad jedva da ima ikog (izvan, jel, baze zapjenjenih pobornika) tko se čini bar malo voljnim boriti s tobom … pa čak ni tamo gdje bi se načelno i moglo očekivati bar nekakve saveznike? Dovoljno je za primjer uzeti reportažu u novom broju GQ-a – ej, MUŠKOG magazina za MUŠKARCE! – koji ilustrira after jedne MRA-konferencije kod Paula Elama, ključne figure pokreta, sa slijedećom anegdotom:
“Noć ide dalje, s raspravama o silovanju i potlačivanju penisa, čemerima lažnih optužbi i narcisoidnosti mladih cura. Bolna tema za Factoryja [MRA pseudonim izvjesnog Dana Moorea], koji ima dvije kćeri koje se, kako kaže, kao i sve mlade žene svugdje, natječu koja će izvaliti pretjeraniju optužbu za silovanje. Kad se jedna od njegovih kćeri vratila doma jedne noći i rekla da je bila silovana, odgovorio joj je: ‘Jel ti to mene zajebavaš?’ Sjedeći s nama, uzdiže svoj glas do falseta dok je imitira: ‘Oh, upravo sam bila silovana.’ Nasmije se. Nastane trenutak tišine. Je li otišao korak predaleko? ‘Rekao sam joj da ako bude podnijela tužbu, da ću je se odreći.”
Elam, kojem je pažnja odlutala, ceri se kroz bradu. ‘To je kvalitetno očinstvo’, kaže.
Factory voli svoju djecu. Reagirao bi drugačije da je posrijedi bilo nešto što bi u teoriji smatrao legitimnom tvrdnjom, ali – ‘ako nemaš video-snimku ili forenzičke dokaze, hrpu masnica, boli me kurac.'”
Crvene pilule za lilule
Pojam koji objedinjuje žitelje tzv. manosfere je red pill: onaj gorki, ali otrežnjujući matrixovski trenutak u kojem su spoznali da žive u ginocentrično-mizandričnom društvu koje privilegira žene, sa zlim feminazijima koje svima ispiru mozak kako bi ih uvjerile u upravo suprotno!
Mnoštvo je različitih, ali suštinski sličnih grupacija unutar manosfere:
– MRA ekipa (uglavnom odrasli muškarci, ozlojeđeni na žene nakon teških razvoda ili niza propalih veza),
– PUA ekipa (ilitiga pick-up artisti, ljigavci kojima su žene samo meso te se koriste nizom manipulativnih taktika kako bi ih odvukli u krevet),
– inceli (kovanica od involuntary celibacy, uglavnom mlađi dečki),
– MGTOW (kratica za men going their own way, dečki koji demonstrativno okreću leđa ženskom rodu)…
Po čemu se pripadnici tih grupacija ‘razlikuju’?
Pa, neki misle da su žene pokvarene drolje kojima je cilj samo isisati muškarcima sve pare i samopoštovanje (MRA), neki da su žene drolje koje samo treba jebati (PUA), ili da su drolje koje muškarcima u naponu snage čudovišno uskraćuju pravo na seks (inceli), ili da su muškarci s Marsa a drolje s Venere i razlike su jednostavno nepremostive (MGTOW) i nije uopće stvar u tome da im one čudovišno uskraćuju pravo na seks, ta ne budite cinični, mogu se oni seksati kad god hoće ali MGTOW-ci odlučno odbijaju cile-mile s mučkim opresorom!
Ukratko, kad se sve zbroji i oduzme, ultimativna povezna nit je ipak…
Autentična, nesputana mržnja prema ženama
Kad se predstavljaju neupućenom vanjskom svijetu, redpilleri svoje internetske oaze znaju predstavljati kao maltene dobroćudna terapeutska mjesta na kojima muškarci tješe jedni druge, naprimjer zato što ne mogu viđati češće svoju djecu nakon brakorazvodne parnice, ili zbog isfrustriranosti uslijed toga što porast želje za raskidanjem kontakta sa ženama nije praćen i smanjenjem seksualnih nagona.
Da bi se došlo do manje dobroćudnih primjera tog muškog zajedništva, međutim, nije čak ni potrebno kopati po forumima ili opskurnim blogovima – dovoljno je samo kliknuti na vodeće sajtove pokreta! Evo, recimo, jednog tipičnog izvatka iz jednog tipičnog eseja Paula Elama na A Voice for Men, najpopularnijem MRA portalu:
“Imam svoja mišljenja o ženama koje provode večeri po barovima žicajući pića muškaraca, poigravajući se s njihovim seksualnim žudnjama… I ženama koje piju i briju s njima, upuštajući se cijelu večer u sve osim seksa, i onda odu kod njega u stan u dva ujutro… Ponekad i jedne i druge završe kao ‘žrtve’ silovanja.
No jesu li ove žene izazivale da budu silovane?
Najgrublji i najsuosjećaniji mogući odgovor bi glasio NE, NISU IZAZIVALE DA BUDU SILOVANE.
One su to hebeno molile.
K vragu, skoro pa zahtijevale.
I nema tih politički korektnih poziva na zgražanje i isticanja kako ništa ne opravdava silovanje koja će promijeniti činjenicu da ima puno žena koje se mlati i pumpa zato što su dovoljno glupe (i često arogantne) da hodaju kroz život s jarkim neonskim znakom JA SAM GLUPA, PODMUKLA KUJA – SILUJ ME MOLIM TE iznad njihovih praznih malih narcisoidnih glava.”
(Kakva li je tek onda situacija po forumskim kloakama, možda se pitate? Pa, evo jednog nasumičnog komentara sa Sluthatea, iz rasprave o tome bi li muškarci mogli možda manje patiti u nekoj eventualnoj budućnosti nakon što se žene nastave jebati sa samo najzgodnijim tipovima te tako u genetskom bazenu ostanu samo najultimativniji frajeri, ilitiga ‘alfe’: “Misliš da će nestanak svih smećastih gena eventualno poboljšati živote svakog pojedinca, ali jedino pomičeš skalu gore. Žene će i dalje htjeti samo najgornjih 10% muškaraca, bez obzira na to kako će prosječni muškarac budućnosti izgledati u odnosu na prosječnog muškarca danas. Dok su god 99.99% žena bezvrijedne zle dosadne drolje, bit će mizerija za većinu muškaraca. Riješenje nije feminizam, nego zapravo i još ekstremnija verzija patrijarhata, u kojem će sve singl-žene biti lišene seksualne slobode i prisiljavane da zadovolje seksualne prohtjeve svakog muškarca na kojeg naiđu. Trebala bi nam takva struktura idućih barem ~10.000+ godina kako bi izbalansirali svu mizeriju koju je ženska narav prouzročila većini pripadnika naše vrste, i mrtvih i živih otkad smo postali homo sapiensi.”)
A i inače, taj Paul Elam – super lik
Što se tiče spiritus movensa pokreta posvećenog, između ostalog, borbi protiv sustava koji u brakorazvodnim parnicama uporno staje na stranu majki i priječi očevima da viđaju svoju djecu…
Paul Elam
Pa, kao što je otkrio Buzzfeed, Paul Elam se oženio kao 21-godišnjak i dok mu je žena (u tekstu pod pseudonimom Susan) radila, on se opijao i drogirao, u jednom trenutku i prodao njene stvari da bi mogao na izlet u Floridu. Susan siluje jedan njegov prijatelj; kada rodi kćer Bonnie i s olakšanjem uvidi da je otac ipak Elam, a ne silovatelj (koji nije bio bijelac), smogne snage da Elamu otkrije da je bila silovana – na što on uzvrati da je izazivala da bude silovana i da je spavala s njegovim prijateljem jer joj je dosadio brak s njim. Elam biva uhapšen zbog droge i ilegalnog pecanja, Susan ponovno trudna, Elam se nastavalja opijati i drogirati. Slijedi razvod, Elam odbija plaćati alimentaciju tvrdeći da dijete nije njegovo, Susan njeni roditelji uvjeravaju da je najbolje da se prestane povlačiti po sudovima i da jednostavno raskine veze s Elamom i da će joj oni pomoći oko djece. Elam se javlja njenim roditeljima nekoliko godina kasnije s pismom u kojem se ispričava za svoje ponašanje, po njemu prouzrokovano tadašnjim drogiranjem; Susan mu ne odgovara.
Elam niti ne pokušava stupiti u kontakt s vlastitom kćeri skoro pa DVA I POL DESETLJEĆA, da bi ga potom ona našla i kontaktirala. Elam je ganut, u njoj vidi toliko sebe da, iako su prvo razmatrali mogućnosti etabliranja da joj je on stvarno otac, zaključuje kako bi testiranje očinstva bilo bacanje novca. Iako je Bonnie bila željna upoznati se bolje i provoditi vrijeme sa svojim ocem (u početku je čak i podržavala njegov men’s rights aktivizam), a i on je znao pokazati interes u tom smjeru, Bonnie procjenjuje da je u narednih šest godina u njenom društvu proveo ukupno otprilike – dva tjedna. Zaključno s incidentom prilikom posjeta Elamu u novom stanu, kad je udario njenog sina samo zato što je otvorio vrata njegovog skupocjenog frižidera, nakon čega Bonnie odlazi i više mu se ne javlja.
Bonnie tvrdi i da je, u periodu dok je još bila u kontaktu s Elamom, on bio bez posla i skroz švorc i da ga je, dok je pisao otrovne pamflete o ženama-krvopijama – istovremeno uzdržavala njegova tadašnja cura.
Silovanje – ludom radovanje
Gluposti o pošasti ‘lažnih optužbi za silovanje’ bi možda, mooooooožda još i mogli otpisati kao kroničan manjak empatije na granici s autizmom kada pripadnici ove sfere ne bi gajili… pa neke potpuno sjebane predodžbe o toj problematici? Evo recimo, prije par tjedana je Roosh Valizadeh a.k.a. Roosh V, jedan od najozloglašenijih pick-up artista, ponudio dosta inovativno riješenje za problem silovanja, tako naime što će ga se… djelomično legalizirati! Roosheva “logika” je slijedeća: silovanja u mračnim uličicama su no-no za koji nema opravdanja, no ako se legaliziraju silovanja u privatnim prostorima, e onda će žene malo bolje paziti koga puštaju doma! Ili, njegovim riječima: “Cura će štiti svoje tijelo na isti način na koji štiti i svoju torbicu i smartphone”… “Bit će svakako i nezgodnih susreta,” priznaje Roosh, “no to bi mogla biti poučna iskustva za slabo istreniranu ženu kako bi u budućnosti mogla bolje prepoznati tip dobrog muškarca koji će se prema njoj odnositi kao prema delikatnom cvijetu kakvim se smatra.” (Statistike, uzgred budi rečeno, govore da je u oko dvije trećine slučajeva silovatelj – netko koga žrtva poznaje.)
A evo što je pak prošlog tjedna, povodom “50 nijansi sive”, navedeno kao prvi od ‘Pet razloga zašto žene vole silovateljske fantazije’ na A Voice for Men (koji – ističem još jednom – nije neki opskurni blog ili rubni tumblr nego najveći MRA portal!!!):
“Možda smo daleko dogurali, ali ne tako daleko da ćemo se ženi s troznamenkastim brojem [seksualnih partnera] diviti na bilo kakav način, osim ako je porno-zvijezda. (…) Muškarci, baš kao i žene, se ne osjećaju baš lagodno glede drolja, bilo da je drolja osoba pored njih ili osoba u ogledalu. Silovateljske fantazije zaobilaze sva ta komplicirana ‘koliko je kurčeva previše kurčeva’ pitanja mičući pristanak iz jednadžbe. Nitko normalan, zasigurno, neće ubrajati silovatelja u ženin zbroj partnera. Uzeta je silom. Ne može se smatrati odgovornom. Ona nije drolja! Ona je žrtva. Žrtva slatkog silovanja bez odgovornosti.”
(Tekst je, BTW, napisala Janet “JudgyBitch” Bloomfield – pripadnica reda honey badgersa, žena-suborkinja u MRA pokretu. U kratkoj biografiji na sajtu se hvali kako “moj muž nikada nije sam napravio sendvič i to me čini jako sretnom”, a nedavno je izbačena s twittera nakon što je stavljala izmišljene citate feminističkih autorica Anite Sarkeesian i Jessice Valenti – bez da je, naravno, spomenula da su izmišljeni – a zbog kojih su ove dobile mnoštvo prijetnji. Kojih im i bez toga u života stvarno nije falilo.)
I još riječ-dvije o MGTOW
Manosferani su sa svojim promišljanjima najčešće u libertarijanskim predjelima političkog spektra, što možda i najviše dolazi do izražaja kod supkulture men going their own way, ili skraćeno – MGTOW (čita se: migtau). U opisu MGTOW subreddita kao prvi cilj pokreta je navedeno: “Ograničen državni aparat; porezi koliko je god moguće blizu nuli, nema kvota [pri zapošljavanju], raspuštanje ‘obiteljskih’ sudova.” A etos MGTOW-a neodoljivo podsjeća na libertarijanski kamen-temeljac, roman “Atlas Shrugged” Ayn Rand: kao što u njemu vrli i virilni tajkuni slijede tajanstvenog Johna Galta i demonstrativno odlaze u svoj izolirani poduzetnički eldorado, prepuštajući beskorisnim uhljebima i parazitskom proletarijatu da gledaju kako se društvo raspada bez njihove božanske supervizije – tako je i endgame MGTOW-aca da muški rod demonstrativno okrene leđa ženskom, pa nek blesave fufice vide kako će se provesti kad ne bude više bilo nikog da umjesto njih obavlja fizički teške i zahtjevne poslove i non-stop im plaća pića po klubovima!
MGTOW za početak zagovara raskid bilo kakvih romantično-seksualnih kontakata muškaraca sa ženama, dok se ekstremniji elementi znaju zalagati čak i za raskid bilo kakvog kontakta uopće. Iako se MGTOW-aši hvalisaju ‘eksponencijalnim rastom’ sljedbeništva, pokret je zasad više internetski lol-wtf kuriozet negoli ozbiljan pokret: na youtubeu malo što osim klipova na Sandmanovom channelu grabi peteroznamenkastu gledanost, MGTOW stranica na fejsu ima tek pet tisuća i sitno lajkova – otprilike koliko i mgtow.com članova.
Tamo, pak, u FAQ-u na optužbu da su ženomrsci odgovaraju: “Iz ljubaznosti, napravili smo MGTOW žensko sklonište posebno za žene kako bi zaštitili njihove krhke senzibilitete i spriječili da pomahnitaju. Tako da ćete se JAKO teško provući s optužbama za ‘mizoginiju’ kad ženama pružamo siguran prostor u koji mogu IZAĆI.” (Link ‘MGTOW žensko sklonište’ vodi na – stranicu s ničim osim slika umiljatih mačića.) I ima naravno raznih eseja, poput recimo onoga jednostavno naslovljenog ‘Ne.’ u kojem ženama hrabro poručuju: ne, nećemo se ženiti; ne, ne možeš mi se useliti; ne, ne želim UPOZNATI TVOJE RODITELJE! (Što odgovore mami kad kaže da moraju pospremiti sobu – zasad ostaje nepoznanicom.)
Od recentnih inicijativa, ističe se ona da se Valentinovo transformira u… Međunarodni MGTOW dan (slika gore)! MGTOW-cima nije nedostajalo prijedloga kako da na taj sveti ženski praznik raspizde svoje zaklete protivnice, od onih banalnijih (“Daj kuji nogu 13. veljače i kupi si auto”) pa do već malo maštovitijih, kao naprimjer: “Složi listu chick-flickova i daj svakome po jednu zvjezdicu na Netflixu/IMDB/Rotten Tomatoes kako bi im spustio rejting, i svako malo napiši recenziju, generičku kako bi je mogao kopipejstati, i uvredljivu po film, nešto u stilu ‘tipična ženska drama i romantično smeće – nevjerojatno kako se žene smatraju taaaaaaako posebnima.’ :)”
P.S. Nemojte propustiti ni slijedeće klasike moderne muškosti: “Moje sjeme je tekuće jebeno zlato i ne dijelim ga okolo kao vodu iz slavine“! “Mogu li sredovječne žene nadživjeti svoje muževe? Da, ako se zauzimanje trunućeg trupla može nazvati životom“!
P. P. S. Jeste li znali da je Hrvatska… feministički pakao na Zemlji skoro pa u rangu Švedske? Ne, ozbiljno!
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
