Kao što svi znate, prošlog je petka 22-godišnji Amerikanac Elliot Rodger usmrtio troje ljudi nožem, troje ljudi pištoljem, ranio još trinaestero njih i potom se ubio, i sve to zato jer više nije mogao podnijeti što je djevac.
To što je jedna iznimno labilna osoba bez ikakvih problema mogla legalno kupiti TRI pištolja u tri različita grada (riječima pokojnog ubojice: “Nakon što sam uzeo pištolj, odnio sam ga u svoju sobu i osjetio neku novu moć. Sad sam bio naoružan. Tko je sad alfa mužjak, kuje? Mislio sam u sebi, razmišljajući o svim curama koje su na mene gledale svisoka“), problem je Amerikanaca i njihovog drugog amandmana. To što šestero ljudi više nisu na ovom svijetu samo zato što je jedan mamlaz mislio da naprosto nije fer što ne dobiva pičke – problem je svih nas.
Elliot je bio član foruma PUAHate, ventila za frustracije tisuća muškaraca koji su znali uzaludno trošiti tisuće dolara na ‘edukativne’ materijale, skupove i tečajeve pick-up gurua, bez ikakvih rezultata. Za one koji žive u blaženom neznanju, ukratko i pojednostavljeno:
Pick-up artisti (PUA) su ekipa koja vjeruje da možeš zbariti svaku žensku ako koristiš određene tehnike, predstavljajući to kao maltene znanost. Za PUA-tutorijalima najčešće ne posežu sramežljivi tipovi koji ne znaju kako prići potencijalnoj ženi svog života – nego oni kojima je cilj samo pojebati što više ‘vrućih komada’. PUA-pokret je na zlu glasu zbog objektiviziranja žena (ako za neke njegove pobornike žene možda i jesu nešto više od, što bi stara narodna rekla, ukrasa oko pičke – takav dojam baš i ne ostavljaju?), zbog mizoginije (mrze ih jer se ne jebu s njima nego, kao, samo s ‘alfa muškarcima’ – koje obično zbog toga također preziru ali su im istovremeno i uzor kojem streme), zbog creepy pseudoznanstvenog tona (pozivanje na evolucionarnu biologiju, neurolingvističko programiranje…), te još više creepy tehnika (među notornijima je negging, ilitiga suptilno spuštanje ‘vrućim komadima’ – “osmicama, devetkama i desetkama” koje su, kao, toliko naviknute da ih svi vole i obožavaju zbog njihovog izgleda da će, kad im to oduzmeš, učiniti sve da poprave svoj poljuljani status).
PUAHate forumaši, međutim, nisu stali na šarlatanima i mutikašima što su ih oderali, nego su nastavili mrziti i žene koje ih, jadne nerealizirane manipulatore, i dalje nisu htjele (forum je do daljnjeg ugašen, no ako ste znatiželjni imate na puahate.txt twitteru kopi-pejstove bisera poput “Kako JEBOTE pedesetogodišnji tip oženjen za babetinu može uživati u tome da za kćer ima nedodirljivu 10/10 maloljetnu bombu? Što to nije najgore moguće mučenje?” i “Debele ženske bi trebalo spaliti i koristiti kao alternativni izvor energije umjesto fosilnih goriva“)…
I, naravno, nastavili su mrziti i same sebe: na forumu je bio popularan termin incel (skraćeno od involuntary celibacy), s cijelim topicima posvećenima podkategorijama tobožnjih uzroka neželjenog celibata (nosecel! Skullcel! WRISTCEL, pobogu!!!).
I tu dolazimo do onoga što je istovremeno i dar i prokletstvo interneta – nepodnošljiva lakoća okruživanja sa samo i isključivo istomišljenicima. Ljudi koji zabriju na teorije zavjere barem budu obuzeti propovjedničkim žarom koji ih tjera da svoje ‘spoznaje’ šire gdje god stignu, dolazeći tako u dodir sa skepticima koji će ih ili argumentirano opovrgavati ili dobronamjerno podjebavati, pomažući im tako da ne zabrazde u traženju reptila na youtube-klipovima niske rezolucije ili češljanju piksela u spektrogramima zabijanja aviona u WTC ili štagod…
Ali mladi dečki koji nikako da dođu do seksa i zbog toga su kivni na cure – rijetko će se time javno hvalisati, i stoga će se rijetko i naći u situaciju da im netko možda malo stariji i iskusniji može doći i reći: “Gle, nije neka rijetkost da ti je u tim godinama ljubavni i seksualni život katastrofa. Znam HRPETINU ljudi kojima je bilo tako pa su evo danas ili sretno oženjeni ili tražena roba u gradu!
Stvar ti je jako jednostavna: ako se iskreno – bez prijetvornosti i skrivenih motiva – zanimaš za ljude i iskreno ti je stalo do njih, onda će se i oni iskreno zanimati za tebe, i onda ćeš i ti njima biti drag i bitan. Nemoj u samoći sa sigurne udaljenosti pizditi na ‘okrutni svijet’ nego izađi među ljude, upoznavaj ljude, budi dobar čovjek i VOLI ljude i oni će voljeti i tebe i bit će i dobrih cura i dobrih prijatelja, nije uopće tako teško kao što ti se čini, vjeruj mi!» (#kojihipikjebote, znam, znam!) (Ako ste raspoloženi za malo dužu i puno elokventniju verziju ovog sentimenta, preporučujem odličan tekst komičara Chrisa Getharda.)
Manosphere i teorija ljestvi
I tako ti dečki završe na mjestima gdje mogu kiptiti do mile volje bez da ih itko propitkuje, a PUAhate je samo jedan sićušan dio internetskog kozmosa zvanog manosphere – koji obuhvaća men‘srights pokrete (najpoznatije po istoimenom podforumu na redditu) i beskrajno more redpill blogova i foruma čiji se protagonisti diče kako su progutali ispravnu matrixovsku pilulu (ja sam naravno, kao autor jednog ovakvog teksta na jednom ovakvom portalu, progutao PLAVU!). A groundzero svega toga je vjerojatno tzv. teorija ljestvi, koja je dosegla vrhunac internetske popularnosti taman negdje oko vremena izlaska “The Game” Neila Straussa, knjige koja je uvela pojam PUA u pop-kulturu.
Teorija ljestvi se vrti oko toga da muškarci imaju jednu ljestvu na koju smještaju žene, ovisno o tome koliko ih žele pojebati (vrh ljestve – bilo kad i bilo gdje, dno – samo kad su pijani + kasnije će poricati da se dogodilo), dok žene imaju dvije ljestve za muškarce: jednu na koju smještaju potencijalne partnere, drugu na koju smještaju one s kojima žele samo prijateljski odnos.
Muškarce time zbunjuju i izluđuju time što se jednako ponašaju prema muškarcima na obje ljestve; muškarac može prihvati ženu za prijateljicu jedino ako je gej, ili mu nije zgodna, ili na lageru ima neku koja mu je puno više na ljestvi.
Kako pojašnjavanja odmiču, brzo se odustaje od pokušaja pretvaranja da je riječ o iole trezvenom ‘teoretiziranju’. U izvornom tekstu s nekadašnjeg sajta Intellectual Whores tako se recimo spominje da žene najviše vole bogate tipove, uz zaključak da su “zapravo kurve, i da bi trebale prestati govoriti loše o autentičnim kurvama koje barem pošteno zarađuju svoj novac”, a ima i čisti PUA-ovski moment kad kaže da “najbolji način za ne povaliti žensku je da pokažeš previše interesa za nju. (…) Postoje neki načini interesiranja koji će ti pomoći da je pojebeš: zdrav interes za uništavanjem njenog samopouzdanja, te jebanjem njenih prijateljica prije nego nju, čini čuda.”
Uvodni post rasprave na jednom domaćem forumu završava pak s boldanim: “POANTA: Ne dajte ženama da vas jebu u mozak, nego ih jebite. Ako si: privlačan, bogat i ne pokazuješ zanimanje za nju (Alpha Male), onda ona želi biti s tobom.”
Teorija ljestvi ima i svoj moderni light pandan, a to je – friend-zona. Upoznaju se, recimo, heteroseksualni muškarac i heteroseksualna žena, jedno od njih želi da budu samo prijatelji, drugo želi da budu nešto više: sasvim normalna pojava, pripadnik/ca bilo kojeg spola se u određenim trenucima u životu nađe na jednoj od te dvije strane, ali… čik pogodite koji spol daleko najviše pizdi kad završi u famoznoj ‘frend-zoni’, kao da mu je uskraćena neka zaslužena nagrada, kao da je žrtva neke strašne kozmičke nepravde?
I koliko je samo RUŽNO sve ono neizrečeno u tim kukanjima o frend-zoni! (‘Najbitnija karakteristika tebe kao osobe je želiš li se jebati sa mnom ili ne – jer ako ne želiš, možeš ti biti i najpametnija i najzanimljivija i najduhovitija osoba na svijetu i svejedno mi postaješ bezvrijedna, možemo se mi najbolje slagati i družiti i nasmijavati jedno drugo i sve ali ono što mene na kraju krajeva zapravo jedino zanima je, oćeš li ti meni dat pičke ili ne?’)
Elliota Rodger nije prvi – 48-godišnjak George Sodini je 2009. u pregrađu Pittsburgha ubio četvero i ranio devetero ljudi zbog mržnje prema ženama koje su ga ostavile ‘nasukanog’ skoro 20 godina, 25-petogodišnji Marc Lépine je 1989. u Montrealu usmrtio 14 te ranio još toliko studentica jer su mu “feministkinje uništile život“ – a vjerojatno, nažalost, ni zadnji.
Jest da je Elliotov slučaj u mnogočemu ekstreman i da je sa svakom novom informacijom ( “my damnable mother”, Isuse) sve jasnije da je imao mentalne probleme daleeeeeeko dublje od onih prosječnog isfrustriranog nejeba-ženomrsca, ali i dalje…
