Etnički raznolika, povijesna četvrt Tbilisi postala je bojište neprekidnog kulturnog rata koji se u Gruziji vodi oko prava manjina. U kratkom vremenu održane su dvije demonstracije: ultranacionalistička demonstracija Marš Gruzijaca te antidemonstracija Ženski marš solidarnosti. Obje su tutnjale asfaltom središnje avenije Aghmashenebeli kroz puna četiri dana.
Skandirajući ‘Ženski neposluh počinje!’ brojne su prosvjednice 19. srpnja marširale niz aveniju kako bi se suprotstavile mržnji prema ženama, rasizmu i navodnoj prijetnji silovanjem koja je proizašla od organizatora Marša Gruzijaca, prosvjeda kojim se osuđuje migracija Muslimana/ki s Bliskog istoka.
„Ovdje smo kako bismo osudile zastrašujuć stav prema ženama koji su izrazili sudionici takozvanog Marša Gruzijaca te kako bismo izrazile podršku strancima koji žive u Gruziji,“ rekla je Rusiko Amirejibi, sudionica demonstracije i lingvistica koja podučava Gruzijski kao strani jezik. „Također podržavam ne samo legalne, već i ilegalne imigrante, koji su potražili utočište ili bolji život u Gruziji, a danas ovdje žive mirno i ne čine zločine.“
„Zločin nema nacionalnosti. Dužnost je vlade, a ne bijesnih rulja, da odgovori na njega,“ rekla je Amirejbi.
Vođe Marša Gruzijaca organiziranog 14. srpnja, pojačali su svoje antiimigrantske poruke, citirajući navodne zločine imigranata iz islamskih zemalja i Indije, poput seksualnog zlostavljanja maloljetnica kao i skrnavljenja povijesnog kršćanskog spomenika.
Nakon što je predavateljica sa Sveučilišta u Gruziji Tatia Dolidze, poznata po svojem govoru u UN-u iz 2016, kritizirala ultranacionalističku povorku kao ksenofobnu, jedan od organizatora događaja, 57-godišnji glumac i pjevač Gia Korkotashvili odgovorio je komentirajući na Facebooku da bi Dolidze „trebalo poj—ti“.
„Prestara sam za grupne stvari, ali vi se momci zabavite bez mene,“ odgovorila je svojim sugovornicima.
Policija je pokrenula istragu dijaloga s Facebooka.
Za sudionike/ce Ženskog marša solidarnosti, opaske ultranacionalista samo su dio šireg problema u Gruziji.
„Voljele bismo da društvo shvati kako ovi fašisti, koji tvrde da brane gruzijsku kulturu, zapravo samo štite svoju povlasticu vrijeđanja i podređivanja žena“, prenijeli su slobodni mediji i aktivistica za ženska prava, Ninia Kakabadze.
Korkotashvili je pokušao obraniti svoje i komentare svojih podržavatelja o Tatiji Dolidze kao privatni razgovor. Tvrdio je da iako je bio grub, svoj komentar nije htio uputiti kao prijetnju. Ali Korkotashvilijev izbor riječi u objašnjenju je samo dodao na kontroverzi.
„Ovo je bio privatan razgovor između dvoje ljudi… i sad se žene vežu na njega i govore da njihova tijela nisu zaštićena te da ih bande muškaraca namjeravaju silovati,“ rekao je Korkotashvili u izjavi za Obiektivi television. „Vi zapravo samo priželjkujete da netko ima takve namjere za vas,“ rekao je svojim kritičarkama.
Feminističke aktivistkinje u njegovim komentarima vide probleme gruzijskog patrijarhalnog društva. „Ovo su muškarci koji dižu zdravice ženama na suprasima [tradicionalnim gruzijskim večerama i zabavama], ali ih vide samo kao seksualne i reproduktivne objekte, koje mogu kažnjavati, verbalno ili fizički, kako im se prohtije,“ komentirala je Kakabadze.
„Stavovi prema pridošlicama s Bliskog istoka i azijskih zemalja proizlaze iz istog osjećaja muške povlaštenosti,“ nastavila je.
Novinarka RFE/RL-a i popularna komentatorica Salome Asatiani vjeruje da je rast nacionalizma i mačoizma u velikoj mjeri povezan s onim gruzijskim muškarcima koji se osjećaju izostavljeno iz današnje Gruzije te se pokušavaju uvjeriti u svoje mjesto u društvu.
„Oni osjećaju da ne udovoljavaju modernim kriterijima uspjeha – ne govore engleski jezik, ne mogu zarađivati novac, tako da je ovaj cijeli ‘mi smo pravi muškarci’ stav njihov način kompenzacije i reakcije“ rekla je.
Mnogi policajci koji su osiguravali demonstracijsko područje šalili su se s podsmjesima dok su slušali feminističke slogane.
Kako su aktivistice, udružene s nekolicinom muškaraca i transrodnih žena prolazile avenijom Aghmashenebeli, imigranti s Bliskog istoka su promatrali. Neki nisu bili sigurni je li demonstracija protiv ili za strance pa su se povukli u dućane i restorane za vlastitu sigurnost.
„Rekli su mi da su nas došle podržati, ali ne razumijem zašto su to uglavnom žene. Je li to jer se gruzijskim muškarcima ne sviđaju stranci, a ženama da?“ pitao se irački student s Tbilisi State Medical Universityja.
Neki Gruzijci koji su sudjelovali u maršu 14. srpnja pokušali su se distancirati od organizatora događaja. „Te užasne stvari koje su rekli toj mladoj djevojci [Dolidze] su sramotne,“ rekla je starija gospođa, Nana, koja je odbila dati svoje prezime. „Drago mi je da su ovi ljudi izašli protiv tih nekulturnih muškaraca.“
Nana je usprkos tom stavu branila svoju odluku pridruživanja ultranacionalističkoj povorci. Rekla je da se, poput mnogih Gruzijaca, osjeća ugroženo zbog rastućeg broja arapskih, iranskih i turskih pridošlica u susjedstvu i cijeloj Gruziji.
„Mi smo vrsta na rubu izumiranja,“ kazala je Nana govoreći o etničkim Gruzijcima. „Pogledaj, sinko, sve ove shawarme i što sve ne, sve ove muškarce u haljinama i žene pokrivene od glave do pete… pričekaj još dvadesetak godina i ovdje neće biti ni jednog Gruzijca.“
Sudionice Ženskog marša solidarnosti izjavile su da neće dozvoliti da etnička netrpeljivost i šovinizam prođu neodgovoreno. „Nemam previše nade da će promjena doći brzo, no mi ćemo učiniti svoj dio da je ostvarimo“, rekla je Kakabadze. [L.G.] eurasianet….
