Island je u svakom pogledu globalni lider u feminizmu koji u ovoj otočnoj zemlji ima dugu i burnu povijest. Legendarni marš za ravnopravnost spolova iz 1975. označio je prekretnicu i prokrčio puti zboru prve predsjednice na svijetu, kao i aktualnom, sve masovnijem pokretu #FreeTheNipple koji ruši rodne stereotipe.
Pokret za oslobođenje bradavica ponovno je postao popularan zahvaljujući islandskim feministkinjama koje su zatrpale Twitter slikama bradavica kako bi deseksualizirale ženske grudi i ukazale na dvostruke standarde u još uvijek patrijarhalnom društvu. Akcija je prvobitno nastala kao potpora srednjoškolki koja se, postavivši sliku obnaženih grudi na internet suočila sa salvom negativnih komentara.
Puna potpora koju su građani/ke pružili/e pokretu nije iznenađenje, imajući u vidu da Island krasi duga tradicija progresivnog razmišljanja i povijesna sklonost feminizmu.
Budući da je Island zemlja u kojoj se rađa gotovo jednak broj muške i ženske djece, u kojoj je više žena fakultetski obrazovano i u kojoj one čine 40% od ukupnog broja parlamentaraca/ki, posve je logična odluka Svjetskog gospodarskog foruma (WEF-a), da po šesti puta zaredom smjesti ovu državu na sam vrh liste zemalja s najmanjim jazom među spolovima.
Island je postao prva zemlja na svijetu u kojoj su, 1850. godine, izjednačena nasljedna prava muškaraca i žena, a zahvaljujući snažnom sufražetskom pokretu žene su pravo glasa je dobile 1915.
Desetljećima kasnije, 24. listopada 1975. godine, došlo je do opće mobilizacije žena. Procjenjuje se da je oko 90% Islanđanki tog dana odbilo raditi, kuhati, brinuti se o djeci.
Čak 25.000 njih, odnosno više od desetine sveukupne tadašnje populacije, tog je dana izašlo na ulice Reykjavika kako bi protestiralo protiv ekonomske nejednakosti. Organizatorice su štrajk prozvale ‘slobodnim danom’, želeći zaštititi žene od mogućeg otkaza, a pod istim nazivom dan se i danas obilježava.
Unutar općeg zastoja, dok su muškarci jedva balansirali između brige za djecu i poslovnih obveza, žene, prožete jakim osjećajem zajedništva, nikada se nisu osjećale življe i odlučnije. Dovoljno je reći da je mirna revolucija urodila plodom. Godinu dana kasnije, parlament je usvojio zakon kojim se ženama jamči jednaka plaća.
Samo pet godina nakon ‘slobodnog dana’, 1980. godine, Vigdís Finnbogadóttir postala je prva demokratski izabrana predsjednica na svijetu. Kao samohrana majka, bivša televizijska ličnost i nekadašnja članica eksperimentalnog kazališta iskakala je iz konvencionalnih okvira.
„Nakon 24. listopada žene su bile uvjerene kako je došlo vrijeme za prvu predsjednicu. Prst je uperen u mene i prihvatila sam izazov“, izjavila je ova popularna političarka koja je obnašala predsjedničku dužnost u tri mandata, sve do umirovljenja 1996. godine.
Island je pokazao svu svoju otvorenost kada je 2009. postao prva zemlja u svijetu s premijerkom koja se otvoreno izjašnjava kao lezbijka. Johanna Sigurdardottir, prva žena na čelu vlade u islandskoj povijesti, imala je također neobičan profesionalni razvoj, radeći kao stjuardesa i sindikalna dužnosnica prije stupanja na političku scenu.
Za svoju se partnericu Joninu Leosdóttir udala 2010. godine, par dana nakon što je parlament jednoglasno usvojio zakon koji legalizira istospolne brakove. Tim je činom postala prva premijerka koja je sklopila homoseksualni brak.
Island nije oklijevao oko uvođenja roditeljskog dopusta za oba roditelja. Zakon iz 2000., prema kojem svaki od roditelja ima tri mjeseca dopusta i dodatna tri mjeseca koja dijele međusobno, izmijenjen je 2012. kada je roditeljski dopust povećan s tri na pet mjeseci za svakog roditelja uz dodatna dva mjeseca koja dijele. Kao bonus, islandska vlada roditeljima maksimalno izlazi u susret podmirujući gotovo u potpunosti troškove vrtića (95%) koje pohađa 90% djece mlađe od pet godina.
Nema sumnje da ravnopravnost spolova pozitivno utječe na obiteljski život, a time i na društvo u cjelini. Dokaz za to je Island koji je s pravom proglašen jednom od najsretnijih zemalja na svijetu. Mic /The Guardian…
