Jogjakartska načela posljednjih su godina neizostavan termin većine rasprava o ljudskim pravima, pa i onih koje se direktno tiču LGBTIQ zajednice. Riječ je o setu od 29 pravila, nastalih 2006. godine u indonezijskom gradu Jakarti koja obuhvaćaju probleme s kojima se zajednica na globalnoj razini suočava.
Kako bi načela i njenu implementaciju približili zainteresiranoj javnosti, a posebno lokalnim aktivistima, udruga LORI ovog je utorka, 5. studenog, organizirala radionicu. Načela su predstavili Nevena Vučković Šahović, koja je sudjelovala u njihovoj izradi, te aktivist za ljudska prava Kristijan Grđan.
Osnovna je ideja Jogjakartskih načela da se svi rađaju s ljudskim pravima, stoga ona predstavljaju univerzalnu suglasnost o minimumu ljudskih potreba. Načela polaze od pristupa da je svaka država obvezna da omogući uživanje prava te reagira na njihova kršenja: od prava na život, rad i zdravstvenu zaštitu pa do pravnih problema. Između ostalih, među autorima načela našli su se i bivša irska premijerka (te prva žena u povijesti Irske na toj funkciji) Mary Robinson te nepalski LGBT aktivist i parlamentarac Sunil Pant.
Iako sama načela nisu kategorizirana, čime se naglašava činjenica da se ljudska prava ne mogu rangirati, lako ih je svrstati u nekoliko kategorija primjene: od opresivnih standarda i kriminalizacije, razvoja novih vladinih politika i poticanja na djelovanje do edukacija šire javnosti i izgradnje pokreta. Do sada su aktivisti ova načela uspješno iskoristili u lobiranjima za izmjene zakona, formulaciji zahtjeva te podizanju društvene svijesti u Nepalu, Nizozemskoj, Poljskoj, Belizeu i drugim državama; a kako će ih lokalni aktivisti primijeniti nakon radionice, ostaje vidjeti.
O Jogjakartskim smo načelima kratko razgovarali s Nevenom Vučković Šahović, profesoricom međunarodnog prava na sveučilištu UNION, Pravnom fakultetu u Beogradu te osnivačicom beogradskog Centra za prava djeteta, čijeg je odbora pri UN-u bila članica od 2003. – 2009.
Kako je došlo do vašeg sudjelovanja u izradi Jogjakartskih načela? Možete li nam približiti proces njihova nastajanja?
Kao članica Odbora za prava djeteta, koji zasjeda u Ženevi sam putem Međunarodnog odbora za ljudska prava doznala da se sprema inicijativa za izradu Jogjakartskih načela, točnije, spremao ga je Odbor za pravdu. Oni su ubrzali proces te pronašli ljude za koje je odlučeno da budu jezgra grupe za izradu nacrta. Ideja je bila da tim čine ljudi koji imaju kredibilitet i iskustvo na području ljudskih prava. Nacrt Jogjakartskih načela je već bio pripremljen u trenutku kada smo stigli u Indoneziju, a tada nas je čekalo pet dana intenzivnog rada gdje smo nacrt “češljali” rečenicu po rečenicu te doveli priču do kraja. Radili smo na sveučilištu Gajah Madah, jednom liberalnom okruženju unutar sredine koja se ne može time pohvaliti. Jasno, Jogjakartska načela mogla su nastati i u Ženevi, međutim, jako je bitno da su se dogodila u sredini u kojoj su ljudska prava izazov.
Tamo ste se našli u užoj skupini od dvadesetak stručnjaka. Koliko je sudjelovanje u izradi popraćeno od strane srbijanskih i regionalnih medija? Kako je načela primio vaš lokalni NGO sektor?
U Srbiji nitko nije ni znao što se događa. Šest mjeseci nakon što smo završili s izradom načela sam napisala članak o tome te kontaktirala niz ljudskopravaških organizacija u želji da se prevedu; no vaš je prijevod jedino što se danas može vidjeti u Srbiji. Nisam svjesna toga da je itko u Srbiji, uključujući aktiviste, uopće zainteresiran za ovaj dokument niti vidim razlog zbog čega ga LGBT skupine nisu prepoznale.
Koja je razlika između Jogjakartskih načela i, primjerice, Opće deklaracije o pravima čovjeka? Očekujete li da Jogjakartska načela postanu krovni dokument zaštite ljudskih prava?
Osnovna je razlika u tome što je Opća deklaracija o pravima čovjeka dokument država, čiji je prijedlog iznijela skupina na čelu s Eleanor Roosevelt, temeljena na Povelji UN-a. Iako taj dokument nije ugovor, države su ga u tom kontekstu prihvatile. Jogjakartska načela sastavili su stručnjaci za ljudska prava te su ona, za razliku od gorespomenute deklaracije koja sadrži mali segment prava, sveobuhvatna. Također, Jogjakartska načela definiraju prava kao postojeća, a obveza države jest da ih zaštiti. Iako niti jedan od ovih dokumenata nije pravno obvezujuć, oba ima imaju jaku moralnu snagu.
Hoće li u budućnosti Jogjakartska načela, ili neka druga, postati sinonim za ljudska prava teško je procijeniti. Možda idući dokument usvojen od međunarodne zajednice neće biti po sadržaju ni blizu ovim načelima. Međutim, Jogjakartska načela, uz neke druge direktive EU, predstavljati će osnove za taj budući međunarodni ugovor. To se može dogoditi za dvije ili dvadeset godina. Važno je da neka od država postane sponzor takvog dokumenta, a da bi do toga došlo potrebna je suradnja s civilnim društvom.
Za kraj, od svih neuređenih pitanja ljudskih prava, koje po vama zahtjeva najveću pozornost međunarodne zajednice?
Svakako pitanje ljudskih prava i sigurnosti. Države danas koriste sigurnost kao izgovor za ograničenje ljudskih prava. Nakon toga bi to svakako bio održivi razvoj ljudskih prava. Smiješno je da pola čovječanstva živi s dva dolara dnevno zbog igara politike i ekonomije a istovremeno UN svega 2% svog godišnjeg budžeta, koji je ogroman, izdvaja na razvoj ljudskih prava.