Objavljeno

Hoće li Helen Clark biti prva žena na čelu UN-a?

Helen Clark postala je prva žena koju je Novi Zeland izabrao na mjesto premijerke 1999. godine, što je bio početak njezina tri uzastopna mandata na čelu novozelandske vlade.

Sada bivša premijerka, Clark je danas najmoćnija žena u Ujedinjenim narodima: trenutno služi drugi mandat kao voditeljica Programa UN-a za razvoj (UNDP). Vrlo lako bi mogla postati prva žena na čelu Ujedinjenih naroda nakon što trenutni tajnik Ban Ki-moon napusti tu funkciju za nekoliko godina.

S obzirom da u modernoj povijesti postoji toliko malo žena koje mogu služiti kao usporedba, Clark se često uspoređuje s Margaret Thatcher, unatoč tome što se u svojoj laburističkoj politici i odlučnoj potpori drugih žena veoma razlikuje od Thatcher. Na putu za ekonomski forum u Davosu u Švicarskoj, čije organizatore je osudila zbog toga što nisu uključili veći broj žena, Clarkina usputna postaja bila je London, gdje je održala predavanje o političkom vodstvu za organizaciju Women of the Year.

U političkoj karijeri koja traje više od 30 godina, Helen Clark je samo jednom razmišljala o ostavci. Nakon što je postala vođa novozelandske laburističke stranke 1993. godine imala je simpatije samo 2% glasača, te se savjetovala sa svojim prijateljima ima li smisla nastaviti političku karijeru.

“Rekli su: ‘Samo moraš ustrajati’, što je bio najbolji savjet. Ako ustrajete, rijetki će vam se otvoreno suprotstaviti. Rekli su mi da ne odustajem. Nije mi u naravi odustajati,”

kaže Clark. Loše rezultate Clark je poboljšala pametnim potezima, raširenim političkim vezama unutar stranke i poveznicama unutar svoje društvene zajednice koja je vjerovala da Clarkina politika može Novi Zeland promijeniti nabolje. Nakon što je odslužila devet godina kao premijerka, 2008. godine, gotovo sve najviše pozicije u novozelandskoj vladi pripadale su ženama. Opozicija na njezinim zadnjim neuspjelim izborima poticala je glasače da “odbace kuju”.

Clark je rano odlučila ignorirati kritike na račun toga što je žena.

“Susretala sam se s puno rodno obilježenih kritika. Znate, komentari kao što su ‘glas ti je prenizak, imaš krive zube’. Ne sviđa im se tvoja frizura, ne vole kako se odijevaš. U stvari, ne sviđa im se ništa na tebi, a možda sve to doprinosi činjenici da im se ne sviđa što žena radi taj posao. Ako vas takvi komentari povrijede, vjerojatno nećete preživjeti u ovakvim poslovima. Morate ih moći odbaciti.”

“Isprva me to smetalo, ali došla sam do određene točke u karijeri kada sam si rekla: slušaj, koga briga, to je sasvim nevažno i ako komentiram, automatski postaje problem. Idemo dalje. Imam pametnijeg posla.”

Clark je svjesna dvostrukih mjerila koja se vežu uz žene na vlasti, te ističe kako se “snaga” u muškarca opisuje kao “grubost” kod žena i sukladno tome se osuđuje. Razmišljajući o tome zašto se muškarci češće ističu, Clark smatra kako veći broj žena u obzir uzima “ravnotežu različitih čimbenika” u svom putu prema vrhu. Jedan od najvažnijih čimbenika je roditeljstvo.

Nakon što je izabrana u novozelandski parlament s 31 godinu, Clark je odlučila da neće imati djecu. “Bilo bi sasvim nepraktično bez partnera koji bi bio spreman u potpunosti odustati od vlastite karijere”, kaže. Njezin suprug, sociolog Peter Davis, ganjao je sveučilišnu karijeru, tako da to nije bila opcija.

Clark kaže kako nikada nije požalila tu odluku, ali dodaje da bi se ženama na pozicijama moći trebalo omogućiti da kombiniraju majčinstvo s karijerom ako to žele.”Potrebno je dodatno raspravljati o obitelji i ulogama djevojčica i dječaka, muškaraca i žena, tako da dječaci odrastaju očekujući da će ih se jednako tretirati u kućanstvu”, kaže.

Za politiku se zainteresirala zbog vanjskih poslova – ubojstva JFK-a kad je bila tinejdžerka, rata u Vijetnamu i nepravde apartheida. Danas je njezino jedno od imena koje se spominje kada se govori o najvišim pozicijama u UN-u. Ako je izaberu, Helen Clark bi mogla biti prva žena na čelu međunarodne organizacije od 193 države.

Izbori za tajnika UN-a kompliciran su proces koji traje godinama i odvija se u potpunosti iza zatvorenih vrata. Clark ima puno pozitivnih bodova, između ostalog svoj trenutni posao i činjenicu da je Novi Zeland članica Weog grupe koju čine zapadna Europa i ostale starije razvijene zemlje. Zadnji glavni tajnik iz jedne od Weog zemalja bio je Kurt Waldheim u sedamdesetima, što bi moglo značiti da je krajnje vrijeme da još netko iz te grupacije dobije šansu.

Clark nije direktno komentirala želi li posao glavne tajnice UN-a, ali razmišlja o tome kako bi bilo biti žena na toj funkciji. “Javnost će biti zainteresirana hoće li UN postaviti prvu glavnu tajnicu, jer su oni svojevrsno zadnje uporište.” Ali priznaje kako postoje ljudi kojima to ne bi odgovaralo. “Ako postoji dovoljno potpore za moj stil rukovođenja, to će biti zanimljivo”, kaže.

Na Novom Zelandu je trenutno manji broj žena u vladi nego kada je Clark bila premijerka. Na nedavnom forumu u Davosu samo 15% delegata bile su žene, čak manje nego prošle godine.

“Ove borbe nikada ne prolaze”, kaže Clark. “Sve ne bi trebalo ovisiti o grupi izuzetno ambicioznih žena. Rodna jednakost mora biti u kulturi naših društava, moramo je institucionalizirati i učiniti normalnom. Tek tada će biti više žena na vrhu.”

Prevela i prilagodila: Vida Starčević

Izvor: Guardian


Povezano