Objavljeno

Europski parlament: 50/50 – hoće li ove godine biti drugačije?

Početkom mjeseca su se u Europskom parlamentu u Bruxellesu okupili novinari/ke, političar/ke, znanstvenici/e povodom konferencije pod nazivom „Žene i izbori: Hoće li ovaj put biti drugačije?“ Budući da su zastupnici u Europskom parlamentu odbili podržati prijedlog rezolucije o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji, upravo je ovo bila središnja tema diskusije.

Istraživačka studija koju je prezentirala Blanca Hernadez Oliver, vladina delegatkinja za rodno uvjetovano nasilje, iscrpno je i strastveno zagovarala ravnopravnost među spolovima. Podržali su je kolegice i kolege mahom iz redova liberala, socijal-demokrata i komunista, ali, najveću je podršku ipak dobila od Ženskog lobija u Europskom parlamentu, koji kao nevladina organizacija podupire rad političkih tijela.

Političarke iz konzervativnih stranaka istaknule su kako su se teško probijale do svojih pozicija. O svom teškom političkom usponu prva je govorila Ria Oomen-Rujiten, Nizozemka iz Demokršćanske stranke. Oomen-Rujiten istaknula je da joj je sasvim jasan manjak aktivnosti žena u politici, budući da vlastitim primjerom može posvjedočiti o tome koliko je teško uskladiti privatni i politički život. Naglasila je da je izričito protiv „ženske kvote“ jer ne smatra da bi razlika u biračkom tijelu kao takva trebala postojati.

Njezinu tezu nikako nije prihvaćala dopadljiva retoričarka i političarka Nizozemka Marije Cornelissen, potpredsjednica zelenih (Group of the Greens/European Free Alliance), koju je Oomen-Rujiten u svojem konzervativnom stilu poklopila rečenicom: „Zašto je onda vama muškarac predsjednik stranke, a vi ste potpredsjednica?“ Kako se u konačnici ispostavilo, Oomen-Rujiten penetrirala je u politiku zelenih koji su kod izglasavanja rezolucije/zakona o ravnopravnosti žena i muškaraca ostali suzdržani od 87 članova, koliko ih je u parlamentu.

U ovakvim situacijama jasno je zašto se politička riječ Marije Cornelissen učinila kao blijeda retorika. Možda bi se trebalo postaviti pitanje na koji način takvi članovi parlamenta opravdavaju svoje plaće? Zašto su ostali neutralni po ovome pitanju i kako na to gleda Marije Cornelissen?

Iratxe Garcia Perez iz socijal – demokrata (Group of the Progressive Alliance of Socialist and Democrats) rekla je kako se u Portugalu ženama sve više smanjuju socijalne beneficije. Na moje pitanje o planu rada njezine stranke, odnosno poboljšanju ovakvog stanja, odgovorila je da bi žene trebale postati aktivnije u sindikatima.

Ines Cristina Zuber iz Nordijske ljevičarske zelene stranke (Confederal Group of the European United Left) iz Portugala, istaknula je da se prema kvotama jasno uočavaju društvene nejednakosti. „Da nema kvota, žene ne bi bile prisutne ni u ekonomiji, ni u politici,“ naglašava Zuber.

„Act, react, impact“ je kampanja koja poziva žene da se informiraju o izborima i podrže žensku kvotu i glasaju za žene na izborima od 22. do 25. svibnja, međutim Hrvatice koje su izabrane u Europski paralment nipošto nisu donijele napredak po pitanju ženskih prava. Naime, za ravnopravnost je glasalo 289 zastupnika (43%), a protiv njih 298 (44%). Ponavljam da je 87 bilo suzdržano. U izvješću se od zemalja Europske unije tražilo da zajamče poštovanje temeljnog načela iste plaće za isti rad muškarca i žene i zabrane otpuštanje tijekom porodiljinog dopusta te da se zauzme za borbu protiv seksističkih stereotipa.

Zdravka Bušić, Ivana Maletić, Ruža Tomašić, Andrej Plenković, Davor Ivo Stier i Dubravka Šuica glasali su protiv. Nikola Vuljanić i SDP-ovci glasali su za jednakost među spolovima.

Niki Tzavela (Europe of Freedom and Democracy Gropup) na razvoj situacije se osvrnula opaskom kako su mnoge političarke izašle iz škole Hillary Clinton i da je stoga sasvim jasno da imaju i takav „lifestyle“.

Osim pitanja ravnopravnosti i političke uključenosti žena, raspravilo se i o uvijek aktualnom pitanju nasilja nad ženama. Studija i istraživanje „Violence against women: an EU-wide survey“  napravljena je u 28 zemalja Europske unije, na uzorku od 1500 žena u svakoj zemlji. Pitali su ih jesu li doživjele seksualno, fizičko i emotivno nasilje do 15 godine i nakon 15 godine života. Pitanja su bila sasvim jasna i direktna, a rezultati su pokazali da je 22% žena do 15 godine svog života su bilo fizički ili psihički zlostavljano, 11% ih je doživjelo je neku vrstu seksualnog nasilja, a 5% ih je u toj dobi bilo silovano. Što se tiče žena na visokim pozicijama, 75% ističe da je na neki način bilo seksualno uznemiravano.

Na prijedlog rezolucije osvrnule su se Sibylle Bassler, glavna urednica časopisa Mona lisa, Therese Murphy, profesorica prava na UK Campusu, kao i Blanca Tapia iz agencije za fundamentalna prava Beča.

Bassler je naglasila da je ovdje riječ o odgovornosti u donošenju odluka te da su potrebne socijalne i intelektualne vještine kako bi ovi izbori bili drugačiji. „Njemačka je vodeća zemlja u broju žena na vodećim pozicijama. Glavni problem manjka žena u politici je nezainteresiranost za politiku, proizašla mahom iz društveno propisanih rodnih očekivanja.“

Murphy (na slici gore) je istaknula da ćemo ovim načinom razvoja ravnopravnosti tek za 100 godina postići cilj,a slično je ustvrdila i Tapia, pozvavši javnost da se informira o svojim fundamentalnim pravima, koja bi trebala biti stvarna i jednaka za sve u Europskoj uniji. Ipak,čini se da informacije zasad nisu do svih došle.  

Antonya Parvanova (Group od the Alliance of Liberals and Democrats for Europe) Bugarka, oštra liberalka, predstavila je i zatražila medijsku podršku za kampanju  „Preventing violence against women- a challenge for all“ koju je pokrenula. Na moj upit o potencijalnoj suradnji s kampanjom One Billion Rising, odgovorila  je da se intenzivno radi na tome da se kampanje objedine i da je dijalog već uspostavljen.

Zita Gurmai (Group od the Progressive Alliance of Socialists and Democrats), svoj je govor obilježila rečenicom :„Europa je žena“ te je naglasila da će demokrati i socijalisti ove godine biti najveći pobjednici.

Uputila je također i na nužnost izlaska ženskog glasačkog tijela na izbore, te se osvrnula na deklaraciju o jednakosti među spolovima, za koju drži da svakako mora biti zastupljenija u medijima. Spomenula je i da muškarci i žene nisu jednako zastupljeni u medijima, kao i činjenicu da mediji nikako ne potiču žensko glasačko tijelo i angažmane žena.

Na moje pitanje hoće li njezina stranka onda motivirati žene i ponuditi konkretno rješenje, kao što je, primjerice, produljenje radnog vremena vrtića, koje bi ženama omogućilo veći politički angažman, odgovorila je da već pripremaju prijedloge ovog tipa, te da će žene u njihovom programu prepoznati svoje mjesto.

Karima Zahir, odgovorna za kampanju „50/50“ iz Europskog ženskog lobija, uputila je da situaciju sagledamo onakvom kakva ona jest. „U ovom parlamentu žene diskutiraju o politici, međutim, moralnu odgovornost imamo svi,“ naglasila je.

U samom parlamentu dalo bi se zaključiti da sve sjeverne i zapadne zemlje Europske unije žele uvesti socijalizam i povratiti socijalna prava, dok se konzervativci ipak drže nepromjenjivog stanja pa makar i sebi kršili ljudska prava.

Povezano