Malin Björk iz Švedske ljevice (Vänsterpartiet) zastupnica je u Europskom parlamentu (klub GUE/NGL) i članica Odbora za ženska prava i rodnu ravnopravnost (FEMM). U svom radu zalaže se za feministička pitanja, anti-rasizam, LGBT prava i radnička prava. Prije mandata u Parlamentu, radila je u Europskom ženskom lobiju (EWL) i uređivala lezbijski feministički časopis Scum Grrrls.
S Malin smo razgovarale u sklopu Feminist Foruma 2018. u Briselu koji je organizirao klub zastupnika/ca GUE/NGL.
Ovo je druga godina da je Feminist Forum u Europskom parlamentu otvoren za javnost. Zašto ste to odlučili?
Za mnoge, EP je apstraktno mjesto – jedna prilično nedostupna zgrada u kojoj se stvari događaju iza zatvorenih vrata. Zato smo odlučili poručiti građanima i građankama da ovaj prostor nije rezerviran samo za nekolicinu elitnih političara, već da su svi dobrodošli. Važno je istaknuti da taj prostor pripada svima i da mogu slobodno uzeti mikrofon i izreći svoje stavove.
Ove godine na konferenciji se raspravljalo o seksualnom nasilju, migracijskim politikama, osnaživanju ruralnih žena, jednakim plaćama i kolektivnom pregovaranju, kulturi silovanja… Kako ste odabrali teme?
Mi na ljevici smatramo da ženska prava obuhvaćaju sve od prava na slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu do prava na život bez nasilja i seksualnog nasilja, ali i ekonomske neovisnosti žena. Feministička borba uvijek je podrazumijevala međunarodnu solidarnost – unutar Europe, ali i preko njenih granica. Migracijska politika iz ženske perspektive je vrlo aktualna europska tema. U kontekstu migracija, možemo reći da sve više jača kultura naoružanja i sigurnost postaje jedini način na koji razmišljamo o ljudskim bićima. Mi feministkinje imamo puno toga za reći tome; npr. što je sigurnost iz ženske perspektive, je li to sigurnost naše djece, sigurnost da hodamo ulicom bez uznemiravanja, itd. Ustvari, što su zatvorenije naše granice, to su politike okrutnije prema ženama i djeci. Ako ste izbjeglica i morate preći taj veliki put, često ste izloženi zlostavljanju i nasilju. Također, ako je teško pronaći utočište u Europi, tada obitelj najčešće šalje samo jednu osobu, i to je muškarac, a žene i djeca ostaju zarobljeni u jako teškoj situaciji. Možete se samo nadati da će obitelj jednog dana ponovo biti na okupu. To su teme koje želimo staviti u fokus.
Govoreći o pokretu #MeToo, na konferenciji ste rekli da je on važan jer prepoznaje seksualno uznemiravanje i zlostavljanje kao sistemski problem. Također ste upozorili da kad god napravimo jedan korak naprijed u zaštiti ženskih prava, uvijek će netko pokušati napraviti korak unatrag, pa tako i unutar Europskog parlamenta. Kako se nosite s otporom desno orijentiranih zastupnika/ca?
Moram biti iskrena i priznati da se čak ni svi moji kolege na ljevici ne smatraju feministima. Ali ako ih suočim s time i kažem, “Moraš to podržati, ne možeš više šutjeti,” tada će me poslušati. Slično je i u nekim drugim političkim klubovima. Zajedno s par drugih zastupnica pokrenula sam mrežu za seksualna i reproduktivna prava All of Us (naziv je referenca na inicijativu One of Us sa sjedištem u Briselu, koja se bori protiv prava na pobačaj, op.a.) koja okuplja ljude iz različitih političkih stranaka. Odlučile smo da nećemo dopustiti da nas ušutkaju kada je riječ o zaštiti ženskih prava iako dolazimo iz različitih stranaka – naprosto moramo dignuti svoj glas. Stoga, kada se javi potreba uglavnom uspijevamo dobiti progresivnu većinu. Također nam je bitno da ne djelujemo samo reaktivno, već da imamo i vlastiti program rada (npr. organiziramo događanja vezana uz spolni odgoj, zagovaramo bolji zakonski okvir za zaštitu od nasilja, itd.).
S obzirom da ste se prije bavili aktivizmom, kako kombinirate taj aspekt sa svojim sadašnjim radom u politici (kojeg nerijetko smatramo birokratskim, sporim i neučinkovitim)?
Mislim da bi politika trebala biti otvorenija nego što je danas. Političke stranke imaju veliku odgovornost da budu otvorenije tako da mogu apsorbirati novu političku energiju, osobito kada su u pitanju mlade žene. Upravo na taj način sam se i ja počela baviti politikom. Bavila sam se aktivizmom i u jednom trenutku se otvorila mogućnost da se priključim stranki. Mislila sam da će to biti teško jer je sve institucionalizirano, ali zapravo je vrlo moguće. Naravno, ponekad bih voljela da stvari idu brže i lakše, ali kao feministkinje ne smijemo napustiti prostor stranačke politike. A ako se umorite od toga, jednostavno izađete iz stranke – pa nije to doživotna kazna! Sada sam u politici, a kasnije ću možda raditi nešto drugo. Za mene to nije karijera, nego mandat, odgovornost koju trenutno imam.
POGLEDAJTE: Malin Björk kritizira bugarsko predsjedništvo zbog izostanka s rasprave o Istanbulskoj konvenciji 12. ožujka:
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
