Danijela Dolenec docentica je na Odsjeku za komparativnu politiku Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Od početka aktivna u najužem timu političke platforme Zagreb je naš!, Dolenec je stručnjakinja za političku ekonomiju postsocijalističkih zemalja, europske političke sustave, ali razumije i koliko su politike rodne ravnopravnosti važne za rad jedne političke platforme.
Zagreb je naš! i njihovi koalicijski partneri kandidirat će se na listama za Skupštinu, vijeća gradskih četvrti i vijeća mjesnih odbora u Gradu Zagrebu. Na štandovima u gradskim kvartovima volonteri platforme ZJN! trenutno prikupljaju potpise za svog gradonačelničkog kandidata Tomislava Tomaševića, ali i za Uršu Raukar i Danijelu Dolenec, kao kandidatkinje za dogradonačelnice Grada Zagreba.
Većina članova i članica platforme ima aktivističko iskustvo i iskustvo lokalnog povezivanja. Kako će vam ono koristiti u upravljanju gradom? Hoće li vam činjenica da se ne svrstavate uz nijednu od postojećih političkih opcija otežati restrukturiranje gradskih poduzeća?
Živimo u vremenu koje karakterizira sve prisutniji gubitak povjerenja u institucije predstavničke demokracije: ljudi sve manje vjeruju da elite djeluju u općem interesu, a elite se sve više izoliraju od sudbine prosječnog čovjeka. Preokrenuti tu situaciju predstavlja imperativ za ljevicu jer ćemo u protivnom svjedočiti daljnjem rastu podrške autoritarnim rješenjima.
U tom je kontekstu naše aktivističko iskustvo neprocjenjivo, jer je pred nama zadatak jačanja socijalnog tkiva. Nasuprot medijatiziranoj, personaliziranoj politici koja program radi tako da naručuje ankete javnog mnijenja, naš se rad temelji na lokalnoj razini, direktnoj komunikaciji s građanima i povezivanju na razini kvartova. U Barceloni takvo djelovanje zovu „jednom nogom u institucijama, drugom na ulici“. Ulazak u političke institucije je nužan da bismo mogli oblikovati progresivne programe, ali istovremeno se želimo osloniti na već gotovo desetljeće iskustva vaninstitucijskog političkog djelovanja. To sigurno nije lak posao, ali mi tako vidimo izgradnju nove politike.
Ističete da je važna participativnost u odlučivanju i povjerenje u građane. Ali kako imati povjerenja u građane koji su četiri puta birali Bandića?
Poznato je da Bandić uživa podršku u zagrebačkim kvartovima izvan centra, koju je izgradio dijelom na socijalnim i komunalnim programima usmjerenim deprivilegiranim populacijama, ali prije svega činjenicom da s tim biračima redovito i uspješno komunicira. Sve ostale političke opcije u gradu gaje paternalistički zazor prema tim skupinama, što je odraz elitističkog stava koji masu vidi ili kao pasivni balast, ili kao glasače kojima ‘treba’ manipulirati.
Nasuprot tome, mi polazimo od pretpostavke da je političko djelovanje emancipatorno. To znači da smatramo da se kroz otvaranje prostora za suodlučivanje, kroz izgradnju novih principa djelovanja i unošenjem novih tema u politiku može značajno utjecati na razvoj političkih preferenci kod građana, pa i redefinirati što znači „lijevo“, a što „desno“. To je naravno ambiciozan cilj, ali bez vjere u emancipaciju nemamo se što zvati ljevicom.
Koji uspješni modeli iz bližeg ili šireg okruženja su vam bili važni u kreiranju programa platforme Zagreb je naš?
Inspirirani smo španjolskim iskustvom, gdje su 2015. na lokalnim izborima u Madridu i Barceloni pobijedile progresivne političke platforme. Od sličnosti između Barcelone en Comu i Zagreb je NAŠ, izdvojila bih velik naglasak na mobilizaciji građana da se uključe u politiku, kroz model platforme umjesto klasičnog stranačkog organiziranja. Platforma omogućuje političko djelovanje po principu uloženog truda i angažmana, odnosno članovi platforme mogu odlučivati, a ne moraju biti članovi stranke, a – što smatramo važnim u procesu povratka povjerenja ljudi u politiku.
Tu je i snažan naglasak na decentralizaciji odlučivanja i na su-kreiranju programskih prioriteta zajedno sa stanovnicima Zagreba. Na našim mrežnim stranicama upravo traje rasprava oko programa i naših ideja za razvoj Zagreba. Tamo stanovnici Zagreba mogu označiti koje im se ideje najviše i najmanje sviđaju, te također imaju priliku kroz diskusijski forum iznositi kritike i vlastite prijedloge. Rezultate tog procesa uskoro ćemo predstaviti javnosti.
Rodna ravnopravnost važan je element vašeg programa. Kako konkretno planirati i uključiti rodnu dimenziju u svoje politike? Mislite li da je rodna ravnopravnost nešto što rezonira s “prosječnim” glasačem?
Da krenem od kraja vašeg pitanja, ako ćete poći od onoga što se danas smatra prosječnim stavom o nekom pitanju, onda ćete oblikovati samo politike koje održavaju postojeće stanje. Nasuprot tome, mislim da moramo poći od pretpostavke da univerzalistički i egalitarni programi mogu dobiti podršku većine i tako graditi političko djelovanje.
Smatram da se prije svega otvaranjem novih prostora djelovanja mijenja definicija mogućeg u politici. Programi su važni – nama je jedno od temeljnih načela razvoj socijalnih i ekonomskih politika koje potiču egalitarnu raspodjelu rada i skrbi između muškaraca i žena, te koje podržavaju raznolikost suvremenih kućanstava – od samohranih roditelja, preko istospolnih parova do proširenih obitelji. No, još je važnije od toga razviti nove prilike za djelovanje. Naša je lista za gradsku skupštinu složena po zip modelu, a gradonačelničku kandidaturu prate kandidature dvije zamjenice gradonačelnice.
Istovremeno, želim napomenuti da rodni paritet na izbornim listama ne vidimo kao postizanje nekog krajnjeg cilja; kvote su važne, ali čine samo dio priče. Puno je važniji razvoj socijalnih i ekonomskih programa koji će omogućiti ravnopravnije uključivanje žena u javnu sferu, kao i ugrađivanje principa rodne jednakosti u rad političke platforme, što je moguće jedino kroz kontinuirani proces osvještavanja i samokritike. Taj smo izazov prihvatili i zato smatram Zagreb je NAŠ feminističkom platformom.
Dio Vaše konkurencije (Švaljek i Mrak Taritaš) već mjesecima biračima upućuje obećanje kako će od Zagreba učiniti „pametan grad“. Što mislite o takozvanom „smart cityju“ kojeg obećavaju? Kako vi vidite svoj „pametni Zagreb“, na koje načine digitalne tehnologije mogu pomoći u transparentnijem upravljanju gradom? Treba li nam „pametni“ ili „pravedni“ grad?
Mislim da možemo postići sinergiju pametnog i pravednog grada. Digitalne tehnologije i suvremene inovacije u računalstvu i robotici ne nose same po sebi normativno određenje. Mi ih želimo staviti u funkciju javnog interesa i jačanja participativnosti i demokratičnosti upravljanja gradom. Grad je pod Bandićevom upravom prespavao digitalnu transformaciju: nemamo pristup postojećim informacijama o kretanju javnog prometa, ne možemo sudjelovati u procesima planiranja i odlučivanja, a stranice grada su nefunkcionalne. Mi želimo primjenom adekvatnih digitalnih tehnologija personaliziranu i zatvorenu vlast učiniti odgovornom i otvorenom za sudjelovanje.
Šira javnost i građanstvo političke opcije u Gradu Zagrebu vidi krajnje pojednostavljeno: s jedne strane su desničari i populisti poput Bandića i Esih, s druge strane liberalne, tehnokratske opcije i programi Mrak Taritaš i Švaljek, a u istu skupinu smještaju i Zagreb je naš! Koje su najveće i temeljne razlike između programa Zagreb je naš! i programa Anke Mrak Taritaš i Sandre Švaljek?
Izbor Mrak Taritaš ili Švaljek nastavlja s modelom personalizacije vlasti, što je suprotno politici kakvu mi zastupamo. Personalizacija vlasti generira autoritarne modele upravljanja strankama, a oni se onda preslikavaju i na upravljanje političkim institucijama. Umjesto toga, mi gradimo politiku kao fundamentalno kolektivni proces u kojem su naši izabrani predstavnici vezani višestrukim mehanizmima suodlučivanja i odgovornosti prema svojoj organizaciji, javnoj funkciji i prema društvu.
Osim toga, Zagrepčanima koji žele stvarne promjene poručila bih da je Mrak Taritaš bila pročelnica Gradskog zavoda za planiranje u Bandićevoj administraciji, a Sandra Švaljek Bandićeva zamjenica.
Vaš zajednički izlazak na lokalne izbore s Novom ljevicom, Radničkom frontom, ORaH-om i inicijativom Za grad prvo je okrupnjavanje političke ljevice u hrvatskoj novijoj povijesti. Zašto ste se odlučili na taj korak?
Došlo je vrijeme da preokrenemo dugogodišnji trend anemične i nemoćne ljevice u Hrvatskoj. SDP se za vrijeme Zorana Milanovića profilirao kao primarno liberalna stranka, a nakon nedavnih izbora za vodstvo SDP-a, lijevo krilo stranke i posebno uloga ženskog vodstva, potpuno su marginalizirani. Dolaskom Davora Bernardića na čelo stranke nastupila je potpuna bezidejnost i rasulo unutar stranke, što vidimo i po tome da ta stranka nije u stanju ponuditi vlastitog gradonačelničkog kandidata za izbore u Zagrebu.
U tom smislu ovi lokalni izbori predstavljaju odličnu priliku za afirmaciju nove zelene ljevice u Hrvatskoj i pozivam stanovnike Zagreba da nam daju podršku. Ljudi okupljeni u platformi Zagreb je NAŠ već godinama rade na snaženju potencijala za organiziranje i povezivanje među društvenim pokretima i građanskim inicijativama na zelenoj ljevici, a sada smo uložili dodatni trud u to da okupimo progresivne stranke i inicijative s ciljem da uskoro izrastemo u ozbiljnog izazivača u parlamentarnoj areni.
Način na koji na društvenim mrežama i u javnom prostoru komunicirate svoj politički program otkriva da su gotovo svi članovi vašeg užeg tima visoko obrazovani i teorijski potkovani u političkim i/ili humanističkim znanostima. Uzevši u obzir nisku prosječnu razinu političke pismenosti građana, je li za očekivati da značajan broj njih razumije takav jezik?
Ovo nas pitanje veže na temu koju ste otvorili na početku intervjua. S jedne se strane slažem s vama. Svjesni smo da je potrebno puno raditi na boljoj komunikaciji naših ideja široj javnosti, isto kao što je važno u platformu uključiti što više ljudi iz različitih dijelova grada, ljude različitih zanimanja i načina života, jer ćemo se jedino tako „primiti“ u vlastitoj zajednici.
S druge strane isto želim istaknuti da su stavovi o političkoj pismenosti često patronizirajući. Obično dolaze od obrazovane elite koja se snebiva nad neznanjem i nezainteresiranošću većine za političke procese. Ja to vidim kao svojevrsni mit kojim se opravdava pozicija deklarativne demokratičnosti koja inzistira na idealnim uvjetima građanske kulture koji nigdje ne postoje, dok za ovdje i danas preferira elitistička rješenja koja zaobilaze stavove većine. Umjesto da običnim ljudima pripisujemo nepismenost, iracionalnost i još koješta, ajmo poći od pretpostavke da je njihovo političko djelovanje racionalno s obzirom na to kakvi im se izbori nude, odnosno koliko malo prostora za suodlučivanje uopće imaju.
