Gdje se vidite za 10 godina?
Odisej (38): Živim život obiteljskog čovjeka. Apsolutno. Sve što želim na ovom svijetu je vratiti se kući, biti muž i otac, živjeti život ispunjen odgovornosti. Ništa drugo. Samo da do kraja riješim opsadu Troje, okončam desetogodišnji sukob, prekinem paušalne otočne romanse s nimfama/boginjama/vješticama (Penelopo, one mi ništa ne znače, Posejdona mi), oslijepim pokojeg diva i raspizdim bogove.
Idealna žena?
Strpljena, spašena.
Bračni status?
Edward (43): Udovac. S velikim U. Da, da, supruga mi je pokojna. Što to lupa na tavanu? Pokušava zapaliti kuću? Pojma nemam, sigurno nije moja prva žena. Ona je mrtva.
Moja idealna partnerica?
Mlađa od mene, toliko da moju ćudljivost i mračnjaštvo protumači kao znak tragičnog patništva i momentalno me poželi spasiti. I da je puka sirotinja koja mora crnčiti za život kao, recimo, guvernanta kod mene doma.
Hobi i interesi?
Rodion (21): Student, podstanar. Veliki ljubitelj površnog filozofiranja, fantazija o Napoleonu, razvijanja teorija o općem dobru, običnim i neobičnim ljudima, autor ideje „zlodjelca”. Rastrgan između toga da dopustim gazdarici lihvarki da me dalje sekira ili da ja nju nasekiram. Loša fora? E pa, ne znam se šaliti.
Idealna partnerica?
Svetica i kurva, 2u1. Vjernica koju će oskudica prisiliti na prostituciju sa 14 godina, ali će se kasnije baviti samo mojim iskupljenjem, ako treba i u Sibiru.
Zanimanje?
Don Jere (30-ak): Svećenik, ako Bog da, biskup čim tekućeg pozovu na drugi svijet. Idejni začetnik lokalnog mini Međugorja, štovatelj smrtnog senzualnog tijela Jagode/Glorije/Magdalene. Živa žudnja za napredovanjem, uzvišenim, savršenim. Sačuvaj me, Bože, grešnosti tijela, amen.
Idealna partnerica?
Bogorodica. Sve druge su smrtni grijeh.
~~~ PREPORUKA ZA ČITANJE ~~~
Asja Bakić, Sladostrašće (Sandort, 2020.)
Patnje mlade Lotte (ulomak)
SRPANJ
Započnimo moj mjesec tvojim najvećim strahovima: na prvom je mjestu mogućnost da me izgubiš, na drugom da se zaposliš. Uživaš, kako si mi u povjerenju rekao, u sadnji zelja i ostalog povrća. Radije bi se bavio time. Odbijaš uporno nagovore svoje majke da uđeš u diplomatsku službu. Tvoja je jedina obaveza da mi stalno dolaziš u posjetu, sjediš sa mnom satima i pratiš me u šetnju prirodom. Zagovaraš prost provincijski život. Gdje god ideš braniš seljačku radost i nevinost, ali iznutra si klupko koje se razmotava samo uz prizore najgore pokvarenosti i patnje. Ipak si ti uzorit njemački građanin. Lažeš uporno samom sebi da u mom prisustvu ne osjećaš požudu. Zavaravaš se da me voliš dublje i više od onih žena koje su dobre za kratkotrajnu zabavu u provinciji, ali oboje znamo na što misliš dok držiš glavice kupusa u rukama. Hvališ moj glazbeni i književni ukus, ali pokušavaš me nacrtati golu kad dođem doma. Naše rasprave o Lessingu suvišne su. Crtež moje siluete sasvim je dovoljan.
Navečer ljubiš ceduljice koje ti šaljem. Tvoj mi je sluga tako rekao. Ne znaš da ih stavljam na golu stražnjicu dok sviram klavir. Misliš da ih je zgužvao kurir, ali ne – savinule su se pod mojom težinom. Htio bi biti svaki stolac na koji sjednem, ali to si nikako ne možeš priznati. Ipak si ti osjetljiv čovjek. Izražavaš se u vokativu kao pjesnik.
Kad se krajem srpnja Albert napokon vrati s puta, tvoja impotencija je na vrhuncu. Čim ostanemo nasamo hvališ ga na sav glas: o, kako je Albert osjećajan, ah, koliko me voli, jao, kako je inteligentan i staložen! Sve što bi htio reći o sebi, pripisuješ njemu. Kad ga ugledaš, odmah počinješ histerizirati: bučno se smiješ i zbijaš šale. Ti si bolestan čovjek. Misliš da ću te njegovati dok ne ozdraviš, ali žene nisu hladna obloga već ledeni vrtlog koji razbuktava groznicu.
Serijal Koga se to tiče? donosi izbor iz poezije i proze suvremenih autora/ica sa željom da vas potakne na čitanje i pokaže kako, zašto i koliko nas se svaki od naslova osobno tiče. Naslove odabire i na naslovno pitanje jedan od mogućih odgovora daje Luiza Bouharaoua.
