Objavljeno

Yugen Blakrok – kozmička (anti)reperica

Yugen Blakrok, reperica iz Južnoafričke Republike, glavna je predstavnica male, ali progresivne i vitalne eksperimentalne hip hop scene te zemlje. Radi žestoki alternativni rap s mističnim, zagonetnim, često začudnim, metaforičkim i apstraktnim tekstovima i s psihodeličnim štihom. Opisuju je kao “čarobnicu koja riječima i zvučnim valovima baca prokletstva” i kao “kozmički hip hop”.

Odrasla je u Eastern Capeu, regiji koja je iznjedrila Nelsona Mandelu i brojne druge borce protiv aparthejda. Yugen nije jedna od onih reperica koje su od malih nogu znale da će se baviti glazbom; još za vrijeme srednje škole nije bila sigurna čime se želi baviti i navodi da se ne sjeća točno kada je počela repati.

Godine 2004. pojavila se na mixtapeu pripremljenom u okviru radijske emisije “The Hip Hopcalypse” koja se emitirala na radio postaji Sveučilišta Rhodes, i tek tada joj je sinula ideja da bi se time mogla profesionalno baviti; do tada se samo “igrala riječima”. Nakon perioda studiranja u Cape Townu sredinom 2000-ih, tijekom “zlatnog doba” južnoafričkog hip-hopa, Blakrok se iz rodnog grada Grahamstowna seli u Johannesburg.

Godine 2012. nastupa s legendama hip hopa Public Enemyjem. Ubrzo snima svoj debitantski album Return of the Astro-Goth (2023.) za Iapetus, indie izdavačku kuću svog stalnoga suradnika, producenta i DJ-a Kanifa JhatMastera. Slijedi velika inozemna turneja. Krajem 2017. snima dionicu za pjesmu “Opps”, u kojoj repaju i Kendrick Lamar i Vince Staples, i koja se pojavljuje na soundtracku blockbustera Black Panther, a u samom filmu prati scenu automobilske potjere. Yugen kaže da je nakon medijske pozornosti koju je privukla sudjelovanjem u filmu još više željela ostati nepoznata. 

Godine 2019. izdaje svoj drugi album, Anima Mysterium, na kojemu je naglasak bio više na meditativnoj, zagonetnoj atmosferi i specifičnom, pomalo melankoličnom flowu, i koji je dočekan i još boljim kritikama od prvijenca.

Pod utjecajem političkih/militantnih i duhovnih aspekata hip-hopa, njezin je zvuk mješavina futurističkih zvučnih pejzaža koji zvuče kao da dolaze iz znanstvenofantastičnih filmova, ubitačnih ritmova, lo fi bubnjeva i meditativnih melodija. Mogli bismo je svrstati u predstavnice “afrofuturizma”, labavo definiranog mikrožanra i estetskog pravca u književnosti, filozofiji, glazbi i modi, kojeg je u zadnje vrijeme najviše popularizirao upravo film Black Panther (kao i SF spisateljice NK Jemisin i Nnedi Okorafor), i koji opisuje alternativne, često utopijske, vizije budućnosti kroz iskustvo i perspektivu afričkih dijasporskih zajednica. Muzički afrofuturisti su, primjerice, Sun Ra i Parliament-Funkadelic sa svojom fuzijom afroameričke kulture i futurističke ikonografije. Autorica Ytasha Womack opisuje afrofuturizam kao “raskrižje između crne kulture, tehnologije, oslobođenja i mašte, s dodatkom mistike.”

Dok na prvom albumu Yugen inspiraciju crpi iz drevnih kultura i duhovnosti te priča o svemirskim putovanjima, astrologije i astronomije – što je sasvim netipično za mainstream rap, kojem je Yugen u nekom smislu antiteza), na drugom albumu stihovi je prikazuju kao agenticu Metamorfoze, reinkarniranu božicu u zemaljskom obliku koja poziva čovječanstvo k sebi. Miješaju se utjecaji elektronske glazbe, elementi duba i puhački instrumenti. Stihovi, kao i instrumentali, dočaravaju nadrealističke slike nebeskih tijela i nedostižnih galaksija. Anima Mysterium za Yugen predstavlja, kako sama kaže,

svijet sjena u kojem možemo razmišljati o svojim idejama, osjećajima, svim tajnim dijelovima uma. Sve što je skriveno dolazi na vidjelo. Tijekom mog odrastanja, a koliko znam i u većini afričkih, kao i u drugim drevnim kulturama, učili su me da je nevidljivo jednako važno, ako ne i više, od vidljivog svijeta.”

Kreativni proces stvaranja albuma sastojao se od mnogo eksperimentiranja i učenja na greškama; novi materijal testirala je na nastupima uživo i dorađivala kada bi se vratila kući u Johannesburg. Za vrijeme rada na albumu održala je nekoliko europskih turneja, tako da inspiracija i energija dolaze iz iskustava na turneji, na putovanjima, nepoznatim mjestima, kao i pogleda “izvana” na vlastiti dom.

Među svojim glavnim utjecajima Yugen nabraja gigante američke scene iz devedesetih kao što su Organized Confusion, Def Squad i Wu-Tangovi RZA i GZA. Inspiraciju crpi i iz knjiga i filmova, posebno iz znanstvene fantastike i kung-fu filmova, a veoma cijeni još jednu južnoafričku repericu, Kanyi Mavi.

Yugen ne zanimaju toliko južnoafrički trendovi i stilovi koliko „američki” brend underground rapa (kakvog rade, primjerice, Kool Keith i Sage Francis), što znači da postoji mogućnost da je domaća publika nikada neće potpuno prigrliti i prepoznati kao “svoju”.

Također, inzistira na subverzivnom pristupu rapu. U intervjuu za časopis Crack kazala je da voli propitivati i podrivati status quo te da uživa u  buntovničkom duhu južnoafričkog undergrounda, mnogo više nego što uživa u mainstreamu ili bilo čemu što se vrti na televiziji. U Južnoj Africi, oni koji se ne vrte na mainstream radiju ili televiziji teško mogu biti primijećeni.

Blakrok nije u ovom poslu zbog slave. Inzistira da nije reklamni promotivni stroj, nego neovisna umjetnica koja zagovara određeni stil života koji možda nije pogodan za ono što se forsira na TV-u. Otkriva kako je slala pjesme i video zapise južnoafričkim i međunarodnim postajama, no dobila je velik broj “odbijenica” uz obrazloženje da to nije ono što traže, što nema veze s kvalitetom, nego se jednostavno ne uklapa u ono što trenutno pokušavaju progurati.

U Južnoafričkoj Republici, gdje gotovo svaki mainstream reper ima ugovor s nekim proizvođačem alkohola, Yugen vidi sebe kao neku vrstu protuteže standardnom fokusu mainstream rapa na promicanju materijalizma i hedonističkog ponašanja. Ona radi glazbu koja je za opuštanje i dobar provod, ali ističe da “postoji više od jednog načina da se dobro zabavite.” Stanje hip hopa u svojoj zemlji opisuje kao strogo kontroliranu i reguliranu industriju i kao “natjecanje u popularnosti”.

Reperice se i dalje suočavaju sa sveprisutnom mizoginijom. “Puno se sastajem s ljudima koji žele biti menadžeri – kao, ‘Stara, imaš sjajan glas, ali zašto ne pokušaš biti više seksi?”, otkrila je za Bandcamp Daily. “Ovakve komentare čujem i od žena u industriji. Možemo razgovarati o ženama u hip-hopu, možemo razgovarati o tome kako nas tretiraju u društvu – hip-hop će biti odraz toga u svakom slučaju, on nam samo ukazuje na ono što je svakodnevno i uobičajeno.”


Povezano