Objavljeno

Wasted Rita: Kako preveslati sistem

Portugalsku ilustratoricu i grafičku dizajnericu Ritu Gomes aka Wasted Rita na 6. kat zgrade u Horvaćanskoj 39 dovela je ekipa iz udruge trenutak.39 koja već godinu dana vrijedno promovira stvaralaštvo i kreativnost u likovnoj i audiovizualnoj umjetnosti te dizajnu.

Jučer, u Galeriji trenutak.39 otvorena je Ritina izložba Human Beings – God’s Only Mistake i to njen četvrti nastavak, nakon istoimenih izložbi drukčijeg broja u Viani de Castelo, Bochumu i Berlinu.

U ležernoj atmosferi (vidi galeriju dolje) predstavljeni su Ritini crteži i izjave koje tematiziraju svakodnevne situacije koje te ponekad ostave bez teksta – susret s hipsterima, prekid koji te zapravo toliko sjebao samo zato što se nije desio prije, ono kad netko fakat voli Celine Dion. Ako vas je neka od ovih situacija ikad ostavila razjapljenih čeljusti, zaletite se do trenutka.39 jer izložba traje do 13. rujna i u dnevnom boravku uvijek ljubazne domaćice Vanje pogledajte što je Rita namijenila zagrebačkoj alterkulturnoj eliti i pronađite si status. Ako pak imate i para da kupite takvu izjavu odaberite štogod iz širokog asortimana raznoformnog mercha.

Wasted Rita nije baš ime koje bi odabrala pristojna i fina djevojka. Jesi li ti fina i pristojna djevojka? Zašto si odabrala takvo ime?

Obično ovaj odgovor razočara ljude, al eto: Wasted Rita se dogodila nakon što sam se izvukla iz preduge veze s likom u kojoj sam se osjećala kao da ne živim svoj vlastiti identitet, kao da nisam stvarna osoba. Wasted Rita je podsjetnik da se ne izrabljujem. Jesam li draga i pristojna osoba? – da, jesam. (Fakat je.)

OK, ti si draga osoba. ALI, tvoj umjetnički alter ego – nije! Svojim radom ne govoriš baš lijepe stvari o ljudima i onome što oni čine ili misle. Zašto to radiš?

Dok sam odrastala uvijek sam bila nekako u sjeni i distancirana od ljudi, kao što to obično bivaju tihe i povučene osobe. Kad sam se počela baviti umjetnošću skužila sam da je ona dobar način da izrazim sve što mislim o svima, da budem iskrena. Jako mi je važna iskrenost, čak i ako ponekad nekoga povrijedi.

Tvoj rad može poprimiti različite forme no u njegovoj je srži tekstualni dio, komentar ili kako ti to zoveš, izjava, kojeg potom obrađuješ u jednostavan vizualan oblik. Tvoje izjave me podsjećaju na fejsbuk statuse, a kad smo kod fejsa u kojem je sve vezano za lajkanje, rekla bih da te to lajkanje baš ne ferma.

Upravo si odgovorila umjesto mene. Ja to radim prvenstveno za sebe. Kad mi nadođe neka od mojih ciničnih izjava, zapišem ju i kad ju podijelim s drugima ispuštam taj cinizam iz sebe. To je nešto poput autopsihoterapije koja je ujedno i besplatna.


Bi li se složila da u modernom svijetu, a posebice društvenim mrežama, ali i u izravnoj osobnoj komunikaciji, postoji svojevrstan imperativ da nas drugi lajkaju u tolikoj mjeri da upravo strah od toga da se nekome ne svidimo oblikuje kako se ponašamo, što govorimo odnosno kakvi jesmo.

Složila bih se da smo pod velikim utjecajem toga što drugi ljudi misle o nama. I više no što smo toga svjesni. Jedna od dobrih strana mog rada je ta da se mogu osloboditi razmišljanja hoću li se nekome svidjeti ili ne.

Što ti još donosi ta tvoja kritičnost ili, kako ti to zoveš, ljutnja?

Ima puno pozitivnih stvari koje dođu s tom vrstom negativnosti, ako misliš na to da moj rad izražava ljutnju ili kritičnost, a što se drugima ne bi svidjelo. Kad si kritičan ili ako hoćeš, negativan, stalno se podsjećaš da isto tako postoji i puno pozitivnih stvari. Pozitivno je to da radim ono što mi se sviđa, recimo to da sam sad u Zagrebu. No isto tako učim iz vlastitih pogrešaka.

Najavni tekst za izložbu kaže da su te doveli ne bi li promovirali kritičko promišljanje. Pa reci nam, zašto je važno biti kritičan?

Mislim da je to nužno. Ako imaš kritički stav spram nečega to znači da si o tome dobro razmislio. To pak znači da razmišljaš, da si živ i da rasteš, nadograđuješ se. To je prirodan način življenja. Moraš biti kritičan. Moraš se probuditi ujutro i lijepo biti kritičan, i onda navečer možeš na počinak. Ako ništa ne kritiziraš tojest promišljaš, ONI to znaju, i ne možeš na spavanje.

Kritičko promišljanje se u međuljudskoj komunikaciji često poima kao negativno; negativan stav, loša energija, šugavo raspoloženje ili ogorčenost kao osobna karakteristika. Ipak, od nas se traži da budemo kritični na drugim poljima, recimo profesionalno je to ok, možeš na poslu biti kritičan, tijekom studija ti govore da moraš biti kritičan i stalno preispitivati, ili kao odgovoran građanin moraš biti kritičan i imati stav i ispunjavati svoju građansku dužnost. Što misliš o toj opreci?

Mislim da kritičnost ne mora biti sveobuhvatna, možeš odabrati ili prirodno naginjati nekoj temi koju onda posebno kritički promišljaš. Postoje teme kojima se u svom radu ne bavim jer mi u ovom periodu života nisu važne, a koje će mi za deset godina biti važne. Trenutno sam prilično distancirana u radu od krize u Portugalu, jer bi me to toliko izdeprimiralo da bi samo sjedila u sobi i pitala se što da radim i tako izgubila fokus sa svog preživljavanja. Al doći ću ja na to. Kad sredim ovo prvo.

Na što si sad fokusirana? Tvoje izjave izgledaju kao svakodnevne misli o uobičajenim osobnim temama pa ipak odražavaju mnoga šira društvena pitanja i teme. Što je to što te ljuti, što je ono o čemu kritički promišljaš?

Iskreno, ja to ne bih baš nazvala kritičkim promišljanjem jer te stvari koje kažem u tim radovima, niti su uvijek točne tj. istinite, niti su politički korektne. Trenutno me zanimaju ljudi i njihova interakcija pogotovo putem interneta i medija. Suludo je kako se globalno raspravljaju događaji s drugog kraja svijeta samo npr. proteklog tjedna. Ako samo spomenem Miley Cyrus ili Bena Afflecka ti ćeš vjerojatno znati o čemu pričam. Fascinira me taj univerzalan jezik odnosno komunikacija koja je uspostavljena putem medija i interneta, a koja dopušta da ti u Zagrebu, a ja u Portugalu pričamo o istim stvarima koje uopće – (obje uglas) NISU ZANIMLJIVE!

Ti si kritična djevojka,  angry chick iliti cura sa stavom – jesi li zato i feministkinja? XD. Smatraš li se feministkinjom i bi li opisala svoj rad kao feministički? Ja mislim da tvoje opservacije o vezama, ljubav i ostalim sličnim blagoslovima prilično ruše predodžbe o žensko-muškim karakteristikama i pripadajućem im ponašanju koje se mogu naći u „ženskim“ i inim časopisima i uokolo.

Ma jesam, definitivno sam feministkinja. Za mene svaka djevojka koja je svjesna npr. toga da Cosmopolitan nije dobro referentno štivo, koja je ili se trudi biti snažna ili neovisna, koja zna da može biti tko god želi biti – je po defaultu feministkinja. OSIM TOGA, slušam riot grrrls bendove od svoje desete (ponosni cer na Ritinom licu). Ozbiljno, mislim da je sve što radim usmjereno prema jednakosti i rušenju binarnih rodnih opozicija i predrasuda o njihovim interakcijama.

Jedna od tema koju često izvlačiš na površinu je ekonomija i kapitalistički ustroj društva. Zašto?

Kao što već spomenuh, u ovom periodu života pokušavam naći alternative tekućem ekonomskom sustavu pogotovo u Portugalu s njegovom krizom. Ako tamo želiš biti nezavisna umjetnica, nije ti lako. Državi moraš mjesečno plaćati visoke namete čak i ako taj mjesec nisi zaradila ni toliko da njih pokriješ. A što se tiče korporativnog rada, shvatila sam da je za mene najbolje da stvari radim sama i to je jedina antikapitalistička alternativa kojoj pripadam, jer nisam u svom radu prvenstveno usmjerena na politiku niti aktivizam. Ipak, kao individua, u privatnom životu i radu čini se da uspijevam naći alternativu tom sustavu.

Dakle, ide ti. Postoji način. Molim te udijeli neki savjet ili podijeli iskustvo.

U početku je teško biti samostalan, no s vremenom je sve bolje jer traženjem i nalaziš druge načine. Važno je imati jasno zadan cilj na kojeg se onda svim silama usmjeravaš. Taj je proces težak. Ali na kraju uspiješ naći načina kako ćeš preveslati sistem.

Ako je to tako teško, zašto bi itko htio biti samostalan?

Pa, totalno je ok i ako to ne želiš. Svatko može biti i raditi što god hoće pa i to da bude dio sistema, samo naprijed. Ali ja sam sretna što sam neovisna jer mi to omogućava da radim što želim. A to je nešto čemu svi težimo, zar ne?

Evo mi najdražeg pitanja: tvoje izjave često tematiziraju bitna pitanja svakodnevnog života i univerzuma: seks, ljubav i sreću na način da često demistificiraju prikazbe istih u dominantnoj kulturi. Što učiniš nakon što dođeš do uvida poput: „the constant thinking about you, fantasizing about you, wanting to be with you, tolerating everything about you, people keep calling ———– * you write it“ ili „heaven is a place in hell with my cock inside you“.

Ok, neke od izjava su osobnije prirode od drugih. Ova „heaven is a place in hell with my cock inside you“ je samo šaljiva igra na stih Lane del Rey „Heaven is place on earth with you“ (Fino, i ja mislim da trebamo demistificirati lik i djelo Lane del Rey), a ova druga je moja privatna. A što radim nakon? Pa nakon ove zadnje sam se otišla nać s dečkom. XD

Tvoj humor, crn, siv ili u boji, sarkastičan, ciničan, ironičan ili jednostavno humor pri sagledavanju stvari ima očito veliku ulogu? Zašto koristiš humor u svom radu?

Čovjek ponekad kad je jako ili čak previše ozbiljan ne dopušta druge poglede na stvar. Ako pak koristiš humor, stvari koje kažeš i ne moraju biti u potpunosti točne ili isitnite. Humor dopušta i ostavlja prostor za slaganje i ne slaganje. A to je ljudima važno, da se uvaži i njihovo mišljenje. Mislim da je to najbolji pristup.

Upravo izlažeš u Zagrebu. Studirala si u Ljubljani pa poznaješ bar malo naš mentalitet. Predstavljaš četvrti nastavak svog rada u tijeku Ljudska bića – Jedina Božja pogreška. Jesi li ti luda? Kaj ne znaš da Bog vjerojatno živi u Hrvatskoj, mrzi pedere, ćirilicu, pobačaj i nevjenčane žene koje se seksaju? Zar ti namjeravaš ovdje umrijeti?

Umrijeti? Pa to bi bilo zanimljivo, umrijeti na ulicama Zagreba. Možda sam luda, ali možda je ludost najpametniji način bivanja. XD. Mislim da su Hrvati više no Slovenci u mnogočemu slični Portugalcima. Iako mi se čini da se razlike među zemljama, pogotovo europskim, s vremenom smanjuju. Da postajemo dio jedne te iste vreće. (Misliš one Europske Unije?) Da, upravo te.

Onda si došla na pravo mjesto u pravo vrijeme za podizanje razine kritičkog pristupa. Molim te, nađi se s ekipom iz U ime obitelji ili s par hrvatskih biskupa koji eto pozivaju na ukidanje prava na pobačaj ili uskraćivanje prava na zasnivanje zajednice LGBT osobama.

Upravo bi oni trebali doći na izložbu, a ne alternativna supkultura, ali nažalost mislim da je njih baš briga za moj rad.

Tijekom svog boravka u Zagrebu sudjelovati ćeš s drugim umjetnicima u projektu MUO u napuštenoj Vojnoj bolnici u Vlaškoj gdje ćeš dobiti zid. Jesi li razmišljala o tome što ćeš poručiti Zagrepčanima?

Pa da, upravo sam o tome razmišljala, što ću im poručiti. Mislila sam radit nešto lijevo, al sad mi je sinulo da porukom idem do kraja. U Portugalu mi nitko ne bi dao javni zid da po njemu pišem, možda se boje toga što bih napisala. Pa se tu mogu izguštat.

I zadnje pitanje: tko su najkritičniji ljudi koje znaš?

Naučila sam biti kritična 24/7 od svog oca, koji uvijek sve kritizira. Usput sam naučila da je važno ostaviti prostora i za tuđa mišljenja. Moja glavna referenca je Kathleen Hanna, bivša vokalistica Bikini Kill i Le Tigre, a sada u bendu The Julie Ruin. Ona je najbliže mom pojmu idola, iako zapravo ne vjerujem u ideju idola. S njom sam naučila kako biti nezavisna i snažna, ne ovisiti o muškoj pažnji ili podršci. To je to. Trebaš ju čekirat.

Ok. Pa daj onda neku pjesmu kao primjer toga što si sad rekla.

Suma sumarum je pjesma We don’t need you.

Rita je kul i sve to štima, al od riot grrrrlz bendova tamo nisam čula ni r. Puštala je Destiny’s Child, a za Rihannu je izjavila da ju, i ne tako tajno, voli. Sorry Rita, izlanula si se.

Ako vam se čini da je Rita svakako zanimljiva (možete provjerit tu i tu), al da je OVAJ intervju bez veze, da uopće nije pokrio važna pitanja i da je totalno fulao point – napravite vi svoj same/i! Prilika za to je henganje s Ritom, i to uz čašu Porta, u ponedjeljak 9. rujna u 19 sati u nesvakidašnjoj galeriji na 6. katu Horvaćanske 39.

Wasted Rita: Human Beings God’s Only Mistake IV, otvorenje izložbe, photo: Sanjin Kaštelan
{igallery 103}


Povezano