Njemačka povjesničarka Andrea Wulf autorica je šest biografskih romana o znanstvenoj povijesti, od čega su Invention of Nature i Founding Gardeners bestseleri New York Timesa, baš kao i njen posljednji roman, Magnificient Rebels. Ovi se romani bave portretom intelektualne zajednice, a jedan od likova koji ih ulančava otac je njemačke znanosti, Alexander von Humboldt, kojeg se smatra pionirom okolišne znanosti, a ne zaboravimo da ga Darwin navodi kao glavni utjecaj pri nastanku Porijekla vrsta.
Roman Magnificient Rebels / Veličanstveni buntovnici (2022.) tematizira Von Humboldtovo druženje s J.W. Goetheom, kojeg je uvodio u znanstvene eksperimente poput onog s elektricitetom žabljih krakova. Istražujući von Humboldtovu korespondenciju sa suvremenicima, Wulf ga oživljava kao noviju verziju učenjaka-polihistora u rangu Leonarda da Vincija ili Ruđera Boškovića. Poduzimao je ekspedicije u Južnu Ameriku, gdje bi promatrao pomrčine sunca, istovremeno proučavajući elektricitet kod električnih jegulja i slično. Von Humboldt je poznat po izjavi da „nema tog filozofskog pojma iz europskog kulturnog kruga koji se ne bi mogao izraziti jezikom domorodaca i starosjedioca”. Također, vraćao bi se s ekspedicija s gomilom vlastitih crteža nastalih u podnožju Andi. Granica gdje prestaje njegova znanost, a počinje umjetnost nije postojala u privatnom životu niti u prijateljskom okružju.
Veličanstveni buntovnici roman je grupnog portreta ili campus-roman sveučilišnog centra Jene na prijelazu stoljeća, povijesna proza o enklavi filozofa, teologa, književnika i njihovih heroina, ljubavnica i supruga, koji je u desetljeću nakon Francuske revolucije figurirao kao paradigma njemačke kulture. Udaljen nekih 250 kilometara jugozapadno od Berlina, grad Sakso-westburškog vojvodstva, Jena je bila središte poimanja sebstva u vremenu rušenja feudalnog pogleda na svijet.
Članovi jenske postave bili su Wilhelm Schlegel i njegov brat Friedrich, te njegova buduća supruga, Dorothea Veit (kći filozofa Mosesa Mendelsohna), pisci Friedrich von Hardenberg (Novalis), Ludwig Tieck i August Ludwig Hulsen, te znanstvenici Henrik Steffens i Johann Wilhelm Ritter, uz teologa Schleiermachera i filozofa Schellinga. Ne zaboravimo da je četrdesetak godina kasnije u Jeni doktorirao Karl Marx, nakon što to kao mladohegelijanski kritičar religije nije mogao učiniti u Berlinu.
Iako su na vlasti u Francuskoj i Rusiji nominalno bile žene, njihov je filter od stvarnosti bio nestvaran. Marija Antoaneta u dvorcu je Petit Tianon glumila pastiricu parfimiranom stadu ovaca, dok su se seljaci oko kompleksa rušili od gladi i umirali u zapišanoj kaljuži. Drevni je sustav vezivao ljude za zemlju i gospodare, kao da su gola tvar i nije im bilo dopušteno napuštati zemlju. Porezi, nameti i obaveze bili su obično toliko visoki da ostatak nije zadovoljavao za osnovne životne potrebe. Čak štoviše, vlastela je imala povlasticu odlučivati o profesionalnom usmjerenju svojih vazala, dok su im drugi mogli ograničiti slobodu kretanja ili ih kao plaćenike prodati vojsci. A makar se pruski kralj Fridrih Veliki smatrao prosvijetljenim, svejedno bi se i muški aristokrati mogli oženiti za kći kakvog veleposjednika ili zanatlije jedino posebnim ukazom vladara.
Barjaktar ideje slobodne volje koju je potpalila iskra Revolucije je bio filozof Johann Gottlieb Fichte. Afirmacija svojeg ‘Ja’ ticala se i oslobođenja pojedinca očitovanjem pobune protiv državnog despotizma. Stoga je korjenito nov pojam nesputanog sebstva nosio u sebi potencijal za drukčiji život. I to nasuprot onim filozofima i misliteljima koji su stoljećima držali stranu pretpostavci da svijetom vlada božanska ruka i njome upravlja apsolutna božja istina. Tome su također pomogla i otkrića da prirodni zakoni, promjene svjetla, njegovih refrakcija, odnosno mijene mjeseca imaju utjecaj na zemaljska kretanja. Još i više, matematika i racionalno promatranje kao i kontrolirani eksperimenti otvorili su put prema području znanja, dok je čovječanstvo zaostajalo, kao kotačići u teško pokretljivom mehanizmu.
Središnja osoba romana je Caroline Böhmer-Schlegel-Schelling (1763.–1809.), rođena u Göttingenu u orijentalističkoj obitelji, a svoj je trag ostavila kao spisateljica, prevoditeljica i književna kritičarka. Već je kao 15-godišnjakinja izjavila: „Nikada ne laskam, govorim samo ono što mi je tog trenutka na pameti”.
Udala se prvi put s 20 godina, da bi nakon četiri godine ostala udovica, a jedno od dvoje djece joj je umrlo. U svojim se tridesetima Caroline družila s garniturom Francuza koji su na valovima revolucije osvojili Mainz, a potom ga i proglasili republikom. Avanturisti i časnici, posadili su i ‘Drvo slobode’. Za sobom je vukla kćer jedinicu, a na tim terevenkama zacijelo i zatrudnjela s nepoznatim časnikom – u doba kad se žene ogovaralo ma ako bi li se i našle nasamo u sobi s kakvim muškarcem – što se smatralo velikim skandalom.
Prije nego li će postati službena muza „jenske posade“ (Jena Set), gdje je živjela 1796.–1803., nekoliko je mjeseci provela u zatvoru tvrđave između Frankfurta i Mainza tijekom reokupacije Mainza od strane pruske vojske. Uoči rođenja djeteta, iskobeljala se iz zatvora milošću pruskog kralja, e da bi nakon dvogodišnjeg potucanja završila u Jeni i udala se 1796. godine za Augusta Wilhelma Schlegela, jednog od ljudi koji su je izvukli iz zatvora.
Nakon što je dobio profesuru u Jeni, a njegov se brat Friedrich zajedno sa suprugom doselio iz Berlina, svo je četvoro živjelo pod istim krovom. Caroline Schlegel-Schelling na glasu je među autoricama njemačkog romantizma bila najpoznatija epistolarna književnica, a zajedno je sa svojim suprugom supotpisala skoro 300 književnih kritika objavljenih u jenskom Allgemeine Literaturzeitungu u periodu 1796.–1799.
Kroz nekoliko se godina udala za mladog filozofa Schellinga, koji je zajedno s Von Humboldtom bio posvećenik prirodne filozofije i s njim živjela u Wurzburgu, ali su se radi tračeva, kojih na Carolinein račun nije nedostajalo, preselili u München, gdje je Schelling počeo raditi kao profesor. U to je vrijeme već počela objavljivati recenzije i pod svojim imenom, te postala opinion-makerica romantičke književnosti, upustivši se i u intenzivnu korespondenciju s drugim romantričarskim autorima. No, radi narušenog zdravlja iz zatvorskih dana, tijekom godina je stalno pobolijevala te je naposljetku podlegnula dizenteriji te preminula.
Osim što je svojim biografima zadavala muke istozvučnim prezimenima svojih brakova s impresivnim misliteljima, Caroline Schlegel-Schelling danas figurira kao izrazito vitalna persona. Ako je suditi po YouTubeu, gdje se nalazi podcast pod njezinim imenom, može se pratiti njezina pitoreskna biografija, a nekoliko je drugih kanala posvećeno njezinom djelu. Njezina su pisma posmrtno objavljivana u izdanjima od po dva toma, a danas njezina datoteka ima i službenu web-stranicu.
