Objavljeno

Prvi rođendan Meduze – jedinog feminističkog portala u Makedoniji

Ilustracija: Ammar Kachar, Meduza

Nedavno sam na jednom okupljanju kritičara i kritičarki iz regije sasvim slučajno saznala da u Makedoniji postoji feministički portal pod nazivom Meduza. Posramljena vlastitom neinformiranošću, bacila sam se na guglanje, no brzo sam naišla na problem – avaj, ne znam ćirilicu! Srećom, tu je uvijek Google Translate (obećajem, Google nije sponzorirao ovaj članak) koji mi je omogućio da saznam ponešto o portalu, uključujući činjenicu da je upravo proslavio svoj prvi rođendan! Kontaktirala sam Meduzu u želji da domaćim čitateljicama predstavim naše feminističke makedonske sestre, a razgovor s Kalijom Dimitrovom, glavnom urednicom, odvijao se na engleskom kako bismo nadišle jezičnu barijeru nastalu raspadom zajedničke države.

U nastavku saznajte više o tome što je Meduza, koje teme pokrivaju, u kakvom kontekstu djeluju i kako se vide u budućnosti!

Za početak, možeš li nam reći kako je Meduza nastala?

Meduza se u javnosti pojavila prije otprilike godinu dana, s tekstom “Feminizam, ja i ti“. Međutim, u mom privatnom životu Meduza se pojavila prije više od dvije godine, kada sam počela razvijati ideju o feminističkom portalu na makedonskom jeziku. Na moje iznenađenje, unatoč tome što već neko vrijeme imamo vrlo aktivnu feminističku scenu, to se nije odražavalo u digitalnom prostoru. Svoju dnevnu dozu feminizma nalazila sam uglavnom na američkim feminističkim portalima, ili na regionalnim portalima poput Mufa, sve dok nisam odlučila da nam je potreban jedan takav portal i u Makedoniji. Imala sam par sastanaka s aktivistkinjama i ženskim organizacijama, i jedno poslijepodne za ručkom Slavco Dimitrov predložio mi je ime Meduza. Helsinški odbor za ljudska prava Republike Makedonije prepoznao je ovu ideju kao vrijednu i podržao nas. I tako je, ukratko, nastala Meduza.

Možeš li ukratko predstaviti sebe i Meduzin uži tim?

Studirala sam politologiju i kulturalne studije i kroz godine sam bila uključena u rad različitih inicijativa i udruga, ali nekako sam se fokusirala na feminističku i LGBTI+ aktivističku scenu u Skopju budući da su to teme i problemi koji me najviše pokreću. Objavila sam i knjigu poezije Vještice danas (Вештерките денес), stoga je moj rad kao glavne urednice Meduze spoj mog obrazovanja, aktivističkog iskustva i želje za pisanjem. Trenutno uži tim Meduze činimo ja i moja najbolja prijateljica Ena Bendevska, koja je zadužena za komunikaciju i društvene mreže. Osim Meduze, surađujemo i na nekim drugim projektima, ali rekla bih da je ovo naša strast!

Glavna urednica Meduze, Kalia Dimitrova (foto: Natasa Velichkovska)

Možeš li nam reći nešto više o društveno-političkom kontekstu u kojem portal djeluje?

Sjeverna Makedonija je prilično konzervativna po pitanju rodnih normi – ne razlikuje se puno od ostalih zemalja u regiji, a feminizam je uglavnom shvaćan kao pogrdna riječ. Ova godina bila je jako važna za ženska i LGBTI+ prava budući da je konačno usvojen novi zakon o pobačaju koji smo zagovarale, a u zakon o suzbijanju diskriminacije napokon su uvršteni spol i rod kao osnove diskriminacije. To je velik i važan korak u političkom okruženju u kojem djelujemo, no preostaje još puno posla na terenu i promjeni patrijarhalne (političke i društvene) kulture u kojoj živimo.

S tim u vidu, prije nekoliko dana provele smo online i offline gerilsku kampanju #ZaštoNisamPrijavila (#ЗоштоНеПријавив) i odaziv je bio doista nevjerojatan. Živimo u zemlji u kojoj se samo 2 posto slučajeva seksualnog nasilja i uznemiravanja prijavljuje, a okrivljavanje žrtve je toliko učestalo da ga ljudi niti ne primjećuju. Osim toga, poslove vezane uz skrb i dalje većinom obavljaju žene; za mene je to vrlo važno političko pitanje koje se tiče ekonomskog, društvenog i kulturnog života i slobode žena i djevojčica.

U proteklih godinu dana uspjele ste objaviti oko 130 tekstova, što nije mala stvar! Kako se financirate? Kako pronalazite suradnike/ce – ili oni pronalaze vas?

Najveći izazov od samog početka bio je pronaći motivirane djevojke i žene koje su voljne staviti svoje stavove i iskustva “na papir”. To je srž Meduze i razlog zašto se nazivamo platformom. Međutim, u tradicionalnom društvu poput našeg teško je potaknuti žene i djevojke da dignu glas. Povijesno gledano, nismo naučene da čitamo o ženskoj perspektivi, pogotovo ne feminističkoj, zbog čega mnoge žene osjećaju sram pri promisli na iskazivanje vlastite perspektive te misle da njihov pogled na svijet nije dovoljno legitiman. Jedan od ciljeva Meduze je stvoriti prostor (u ovom slučaju digitalni) i platformu u kojoj se djevojke, žene i seksualne manjine osjećaju dobrodošle i žele se uključiti, pisati, a sve to uz našu podršku.

Puno smo napredovale od našeg osnivanja, što također možemo zahvaliti administrativnoj i operativnoj podršci Helsinškog odbora za ljudska prava, gdje Meduza sada djeluje kao neformalna grupa. Dobivamo sredstva za održavanje platforme od švedske organizacije Kvinna till Kvinna, no tražimo dodatna sredstva kako bismo mogle rasti. U ovom trenutku platforma ima preko 20 suradnika i suradnica. U početku sam ja kontaktirala potencijalne autore/ice, a sada se i one nama javljaju. Ponekad napišu jedan članak, ponekad se zadrže kod nas nekoliko mjeseci ili samo podijele s nama neku ideju. Sve se odvija vrlo spontano i zasad to dobro funkcionira.

Obilježavanje prvog rođendana platforme (foto: Natasa Velichkovska)

Kakva je vaša urednička politika u smislu sadržaja – koje teme i pristupi vas najviše zanimaju?

S obzirom da smo prvi i jedini feministički portal na makedonskom jeziku, trudimo se pokriti sve moguće teme, od politike iz rodne perspektive, preko kulture i umjetnosti, do seksualnog i reproduktivnog zdravlja, uznemiravanja, sporta… Ono što je ključno i prepoznatljivo u našem radu je naša posvećenost uključivanju i vidljivosti LGBTI+ zajednice, što je važan dio našeg feminizma. Meduza je prostor solidarnosti, emancipacije, otvorenosti, eksperimentiranja i prihvaćanja, i želimo da sadržaj portala odražava te vrijednosti.

Surađujete li na nekim drugim projektima s odrugim feminističkim organizacijama i inicijativama u Makedoniji?

Da, za mene je to najbolji aspekt našeg rada! Uključene smo u organizaciju i logistiku većine događanja koja priprema LGBTI centar za podršku iz Skopja, kao što su drag queen događanja, književni klubovi i prvi Skopje Pride. Imamo stalnu suradnju s queer radio emisijom Diskordia na našoj rubrici “Pjesma tjedna” i, naravno, uključene smo u feministički festival “Prvo pa žensko” koji organiziraju naše prijateljice i kolegice Tiiiit!Inc. Također smo uspostavile suradnju s vodećim ženskim časopisom u zemlji, Portret Magazinom, koji jednom mjesečno prenosi naše članke i za mene je ta suradnja vrlo bitna s obzirom da imamo potpuno različite publike. Mislim da je važno održavati odnose s grass-root i subverzivnim inicijativama poput naše, ali i surađivati s etabliranijim, mainstream organizacijama i grupama kako bismo progurale našu feminističku agendu u prostore koje još nismo pokorile! 😊

Foto: Natasa Velichkovska

Kako vidite Meduzu u budućnosti?

U ovom trenutku zanimljivo je pratiti razvoj feminizma i pokret za ženska prava jer imamo dva paralelna trenda. S jedne strane, otpor prema feminizmu i prema samoj riječi “feminizam” je ogroman, osobito u konzervativnim zemljama kao što je Sjeverna Makedonija. Taj otpor dolazi i od žena koje kažu da se osjećaju ravnopravnima muškarcima i ne vide potrebu za feminizmom. S druge strane, imamo brojne pojedince i pojedinke koje se proglašavaju feministkinjama bez da su pritom upoznate s poviješću i vrijednostima feminizma i bez bilo kakvog političkog djelovanja koje feminizam na neki način zahtijeva. Zato sama činjenica da smo uključene na tržište rada, da smo izvršne direktorice, da zarađujemo jednako kao i muškarci ili sudjelujemo u političkom životu, time perpetuirajući patrijarhalni model sreće i uspjeha, nije nikakva feminističke pobjeda – baš suprotno.

Mislim da ljudi nisu dovoljno ni dobro informirani o tome što feminizam uopće jest i zašto je zaštita ženskih prava važna za čitavo društvo. Misiju i budućnost Meduze vidim upravo u kontekstu manjka informacija i često pogrešnih informacija. Mislim da je od ključne važnosti informirati javnost i o ženskoj povijesti i realnoj situaciji rodne neravnopravnosti kako bismo se tim problemom počeli baviti na sustavan način: u institucijama, na tržištu rada, kulturi i, naravno, privatnim odnosima. Osim misije informiranja, imamo i misiju osnaživanja, i to nam pomaže da osmislimo idući korak. Tek smo krenule s našom Školom feminističke misli i kritike na kojoj zajedno s drugim feministkinjama, teoretičarkama, profesoricama i aktivistkinjama na neki način “pripremamo” novu generaciju feministkinja da pronađu svoj glas, da počnu ispisivati svoje priče, da se pridruže Meduzi ako žele ili započnu vlastito djelovanje. Budućnost je feministička, uključiva i svijetla. Moram u to vjerovati.

Meduzu možete pratiti i na Instagramu i Facebooku.


Povezano