“Neighboring Landscapes” ime je izložbe koja je ovog utorka otvorena u zagrebačkoj galeriji SC-a, a obuhvaća radove grupe balkanskih umjetnika, Borjane Mrđe, Sandre Dukić, Ivane Ivković, Renate Poljak, Nite Deda i Yill Citaku, Staše Kleindiensta i Sebastijana Lebena.
Međusobnu suradnju, kako je rekao kustos izložbe Boško Bošković, povezao je međunarodni program “Residency Unlimited” u New Yorku.
Prema riječima Boškovića, koji je ujedno i ravnatelj spomenutog programa već posljednjih pet godina, izložba je podjeljena na dva dijela. Prvi dio izložbe obuhvaća radove koji su više političko-socijalno angažirani, dok je drugi dio lirskog karaktera.
Uz zanimljive i odlično odabrane teme filmova Naša Mlada autora Nite Deda i Yill Citaku, filma Boško Buha umjetnice Renate Poljak te filma Novorođenče Staše Kleindtensta i Sebastijana Lebena, Borjana Mrđa, Ivana Ivković te Sandra Dukić prezentirale su nam seriju slika i crteža, te strip izvezen na platnu.
“Sve je počelo neplanirano! Vrlo često sam uzimala obiteljske fotografije koje sam htjela povezati s nekim događajem jer su me same fotografije asocirale na neki događaj koji se tad desio kao i ljudi koji su u njemu”, izjavila je Borjana opisujući svoju seriju crteža koja podsjeća na vizualni dnevnik u kojem šarenim bojama preslikava fotografije iz djetinjstva, a potom na njih ispisuje tekstove nađene na Internetu koji tematiziraju događanja koja su se odvila u vrijeme nastanka pojedine fotografije.
“Razmišljala sam kako bih mogla vratiti to sjećanje. Jer svaki put kad se sjećam, sjetim se nečeg drugog. Kako vratiti sjećanje? Kako ga nadograditi? Počela sam istraživati po Internetu događaje koji su se desili u to vrijeme,”
objasnila nam je Borjana dodavši kako je upravo na takav način je povezala intimne, osobne trenutke s onim globalnima.
“Kroz svoj rad nastojim zadržati isti kontinuitet - bavljenjem pitanjem položaja žena na prostoru BiH i vezanošću tradicije s današnjim položajem žene. Koristim rečenice koje pronalazim u svakodnevnom govoru ili u porodicama. Konkretno, ove rečenice koje koristim su stare izreke koje već svi znamo, samo što ih ja okrećem ili mijenjam scenarij kada se ne radi o pitanju žena, već pitanju muškaraca”,
kazala je Sandra.
“Pojedine rečenice se konstantno govore”, nastavlja Sandra, “čak se o njima i ne razmišlja, stoga mi se čini da je riječ o tradicionalnosti kojoj se ne možemo oduprijeti. Primjerice, rečenica moje bake: 'Ćuti, ćuti dok muškarac priča', koja je nju osobno često vrijeđala.”Baveći se godinama umjetnošću na tkanini, za koju Sandra tvrdi da je, kao i sama Bosna, neiscrpan izvor inspiracije, shvatila je da se putem tih 'narodnih' izreka ništa nije promjenilo.
Posljednja umjetnica koja je sudjelovala na izložbi, bila je Beograđanka Ivana Ivković. Za njezin rad (dolje lijevo) moglo bi se reći da je vrlo komplementaran radu Borjane Mrđe, jer obje umjetnice koriste istu formu, ali na različite načine.
Dok je Borjana koristila fotografije iz djetinjstva, Ivana je inspiraciju za serijal pronašla u monografiji umjetnice Dore Maar. Ivana se umjetnošću Dore Maar pozabavila iz razloga što je Maar uvijek nekako ostajala u sjeni slavnog Picassa. Monografija kao umjetnička forma, Ivanu je jako privukla, pa ju je kao dnevnik koristila tri godine.
“Picasso u ovom radu ne igra bitnu ulogu, ali monografija Dore Maar bila mi je interesantna zbog brojnih detalja; od fotografije, intimnosti koja se kroz nju provlaci, pa sve do papira”, objasnila je.
Krenulo je vrlo spontano, kaže Ivana, dok nije pronašla kontinuitet u radovima, odnosno zadržala crtež kao osnovni medij u svom radu.
“Zanimljivo mi je bilo pripremati ovu seriju jer se provlače teme koje me osobno zanimaju i koje ja često koristim u svojim radovima. Pod tim mislim na odnose moći u muško-ženskim odnosima, kao i na svoju poziciju kao žene i svoja intimna istraživanja, vezana za osjećaje prema muškarcu određene konkretnom vezom i životom kao takvim. To se sve skupa uklopilo jer se istovremeno mijenjao i moj život,”
objasnila je Ivana Ivković.
U galeriji SC-a također su se mogli pogledati i filmovi Naša Mlada (na slici gore) autora Nite Deda i Ylla Citaku, koji na divan način prikazuje ritual oslikavanja lica i tijela mlade neposredno prije ženidbe. Ovaj kratki filmski uradak zanimljiv je jer propituje hoće li se ta decenijima dugačka tradicija ikada više nastaviti.
Još jedan video materijal, pod imenom Boško Buha pripremila je jedina lokalna umjetnica, Renata Poljak, a govori o ideologiji junaka s kojma su mnogi naraštaji odrasli.
U filmu je prisutan tijek tranzicije, no, sam osvrt fokusiran je na lik Boška Buhe. Zanimljivo je kako se kroz film ostavlja prostor gledatelju da sam izabere stajalište - vjera u Jugoslaviju koja više ne postoji ili vjera u novu ideologiju u kojoj Hrvatska postaje nezavisna.
Posljednji dokumentarni film djelo je Staše Kleindiensta i Sebastijana Lebena. Ovaj 48-minutni uradak Novorođenče (u cijelosti ga možete pogledati ovdje), razvija problematiku o entitetu jedne nove države, stare samo 5 godina - Kosova.
