„Ja znam tu malu“, prokomenitirala sam čim sam pred nekoliko mjeseci vidjela tekst o njoj na nekom portalu. Znala sam je i prije nego što se proslavila svojim projektom Lovely Quinces, bendom u kojem se nalazi ona sama, sa svojom gitarom, glasom, zauzdanom tremom i pjesmama koje obaraju na prvo slušanje. Uspostavile smo prilično taktilno virtualno prijateljstvo, no nikad mi nije spomenula da u svojoj akustičnoj kuhinji svira i radi pjesme.
Akustični folk, indie pop, ma koga briga kako nazvati glazbu koju stvara mlada Splićanka Dunja Ercegović. Ne sjećam se kad je iz estradnog gnijezda „grada pod Marjanom“ izašla glazbenica koja se ni na koji način ne naslanja na zabavnjačku sredinu iz koje je potekla.
Glas o Ljupkim Dunjama širi se sve dalje, zato na vašem mjestu ne bih propustila još jednu priliku da ju pogledate uživo, sutra na zajedničkom nastupu s bendom u Pol'9 kod Sabe na Inkubatoru u Tvornici kulture.
U jednom od zanimljivijih intervjua s tobom negdje u blogosferi pročitala sam da si bend htjela nazvati isprva Johnny Panic prema priči Sylvie Plath. Pričaj mi o knjigama, o svojim literarnim fascinacijama nekad i danas? Smiješ, dakako, reći i da si čitala moju knjigu, samohvala mi očito nije dostatna...
Knjige su me upropastile za cijeli život, nekad u šali kažem da patim od Madam Bovary kompleksa jer su mi knjige/filmovi promijenile percepciju ljubavi, života, seksa... Zaljubljena sam u jake ženske spisateljice poput Sylvie Plath i Virginie Woolf koje se ne boje pokazati zube i svoj karakter, ali mislim isto tako da se ne boje pokazati da su ipak žene, senzibilna bića. Jednako tako čitam knjige o psihologiji odnosa, ljubavi. Toplo preporučujem knjigu Ogledi o ljubavi Alaina de Bottona. Primjetila sam da je moja fokusiranost na jake ženske karaktere ono što me usmjerilo na glazbene uzore poput Fione Apple, Chan Marshall ili Hope Sandoval. Dakako, čitala sam tvoju knjigu koja me prvenstveno privukla svojim koricama jer mi se svidio artwork dok sam lutala šugavim, lihvarskim Profilom. Pročitala sam je u jednom danu i bila je to jedna od rijetkih knjiga koje sam odvukla sa sobom kad sam putovala na studij u Zadar :).
Posljednjih mjeseci održala si rekordan broj nastupa za jednog debitanta. Izdvoji nam nastupe koji su ti bili specifični, posebno emotivni?
Najemotivniji nastup mi je bio definitivno debitantski nastup u Močvari kad sam dijelila stage sa Stray Doggom, Markom Mrakovčićem i JR Augustom. To je bio prvi put da sam se osjećala tako izloženo jer najteže je odsvirati autorske stvari. Izašla sam na stage, drhtala, obukla sam dugu crnu suknju da ljudi ne vide moja koljena kako klecaju, pričala takve gluposti na početku, ali gitara u rukama mi je dala snagu da otpjevam prvu pjesmu, poslije toga je bio smooth ride. Mislim da je i publika osjetila da je to bila velika stvar za mene. Htjela sam poslije koncerta samo plakati kao plačip**** jer to je bilo to, to je ono sto želim raditi i dijelom zbog toga jer svaki put kad odsviram svoje pjesme vratim se u ono stanje u kojem sam bila dok sam ih pisala pa mi treba par minuta da se skuliram.
Knjige su me upropastile za cijeli život, nekad u šali kažem da patim od Madam Bovary kompleksa jer su mi knjige/filmovi promijenile percepciju ljubavi, života,seks.. Zaljubljena sam u jake ženske spisateljice poput Sylvie Plath i Virginie Woolf koje se ne boje pokazati zube i svoj karakter ali mislim isto tako da se ne boje pokazati da su ipak žene, senzibilna bića.
Jesi se uspjela riješiti treme?
Nikako. Osjećam da mi je pinkicu lakše, ali trema je pozitivna za mene jer znači da mi je stalo. Svaki put prije nego što izađem svirati imam osjećaj odgovornosti da trebam to obaviti super i da ljudi uživaju. Pokušavam zadržati svijest o svojoj malenkosti i ne dopustiti da glumim neku facu jer to nisam.
Zanimljiva mi priča kako su te, nakon što je tvoj, u domaćim kantautorskim okvirima sada već hit singl, „Wrong House“ obišao domaće društvene mreže i neke medije, nazvali iz nekoliko diskografskih kuća i nudili ti ugovore za objavu albuma i singla, a ti si im rekla „ne“. Ta priča je važna jer govori o poražavajućem i ropskom odnosu izdavaštva prema autorstvu u regiji. Koliko te sve to isprva šokiralo, uvjeti koji se nude ili su nuđeni?
Dobila sam neke pozive za eventualnu suradnju i pročitala sam samo jedan ugovor. Mislim, nije baš sve tako crno, ljudi su mi se javili otvorenog uma i srca, bila sam više nego počašćena, ali sam uvidjela da to jednostavno nije za mene i da je to sve nekako prebrzo. Vjerujem da nije sve tako crno-bijelo, postoje ljudi u diskografskim kućama koji se trude i pokušavaju ''popraviti'' scenu i promovirati kvalitetne glazbenike, a ugovori su takvi kakvi jesu jer stanje nam je takvo u državi. Mozda će zvučati glupo, ali radije bi da se nekome isplati plaća koja mu se duguje pola godine nego da se meni plati za snimanje albuma.
Pričaj nam o pjesmi „Wrong House“, kako si je napisala. Čini mi se da je intimistička priča koju si htjela ispričati univerzalna i da ju se lako može preslikati u mnoge partnerske odnose. Napipavam tu čak i feminističku razina priče, što misliš o tome?
Pjesmu ''Wrong House'' sam napisala prošlo ljeto i to je bila prva pjesma koju sam uspjela napisati nakon ogromne kreativne suše jer ljeti inače jako loše pišem. Bila sam inspirirana nekim svojim situacijama i tudim pričama. Nevjera kao pojam mi je oduvijek bila fascinatna jer u tom činu uporno tražimo nekoga koga ćemo staviti na lomaču, a zaboravljamo da smo ipak ljudi i da nekad nismo baš najpametniji. U ovoj pjesmi glavna likica osjeća da je partner vara i htjela sam da ostane tako apstraktno da se ustvari ne zna da li je to samo u njezinoj glavi. Nekad nas posesivnost i ljubomora mogu dovesti do stanja ludila, neracionalnog razmišljanja, paranoje. Milan Begović i njegova drama ''Bez trećeg'' mi je ustvari bila zvijezda vodilja dok sam pisala tekst pjesme. Nadam se da ću pri snimanju ''Wrong House'' za album uspjeti produkcijski i aranžmanom dočarati taj kaos i paranoju u njezinoj glavi. A sto se tiče feminističke razine priče, mislim da svatko vidi što želi vidjeti i drago mi je da je tako, ja sam samo napisala pjesmu imajući na umu neke općenite životne situacije koje uvijek mogu imati neke latentne razine.
Žanrovski se identificiraš s indie acoustic folkom, no ja mislim da je nepotrebno stavljati se u okvire bilo kojeg glazbenog pravca. Navela si nedavno zanimljive utjecaje KT Tunstall, Laure Marling, no iznad svih spominješ Fionu Apple. Zašto?
Fiona Apple je boginja i zbog nje se osjećam dovoljno snažno da pjevam ispred ljudi. Imam ritual da je onako opsesivno cijeli dan slušam za nabrijavanje prije koncerta. Ona je poeta, glazbenica, umjetnica...i moja imaginarna prijateljica. Kad bih gledala njezine live nastupe na Youtubeu vidjela sam samo originalnost, cijeli spektar emocija, iskrenost. Sve to što me inspiriralo da radim glazbu, jer nije mi cilj pokazati kako sviram i kako pjevam, te ''sposobnosti'' su mi samo sredstva da prenesem emociju, energiju i moj način da kažem da će sve biti u redu.
Gostuješ na radijima, kantautorskim festivalima, svi se otimaju za tebe... Uspjela si u nekoliko mjeseci dići prašinu mnogo više nego neki tvoji kolege/ice koji sviraju godinama. Zašto misliš da se to dogodilo? Što je, po tebi, ono na što su se ljudi taki brzopotezno popalili?
New things are shiny. Možda je bio dobar trenutak i možda mi je bio takav poredak planeta. Da sam objavila ovu pjesmu prije godinu dana, tko zna što bi bilo. Moram priznati da upravo zbog te činjenice da neke moje kolege nisu dobili jednaku medijsku pozornost, osjećala sam se da nisam to zaslužila. Neugodno mi je prozivati se kantautorom. Vjerujem da postoji hype i trend, zasada sam u toj kategoriji, no pravi izazov je ustvari zadržati dozu zainteresiranosti za ono što radiš kad hype nestane. Volim vjerovati da su moje pjesme ne baš tako ''površne,'' ali opet razumljive i ne previše apstraktne, zato težim jednostavnosti i atmosferičnosti pjesama, možda se to svidjelo ljudima.
U kojoj si fazi sa snimanjem novih pjesama? Čujem da si u kontaktu s Edijem Cukerićem, jednim od najjačih rock producenata u regiji. Što je s tim? Tražiš li još uvijek producenta ili si se već nekome „obećala“?
Hah, možda ti znaš više od mene kad si čula takav podatak, no ja s time nisam upoznata. Uskoro ću snimiti još dvije pjesme, demo verzije, i još se nikome nisam obećala. Teško je naći producenta s kojim ćeš biti na istim valnim duljinama. Imala sam plan ovo ljeto snimati album, no možda to još ipak ostavim za jesen/zimu, a na ljeto izbacim EP kao jednu najavicu.
Je li ti pjevanje na engleskom konačna odluka ili kaniš li napisati nešto i na materinjem?
Što se tiče Lovely Quinces, to mi je konačna odluka. Pisanje na engleskom mi je došlo spontano i čak bolje razmišljam na engleskom. Voljela bi pisati na materinjem, ali to bi onda bio neki drugi projekt i drugi žanr. Sad je moj fokus isključivo na ''Ljupkim Dunjama'' :).
Kako na listi tvojih želja trenutno kotira gluma? Fura li te još uvijek ideja da odeš na audiciju na ADU?
Dobro kotira, hah, nalazi se na sjajnom trećem mjestu. Gluma mi je druga ljubav i prošle godine sam se intezivnije time bavila. Tko zna kamo će me život odvesti, ali definitivno bi voljela upisati Akademiju dramskih umjetnosti.
Stigneš li učiti za ispite pored svih ovih putovanja posljednje vrijeme?
Uf, ne pitaj. Još nisu došli ispiti i ne volim razmišljati o njima dok mi ne dođu kucati na vrata. Vjerujem da će bit pakleno i naporno, predviđam 20 boca vina, 10 kutija normabela, 1000 suza i 3 živčana sloma. Želim završiti fakultet u roku i nadam se da ću u tome uspjeti, ali, opet, to je zgrada koja stoji na mjestu i neće nikud pobjeći, dok prilike bježe. Ovo je moja prilika, nadam se životni poziv i ne želim prepustiti sve slučaju.
Znaš li nešto o bendu U pol'9 kod Sabe s kojim ćeš dijeliti pozornicu u utorak na Inkubatoru u Tvornici? Jesi ih slušala?
Poslušala sam ih na Youtubeu kad sam čula s kim ću nastupati u Tvornici jer volim se informirati malo o svojim kolegama :). Sviđa mi se ono što sam čula i ful su mi simpatične, pogotovo mi je slatka priča da su sve prekinule dugogodišnje veze u trenutku kad su spontano oformile bend. Heartache connecting people :).
