Umjetnički projekt Art Kritičar pokrenule su umjetnice Ivana Režek i Nataša Stanišić potaknute nedostatkom objektivne kritike u suvremenoj umjetnosti. Projekt se sastoji od niza ''umjetničkih'' radova autorica te stručne kritike koja prati svakog od njih. Suprotno tradicionalnom odnosu između kritike i umjetničkog djela, naglasak je stavljen na popratni tekst, umjetničku kritiku pojedinog djela koja ga definira i daje mu značaj kojeg ono samo po sebi nema. Svi su radovi potpisani izmišljenim imenima umjetnika.
Umjetnički projekt Art Kritičar pokrenule su umjetnice Ivana Režek i Nataša Stanišić potaknute nedostatkom objektivne kritike u suvremenoj umjetnosti. Projekt se sastoji od niza ''umjetničkih'' radova autorica te stručne kritike koja prati svakog od njih. Suprotno tradicionalnom odnosu između kritike i umjetničkog djela, naglasak je stavljen na popratni tekst, umjetničku kritiku pojedinog djela koja ga definira i daje mu značaj kojeg ono samo po sebi nema. Svi su radovi potpisani izmišljenim imenima umjetnika.Tako primjerice, autorice tumače viljušku kao umjetnika koji se spremno hvata u koštac sa svojim podsvjesnim strahovima, ribež kao umjetnikov nedostatak inspiracije ili sušenu papričicu kao metaforu starosti.
Suprotno izlagačkoj praksi, kod galerijske prezentacije predviđeno je da upravo tekst kritičara bude u prvom planu, tiskan na velikom formatu, dok bi samo umjetničko djelo bilo umanjeno i postavljeno uz tekst kao popratni sadržaj.
Ovim projektom Režek i Stanišić prozivaju umjetničku kritiku koja je u stanju danas sve definirati kao umjetnost, koristeći se pritom „univerzalnim” obrazloženjima, koja se mogu vezati za bilo koje umjetničko ostvarenje.
''Moderna umjetnost je nekonformistička, nesputana, opijena slobodom i opire se ropstvu diktature ''shvaćanja'' te je kao takva, često proglašavana nerazumljivom od strane onih koji nerado odbacuju veo sigurnosti koji im zaprječuje pogled u dublje, intimnije sfere pojavne realnosti,'' objasnile su autorice.
Projekta Art Kritičar nastoji suvremenoj umjetnosti pristupiti s poštovanjem kojeg zaslužuje, te otvoriti um slučajnih promatrača prema nebrojenim skrivenim značenjima nevidljivima kod površnog shvaćanja umjetnosti.
Lola B. Wolf: Potraga za odgovorima
Ciničnost – to je ono prvo što primjećujemo u djelu – autor portretira svoju snažnu potrebu da se obrani od životnih izazova, koja svoj korijen ima u dubokim, podsvjesnim strahovima. Ovdje je umjetnik prikazan metaforično – utjelovljen je u formi viljuške oštrih vrhova, čime se sjajno dočarava njegova već spomenuta osobina – da svaku životnu priliku iz straha odbaci i uništi - i prije nego što pokuša da ju proživi. On je usamljeni otok u moru životnih prilika koje poput nepravilnih balona (baloni predstavljaju iluzije) lebde oko njega. Viljuška svojim oštrim vrhom može probosti mjehuriće iluzije, to u stvari jedino i zna- ona ne može protiv “svoje prirode”, kao što se ni sam autor ne može izboriti protiv autodestruktivnog nagona koji je zarobljen u njemu, i on njim.
Diana Weber: Odmaranje
Duhovit uradak – koji nosi veliku količinu samokritike. Naime, odmah možemo iščitati da se ovdje opisuje stanje koje se, nažalost dosta često, javlja kod svih umjetnika –a to je strašni gubitak inspiracije. Stvaralac ovdje sam sebe prikazuje kao praznog i umornog – potpuno su ga napustile njegove muze. Ono što je zanimljivo jeste dubina koja je postignuta uvođenjem ogledala u kompoziciju, čime je prikazana intimna komunikacija umjetnika sa samim sobom. Vidimo njegovo preispitivanje blokada, bezuspješnu potragu za inspiracijom, traženje odgovora od sebe samoga. Svjedočimo njegovu unutrašnjem dijalogu koji obiluje čitavom lepezom oprečnih osjećaja, on se ljuti, uvjerava, ucjenjuje, obećava, podmićuje, moli, bjesni, pati...da bi na kraju svjedočili i njegovoj predaji, prepuštanju i pristajanju na čekanje što je jedna od najtežih stvari, na koju svi nerado pristajemo.
Saša Drenski: Molitva Bogu Kaosa
Dualnost stvarnosti. Ovo je prikaz muškog i ženskog principa, u beskonačnoj igri i natjeravanju, u potrazi i želji da se shvate. Spajanje, (posebice seksualno), ovdje je u drugom planu. Autor se više zadržava na osjećaju baziranom na nježnosti, na promatranju dviju krajnosti koje se ne shvaćaju, ali se osjećaju. One nehotično, svojom radoznalošću i neznanjem započinju ciklični tijek događaja koji donose kaos što se vremenom transformira u nepresušni izvor stvaralačke energije. Dvije su to krajnosti koje nikada suštinski ne spoznaju pravu prirodu druge strane i dualnost stvarnosti u kojoj žive, a koja je u potpunosti definirana upravo muško-ženskim principima.
