Dokukino KIC zbog renovacije prostora u Preradovićevoj ulici već par mjeseci gostuje MM Centru, a u petak su se tamo održale dvije izvrsne kino – premijere. Radi se o filmovima Ana Trg redateljice Jelene Novaković i Neovisna Lista Oportunista redatelja Vedrana Senjanovića i Dejana Oblaka.
Iako ispred naslova polusatnog dokumentarca Ana Trg u većini najava filma stoji epitet ‘duhovit’, garantirano će vam se na više mjesta ‘stegnuti srce’ i poželjet ćete mu pridodati i neke druge epitete. Ovo je film o prijateljstvu jednog nerazdvojnog i prilično živopisnog trija – Ane, Zorke i glavnog zagrebačkog trga.
Gospođa Ana stigla je na Trg prije 40 godina i više nikad nikamo nije otišla. Sjedi ispred crkve Ranjenog Isusa, gdje prodaje religijske kalendare i krunice. Mislila sam napisati da, ako ste barem jednom u životu bili u Zagrebu, nema šanse da ju niste vidjeli, ali šanse za to su velike jer ju prolaznici, osim onih koji su se baš namjerili na kupnju kalendara, uglavnom ne primjećuju. Ana je tamo svakoga dana, bez dana odmora, po najvećem snijegu, najjačem suncu i najgoroj kiši, ali i nedjeljom i blagdanima. Trg nije njeno radno mjesto, Trg je njezin cijeli život.
Sve je bilo idilično dok svoj maleni štand, svega pet metara dalje, nije postavila Zorka. Na početku su mirno radile, a nakon napornog dana zajedno bi na istim tim štandovima dijelile zasluženi obrok, boreći se za što bolji komad mesa. Nevolje su se pojavile kada je Zorka poremetila Aninu dugogodišnju taktiku, a ta je da cijena gotovo svakoga dana varira, ali se nikada ne spušta. Zorka joj je, spustivši cijene kalendara, postala nelojalna konkurencija. Anini kalendari su godinu prije bili 12 kuna, dok su u trenutku snimanja bili 30, a Zorka ih je prodavala i za 20. Ana, da bi svojoj ljutoj suparnici uzvratila, viče kako će njeni kalendari, ako treba, biti i po pet kuna. Ma, i po dvije ako se baš jako zainati.
No, iako su u neprestanom sukobu, jedna bez druge ne mogu. Njihov odnos podsjetit će vas na bezbroj drugih odnosa koji su vam bliski i poznati, a koje od ovog razlikuju samo okolnosti. U razmiricama, dogovorima oko nabave nove robe, pa i zajedničkoj pjesmi i plesu na glazbu koja dolazi s Trga, ovim se ženama izmjenjuju dani, mjeseci i godišnja doba.
Montažni rez na kraju filma otkriva nam kadar u kojem je Ana, kao i godinama prije toga, opet sama.
Dokukino nikada ne iznevjeri moja očekivanja, ali već dugo nisam pogledala ovako dirljiv dokumentarac, u kojem se samo naizgled ne događa mnogo toga, a zapravo su pred vama život jednog grada i njegovih ljudi, pred vama su nečije sudbine i sva složenost međuljudskih odnosa.
Ovaj je dokumentarac imao uspješnu festivalsku turneju po SAD-u, Španjolskoj, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj, a s turneje se vratio s čak pet nagrada, između ostalih i onima za najbolji kratki dokumentarac u regiji (Beogradski festival kratkog i dokumentarnog filma) te najbolji hrvatski kratki dokumentarni film (Festival mediteranskog filma Split).
Idući film na programu bio je Nezavisna Lista Oportunista, koji nas je vratio četiri i pol godine u prošlost, u vrijeme parlamentarnih izbora 2011. godine. Naime, tada je 14 studenata završnih godina Fakulteta političkih znanosti došlo na ideju da u sklopu jednog kolegija naprave dokumentarni film u kojem će pokazati apsurd demokratskog izbornog procesa. Htjeli su vidjeti je li moguće plivati političkim vodama bez programa, bez iskustva, bez financijskih sredstava i velikih kampanja, ali s puno entuzijazma i jednim, kako sami kažu, ‘random čovjekom s ulice’ kao glavnim kandidatom za ulazak u Sabor. Osim entuzijazma, imali su i nešto opreme kojom su snimili ovu komičnu priču, u koju su se upustili potpuno nepripremljeni, učeći u hodu sve o izbornom procesu.
Igor Mirković, koji je vodio razgovor s redateljima filma, usporedio je ovaj izlet u dokumentarističke i političke vode s veslanjem čamca, ali ne veslima i u određenom pravcu, već daskama i bez jasnoga cilja. Redatelji su se složili s tim, dodavši da su u daske još bili zakucani i čavli. Rezultat njihovog kratkog, ali intenzivnog političkog djelovanja je duhovit i zabavan dokumentarac, tijekom kojeg ćete navijati da protagonisti, koliko god se to činilo nevjerojatnim, ipak uspiju u svojoj namjeri.
Osnovali su Nezavisnu Listu Oportunista, takozvani NLO, odabrali kandidata za ulazak u Sabor putem tombole na Trgu bana Jelačića, a u ozbiljnim političkim emisijama, voditeljima su objašnjavali kako nemaju ni gospodarski, ni ekonomski, ni program socijalne politike, ali im je drago što po prvi put u životu, u cik zore, u TV programu mogu nositi leptir mašnu. Također, vrlo su samouvjereno gostovali na televizijskim sučeljavanjima u kojima su govorili da su posebni po tome što njihovog potencijalnog saborskog zastupnika nitko neće pitati gdje je bio ’91., jer je on te godine rođen.
Dok su drugi trošili milijune kuna na predizborne kampanje, NLO je potrošio svega 176 kuna. Imali su i promotivni spot i pjesmu i predstavljanje na velikoj pozornici na Trgu, ali ništa od toga snalažljive studente nije opalilo po džepu. Nizu komičnih situacija pridružila se i scena u kojoj sami sebe prijavljuju za kršenje predizborne šutnje, kao i otvaranje žiro – računa na aerodromu u posljednji čas, kupovanje internetske domene koja je probila njihov ukupni budžet od 181 kunu.
Ono što me se posebno dojmilo jest način na koji u filmu funkcioniraju kao grupa kolega i prijatelja. Upustili su se u nešto sasvim nepoznato, ali nisu odustajali do samoga kraja i ništa ih nije moglo pokolebati. Bili su uporni i srčani i činilo se kako se pritom vrlo dobro zabavljaju. Unijeli su dozu humora u naizgled vrlo ozbiljan proces, pokazali su koliko je u tom procesu rupa kroz koje se možete provući, samo ako imate dovoljno volje za njihovo pronalaženje.
Studentski projekt koji nije trebao vidjeti nitko osim profesora i studenata na fakultetu, uz pomoć HAVC-a i Restarta postao je izvrstan dokumentarni film. Mnogi su ga gledali na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma, a onima koji još nisu, toplo ga preporučujemo. Meni je dao poticaj da pokušam realizirati neke od svojih ideja i još me jednom podsjetio na toliko puta ponavljanu rečenicu da svako putovanje počinje prvim korakom.
Na kraju razgovora s Igorom Mirkovićem, redatelj Dejan Oblak optimistično je kazao kako se iz današnje perspektive neki tada vrlo aktualni ljudi iz političkog života sada čine potpuno nevažnima, pa će se i trenutna politička situacija u Hrvatskoj također zasigurno promijeniti.
I za kraj, važno je reći da Dokukino nastavlja sa super programom, pa je tako u utorak, 24.5. u MM Centru na rasporedu masterclass sarajevske redateljice Jasmile Žbanić, a govorit će o sličnostima i razlikama u režiji dokumentarnog i igranog filma. Isti će dan biti prikazan i njezin film Jedan dan u Sarajevu.
