U godini obilježenoj retradicionalizacijom ovjerenom upravo izborima u SAD-u, kao i onima u Indiji i Francuskoj, isplivao je i trans-generacijski bend Dunije. Trio je to sastavljen od doajenke međimurskog i world-folka Dunje Knebl, eksperimentalne filmašice i kantautorice Nine Romić, uz kontrabasistkinju i multi-instrumentalisticu Jelenu Galić.
Album Bilo je sada, koji igrom riječi povezuje prošlost i sadašnjost, producirao je Silvio Bočić, sintezom svega onoga što agilna i aktivna, a naposljetku ‘aktivistična’ Knebl radi kroz posljednju dekadu. Aktivistična već stoga što se pozivanje na sustav vrijednosti u kojem je žena drugotna u posljednjih godinu dana proširio već kako do zagrebačkog Trga, tako i splitskog Peristila.
Prema posljednjim vijestima iz Ministarstva obrazovanja, trokut tuge zatvara odbijanje da se u sustavu zapošljavaju socijalni radnici i radnice. Drugo što se nazivnik črne-mati-zemle već toliko srodio s opusom Dunje Knebl da je simptomatično to da je australskom autoru i kantautoru Starog zavjeta, Nicku Caveu, to bila jedna davna epizoda za dokapitalizaciju uspjeha šlager-pevača, dok se kolegica s kojom dijeli senzibilitet za murder ballads još bakće s formatom šire prepoznatljivosti.
U godini po 30-oj obljetnici Knebline pjevačke karijere, slovenska je post-folk-rock grupa Širom nastupila u ceremonijama Pariškog tjedna mode, a Svetlana Spajić pri Glitterbeatu objavila već drugo izdanje s berlinskim bendom Gordan i to s pjesmom o Nikoli Tesli – s CD-preše afričkog buvljaka pristižu sutrašnji klasici. Pokraj Dunija, nama stiže vijest o novom izdanju tesanja makama Dražena Franolića i družine. U situaciji kakva vlada u hrvatskom eteru, odnosno, pod percepcijom što bi folk bio, na digitalnim platformama, pitanje je koliki je njegov pravi domet. Jer, Dunije ne sviraju folk-trap – prije roots.
Album Bilo je sada neka je vrsta best of formata s koracima utkanim s nekolicine ranijih albuma. Ako Bandcamp ne laže, od 2015. ih je Knebl objavila desetak, od čega je 33 balade trostruki, a tu su i koncertne snimke. Bilanca je od neusklađenih dueta Knebl s gitaristima/multi-instrumentalistima poput Zorana Majstorovića i Adama Semijalca, da ih slučajno ne nazovemo promašenima, do suradnje s Rokom Margitom, koji je ‘gamelanizirao’ slovačku narodnu pjesmu, uz buljuk pjesama sa žarišta aktualnog svjetskog rata. Ovaj album iz kovidske godine evocira i prvi čin Knebline karijere u jugoslavenskoj diplomaciji gdje je s izvora upoznala folklor istočnih Slavena. Suradnja s Kololirom (što je autohtono ime za srednjovjekovni hurdy-gurdy) Danijela Maoduša iz Afiona na čak dva albuma je otklon u podravski folklor s mađarskim utjecajima.
Album Dunija otvara “Tuge, moje tuge” u izvedbi Nine Romić, čiji baršunasti alt priziva produkciju Mazzy Star, a nastavlja sarkastična notica “Pozdrava iz Amerike” o emigraciji u kojoj se kruhoborci nisu toliko dobro snašli, radi čega supruge s njihovim pismima „riti brišu“. Dunjin vrckasti falset pogotovo dobro dolazi do izražaja u odnosu na pjesme koje pjeva u dubljoj lagi, poput sljedeće “Čija je ono ruža”. Pucnjevi iz repertoara kao reminiscencija na blisku i daleku povijest dopiru iz pjesme “Pitam tebe grličica”, što je aluzija na uvođenje vojne obveze kao pat-pozicije europske politike na stanje u Ukrajini.
Tema bračnog nasilja u “Kad je mene dragi moj sprosio” s motivom trostrukih korbača koji vode u smrt ne bi trebala iznenaditi nikoga, s obzirom da je nakon nacionalizma, bračno nasilje napopularniji sport u Hrvatskoj, a tu je i femicid koji repertoar albuma oplakuje nešto kasnije sa “Šetala se Ivanova ljuba”. Molsku “Slavuj tica mala” ovom je prilikom dopao vokal Jelene Galić koja ju je prekobicnula u dur, davši joj primorski prizvuk. Pjesma koja govori o pasivnim bračnim stečevinama, između ostalog o impotenciji, tipičan je prošivni bod autorice Knebl, koja evocira feminizam kao postojani dio kolektivnog identiteta iz vremena koja na Balkanu stoje poput prolivenog ulja.
