Nekako s proljeća, vokalistice Marta Kolega i Dunja Bahtijarević objavile su a capella album jednostavno nazvan “Pjesme”. Autorice koje u Mimika Orkestru obnašaju zadaće iz ‘prve vrste’ ovime su odlučile ispucati svoje ‘unutarnje rezerve’, ali – na suho. Iznenađenje je tim veće kad se ustanovi da na preslušanom albumu nema nijednog gostujućeg suradnika/ce, već samo vokali.
Ovaj projekt sa štihom-iz-zapećka objedinjuje tradicijsko pjevanje, faux folk, autorsku poeziju i spoken word, a snimljen je u studiju izdavača Intek u Koprivnici. Svoj su premijerni nastup održale pred zagrebačkom Booksom na međunarodnom pjesničkom festivalu Prvi prozak na vrh jezika krajem ovog lipnja.
Pjesnikinju, pjevačicu i prevoditeljicu Dunju Bahtijarević, osim iz Mimike, javnost poznaje kao članicu međunarodnog kolektiva Chant Électronique u koji je udahnula izvedbu tradicijske pjesme istraživanjem muzičkih konteksta koji im udišu nov život. Dunjino preispitivanje svojih korijena nastaje ulančavanjem dimenzija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a isti je proces na djelu i pri muzici koju stvara. U duetu Dunjaluk s Lukom Čapetom interpretira sevdalinke oslanjajući se na glas, električnu gitaru i improvizaciju. Pored suradnje s britanskim glazbenikom Willom Poundom, vodila je radionice tradicijskih pjesama Balkana u Hrvatskoj i inozemstvu.
Kolegica joj Marta Kolega je, pak, multidisciplinarna umjetnica koja je studirala u SAD-u i Nizozemskoj, vokalistica koja podučava pjevanje i o pjevanju, piše poeziju i kazališne songove za djecu, te izvodi performanse i lutkarske predstave. Pored međunarodnog muzičkog projekta “One Beat”, članica je flamenco-fusion sastava A Cuerdas, voditeljica zbora Fige iz Zadra koji pjeva tradicijske pjesme, kao i udruge Kamene Babe sa sjedištem u mjestu Kali na Ugljenu. Kolegin je jezik, kakav čujemo na “Pjesmama”, jedan ‘otočki jezik’ s izrazima s kojima smo u slojevitom dosluhu, makar ih možemo smatrati neprevodivima, a koji je naposljetku pokrenuo čitav svijet izronio iz albuma “Altur Mur” Mimika Orchestra. Sljedeći korak bio je transponirati tekst u zvuk, a ako ste već odrasli uz radiofoniju medija koji vas je uputio na žanr tradicijske glazbe, “Pjesme” su album za vas. Kolegina ladino-suzvučja, uz autorsku poeziju na ‘kualjskom’, opletena ‘sutrašnjim klasicima’ Bahtijarevićinog pulsiranog beata, gola su suvremena narodna predaja.
Alternativa tradicijske glazbe u medije dolazi češće preko radionica folklornog pjevanja nego li koncerata. No, komunalno žensko pjevanje u kontekstu feminističkog statementa sve češće svoje pravo građanstva pronalazi u narodnoj muzici, kao svojevrsna opozicija uvriježenom paradoksu da je ‘folk’ osvojio ‘narodno’ na prepad. Iako, možda je tu problem pogrešnog prijenosa terminologije jer anglosaksonski ‘folk’ nije isto što i germanski ‘Volk’ – prvome je lakše nakalemiti se uz ‘indie’ od potonjega, koji teži monopolizirati tradiciju.
Podrazumijevamo li stoga pod terminom narodna muzika ‘narodno’ ili ‘folk/Volk’, porazgovarali smo s Mirjanom Raić Teić, etnomuzikologinjom iz Novog Sada.
“Da li zbog ‘folka’ ne znamo šta je ‘narodno’? Mislim da oba termina paralelno egzistiraju. Možda bih počela s tim da je u Srbiji, kad je u pitanju izvođenje folk-žanra, estradizacija narodne muzike normativ. S druge strane, imamo amaterske ansamble ili sastave koje nazivamo KUD-ovi, a koji čuvaju tradiciju. U rascjepu između ima svega, jer je nepostojeća kulturna politika odgovor što ne postoji jasna odrednica šta je šta. Dok se sami etnomuzikolozi tijekom čitavog perioda istraživanja nisu fokusirali da jasno definišu odrednice tog tipa. Stoga je ova rasprava dosta kompleksna i dugotrajna”, smatra Mirjana.
Zborovi koji su općenito i mješoviti, a na idiosinkron i kreativan način redefiniraju baštinu, odnosno oni koji se uz etnomuzikološkim bave i istraživačkim radom, postoje još od zbora Lira. Alternativa tome bio je osnutak Le Zbora, koji je okupljao aktivistkinje sa scene nevladinih udruga. Budući da zbor ugodno djeluje u aktivističkom međuprostoru, poput uostalom Zbora pritužbi ili Hora 29. novembar, red je da otkinemo od undergrounda izvođačice koje malo strše u odnosu na pojam Ladarica kao sirovijeg ethna u otklonu prema zvuku koji možemo čak smatrati avangardnim, tipa Meredith Monk…
PJEV je kvintet iz Zagreba, koji inicijalne probe započinje oko 2016., a od 2019. godine djeluje u postavi: Julijana Lešić iz Travnika i Jovana Lukić iz Kragujevca, koje su se sa Zvezdanom Ostojić iz Subotice, Glorijom Lindeman iz Leskovca i Lanom Hosni iz Zagreba povezale istražujući ethno-pjevanje. Sve djevojke žive u Zagrebu, Julijana i Jovana su dirigentice, dok je Julijana aranžirala pjesme LeZbora, Jovana je kao etnomuzikologinja surađivala s Pjevačkom družinom Svetlane Spajić dok je živjela u Beogradu. PJEV je nastao da ženama različitih nacionalnosti (kako se same osjećaju) pruži mogućnost da pjevaju zajedno, što nije odlika pjevačkih grupa koje izvode seoske pjesme, poput ojkalica, ojkača i slično.
“Tradicija je već predugo instrument nacionalnih parola, a ja mislim da nije bila prije rata i puno dalje u prošlost… to sve nakon rata je novo čitanje tradicije”, upire Jovana. Zahvaljujući njezinoj ranijoj suradnji na Dortjol Festu u Beogradu, PJEV je angažirao alt-saksofonist Hayden Chisolm s Novog Zelanda za suradnju s orguljašem Kitom Downesom. Zajedno su uživo 2021. godine snimili album “Medna roso” na Koelnskom tjednu jazza u Crkvi Sv. Agneze. Klasičarski ton saksofona pun reverba s prozračnošću Kenny G-ja nadopunjuje se s vokalima koji izvornost redefiniraju kroz suvremenost – na području mikrotonalnosti, odnosno netemperiranih suzvučja. Osim na saksofonu, koji zvuči skoro kao flauta, Chisholm se PJEV-u pridružio mongolskim grlenim pjevanjem, kao i uz indijski instrument Shruti Box. “Crkva je bukvalno bila deo benda”, ističe Jovana ulogu prostora u njihovom ostvarenju, uz snimatelja koji je osam godina proveo u produkciji izdavačke kuće ECM.
Naša ranija sugovornica Mirjana, koja ujedno predaje u srednjoj školi, još je 2009. godine okupila sastav Rođenice te s njima objavila dva albuma (“Svadbenice” 2019. i “Rawdjenice” 2022.) kroz koji su prošle kolegice s indie-scene posljednjih decenija u Srbiji i Mađarskoj. Pored angažmana na sceni improva, široj je javnosti poznatija kao jedna od triju pjevačica koje surađuju s post-plunderphonics projektom Lenhart Tapes.
Formula je Rođenica repertoar aktivističkog rukopisa koji se na posljednjem albumu dotiče partizanskih pjesama, kao i rodne diverzije koje imaju politički potencijal. O potonjemu govori maxi singl “Male Voices,” na kojem uz kolegice Tamaru Štricki Seg i Katarinu Petrić Rođenice izvode tzv. muške pjesme kao kulturni konstrukt. Na isti se odnos, ne zaboravimo, nadovezuju i sevdalije Imamović i Vrečo, pjevajući sevdah kao izvorno žensku tradiciju, a odnedavno i Adam Semijalac s pjesmom “Cile zime”, kojem je na back-vokale uskočila Tajana Josimović. Razlika je od tradicionalnog repertoara što je Semijalac (na tragu Imamovića) sam napisao i tekst – glas čežnje djevojke svojoj bivšoj što se udala.
Pitanje publike, budući da PJEV svoje prvo izdanje potpisuju u inozemstvu, svodi se na pjevanje u javnom prostoru ili kroz radionice pjevanja, te naposljetku na smotrama zborova. Moje sugovornice uglavnom su suglasne da se njihovi koncerti odvijaju izvan glavnih tokova, osim kada dobace do festivala ili u novijem slučaju – do Spotifyja. Odgovor na pitanje kako onda od mlađih naraštaja očekivati da dođu do nečega što je u svakom smislu alternativno i ekskluzivno, potražili smo kod Mirjane.
“U srednjoj školi dolazim u susret s tom omladinom koja je zbunjena – jer, “…narodna muzika je narodna muzika” – i Ceca, zaista, kao i tradicionalna muzika iz Crnorečja, je opet narodna muzika… Vraćamo se na pitanje jasnih odrednica. Mislim da su deca iz stručne škole, s Odseka baletske škole, gde predajem, za narodnu igru već zainteresovana, puna razumevanja i želje da nauče u vezi sa svim tradicionalnim formama, seoskog pevanja ili seoske muzike uopšte. Makar im je to zaista daleko, a možda je i meni daleko, s obzirom na život kakav živim… Uvijek je pitanje na koji će im se način prezentovati”, zaključuje Mirjana.
