Objavljeno

Ah ti kućanski poslovi ili povijest domaćinstva (izložba)

Osim modernizacije kućanskih aparata i interijera, izložba ‘Ah, ti kućanski poslovi’ cinično podsjeća da se unutar marketinške prezentacije privatne sfere doma malo toga promijenilo, odnosno unaprijedilo.

Kao i u nostalgičnim vremenima s kraja 19. do sedamdesetih godina 20. stoljeća koje izložba prezentira, i danas je jasno vidljiv odnos moći unutar područja rada gdje se kućanski poslovi uglavnom smatraju ženskom brigom i ne nužno cijenjenim radom.

Autorice izložbe su Ksenija Katalinić, Radmila Biondić i mr.sc. Marina Vinaj, voditeljice tri odjela Muzeja Slavonije koja je okupila tristotinjak izložaka iz tri muzejska odjela (Tehničkog odjela, Odjela umjetničkog obrta i Odjela hemeroteke).

Na izložbi se možete, uz masivne i komplicirane ručno pokretane kuhinjske naprave, peći i štednjaka na kruta goriva, plinska glačala ili kuhala, podsjetiti koliko je teško bilo biti ženom prije komercijalizacije električnih aparata. Primjer je Radion deterdžent za rublje, koji se oglašavao pod sloganom Pere sam!, ali je prvotno rublje trebalo cijelu noć namakati, drugi dan iskuhavati (na štednjaku na drva), zatim ispirati.

Također, izloženi su i stari marketinški plakati koji reklamiraju šivaće strojeve, modu, kuhinjska pomagala i sredstva za čišćenje od kojih neke i danas možemo kupiti (Dr. Oetker’s). U posebnoj prostoriji omogućeno je gledanje reklama iz 1950ih godina, koje su trajale skoro 10ak minuta te pažljivo objašnjavale svaki korak upotrebe određenog proizvoda.

Iako identitet kućanice više ne dominira javnom sferom u smislu da isključivo ograničava ženino djelovanje (kao što je vidljivo u vremenima koje prezentira izložba), ipak se danas prikriveno, tiho i nenametljivo održao u reklamnom diskursu.

Bilo da je riječ o ribanju wc školjke, usisavanju, pranju rublja ili uklanjanju tvrdokornih mrlja, gotovo da nema iznimke: ako se reklamiraju proizvodi koji se koriste unutar privatnog prostora, to jest doma, jedine akterice su žene. Žene u srednjim godinama koje drže tri kuta kuće, odlaze na posao, pa nakon toga kuhaju, spremaju i čiste za svojom obitelji. Takav scenarij ne nudi eksplicitnu eksploataciju, za razliku od reklama u kojima se žene kao seksualne objekt izravno i vidljivo iskorištava, već konstantnom reprodukcijom kućanica održava i iznova potvrđuje patrijarhalnu ideologiju, prirodno stanje stvari, idealno univerzalno pravilo da je dom ženina briga, a pritom su one sretne i zadovoljne.

Prisjetimo se samo reklama za Harpic Max u kojoj žena teatralno vježba i zagrijava se kako bi što bolje otklonila prljavštinu i kamenac u wc školjci ili fantastično glupe reklame u kojoj mali Karlo želi vršiti nuždu u tuđem toaletu jer njegova majka nije kupila Glade Micro Spray. Ili možda superheroja Mr. Musclea, koji priskače u pomoć ženama u kućanskim nevoljama. Ili bilo koje reklame za deterdžent, prašak za rublje ili osvježivač školjke, odstranjivač mrlja ili omekšivač ili… (slobodno nastavite niz).

Također, unutar reklamnog diskursa, promovira se obitelj kao tradicionalna i prirodna pojava u društvu te se, što najviše plaši, uključuju djeca koju se već u ranoj dobi socijalizira i priprema za buduće performativne rodne uloge majke kućanice i oca radnika (žensko dijete u reklamama često pokazuje interes za znanje majke o načinima kako najbolje ukloniti mrlju s majice ili s kojim deterdžentom najbolje oprati suđe).

Žalosno je primjetiti da su reklamni plakati na izložbi, stari oko 50 godina, identični kao i današnji. Marketinška industrija, unatoč društvenim promjenama, svoja pravila ne mijenja. Kućanske proizvode isključivo reklamiraju žene za žene; muškaraca nad prljavim rubljem nigdje, niti će ga uskoro biti.

Naposljetku, očito se ne možemo odmaknuti od stereotipa u reklamama čiji je cilj prodati proizvode istim tim ženama koje podcjenjuju. Žena zna izabrati najbolji omekšivač za rublje, najbolji preparat protiv bakterija i najbolji sprej kako bi joj kuća najljepše mirisala. Da, za to smo najbolje. I za održavanje vanjskog izgleda, naravno. Ipak se moramo potruditi izgledati seksipilno, ali nevino kako bismo pronašle muškarca kojem ćemo održavati kuću.

U slučaju da treba napomenuti, žena nije rođena s predispozicijama, talentom ili genomom za održavanje kuće čistom, ona je takva stvorena u kulturi od strane muškaraca.

Sve teorije nedostatka falusa ili muške superiornosti kao da su nastale iz straha i nesigurnosti u samokonstruirani identitet muškosti koji se s lakoćom urušava pred ravnopravnim ili boljim. Jer, budimo realni/e, prvotna ovisnost o majci pa potom o djevojci ili ženi koja kuha, čisti, pere, odgaja djecu i ujedno zarađuje ne potvrđuje muškost niti je to čin inicijacije postanka dječaka muškarcem, naprotiv, to ga čini neprekidno ovisnim o tuđoj pomoći, sposobnim samo za jedan preostali kut kuće, onaj u kojem su smješteni kauč i televizor.

Gostovanje izložbe Muzeja Slavonije Osijek ‘Ah ti kućanski poslovi’ trajat će do 22. 04. 2012. u Muzeju grada Zagreba, ako i sami/e želite svjedočiti povijesti domaćinstva i žena.


Povezano