Svečanost umjetnice Tanje Dabo participativni je umjetničko-antropološko-istraživački projekt koji se odvija u sklop programa Umjetničkog paviljona, a koji će se predstaviti izložbom i popratnim aktivnostima u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Otvorenje će se održati 22. listopada u 18h.
U projektu Svečanost Tanja Dabo primarno istražuje zastupljenost žena umjetnica među dobitnicima Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, jedne od najvažnijih državnih nagrada za umjetnička postignuća, ustanovljene 1961. godine. Podatak o broju nagrađenih žena autorica stavlja u suodnos s brojem nagrađenih muškaraca. Usporedba tih dvaju brojeva donosi poražavajuću istinu iz koje je vidljivo da su u nekim od kategorija, primjerice Arhitekturi i urbanizmu, muškarci dobitnici 57 nagrada za životno djelo, a svega je četiri nagrađenih žena.
Od ukupnog broja 374 dobitnika Nazora za životno djelo, 311 je muškaraca, a 63 žena. Takav i sličan nepravedan omjer možemo pronaći i u drugim kategorijama ove nagrade, ali i u mnogim drugim segmentima društva. Pokazatelj je to kako žene teško probijaju nametnuti nevidljivi „stakleni strop“ i teže zauzimaju istaknute pozicije u društvu. Ako to i uspiju, redovito se za takvu poziciju trebaju izboriti dokazujući se i ulažući puno veći trud, pritom obavljajući i mnoge druge „ženske“ poslove, poput kućanskih, podizanja djece i brige o roditeljima. Projekt Svečanost ukazuje upravo na ove i druge neravnopravnosti i nejednakosti žena u društvu te je posveta nevidljivom ženskom radu.
Okosnica projekta bit će izvedba intervencije na 374 kristalne čaše i druge predmete od kristalnog stakla kakvi su se svojevremeno poklanjali ženama prilikom neke poslovne ili obiteljske svečanosti, odnosno druge važne prigode. Naime, dok su muškarci za svoj rad i doprinos društvu bili nagrađivani konkretnim nagradama, žene su za isti angažman, u ne tako davnoj prošlosti, darivane setovima kristalnog posuđa, dovoljno lijepog i blještavog da simbolički prikriju tu društvenu nepravdu.
Istovremeno, obiteljski kristal bio je stvar prestiža svake žene iz, uglavnom, građanskih obitelji. Čuvao se u posebnim vitrinama, a koristio se samo u iznimnim i svečanim prilikama. Nasljeđivao se i prenosio s baka na majke, s majki na kćeri. Kristalni predmeti simboličko su naslijeđe generacija žena koje su bile na razmeđi između osvajanja novih sloboda i emancipacije za žene, ali su jednim dijelom i dalje bile ukalupljene u rodne uloge koje im je društvo tada, kao i danas, dodijelilo. Kristalni predmeti ujedno su simbolički „stakleni strop“ koji žene i danas imaju nad svojim glavama.
