Sanja Merćep: Obala

Fotografska serija Sanje Merćep “Obala” predstavljena 21 fotografijom vizualna je sinegdoha – dio koji upućuje na cjelinu – prostora zahvaćenog u samom naslovu izložbe kao jezičnog, vizualnog i značenjskog konstrukta. Naime, ciklus je nastao za vrijeme dugih pješačkih ruta, pri čemu je hodanje kao način kretanja jednako važno kao i medij fotografije kojim autorica bilježi ono što vidi.

Upravo iz ovih fotografija, koje umjesto općih stvarnosnih i mentalnih slika s kojima povezujemo obalni krajolik fokusiraju određen detalj – humoran, začudan ili neočekivan – prosijava subjektivna autorska stvarnost i pogled koji ima snagu da kreira nove poveznice i značenja. I premda svjesni da je ono što vidimo konstruirani dio cjeline u koju autorica zahvaća, ove prostorne fragmente doživljavamo kao potpune – kao obalu.

Eksploatacija i turistifikacija obale i njezina komodifikacija je jedan od slojeva koji se iščitava iz fotografske serije. Drugi je onaj suptilniji, koji uključuje umjetnički senzibilitet i želju da se nekim drugim praksama, bilo umjetničkim, bilo življenim, može živjeti i promatrati drugačije i da pritom nije riječ samo o onome što smo izgubili, nego o onome što još možemo pronaći.

U podtekstu rada je hodanje kao praksa usporavanja iz koje proizlazi promjena senzibiliteta i pogleda pa je punctum moguće prepoznati u prepletaju viđenog i spoznajnog zahvaćenog na fotografijama. Tako očekivane vizure, poput one kupača s plaže, supostoje s prizorima životinjskog kostura u travi ili mreže koja se proteže u slapovima iz nogometnoga gola, a koji nalikuju više insceniranim postavima nego zatečenom stanju stvari, makar se radi upravo o potonjem.

Kao što priroda krči svoj put u umjetno izgrađenom okolišu, tako i autorica svoj rad upisuje u kartografiju povijesti hodanja, koja nije ni neutralna, ni sveobuhvatna. Kako u svom eseju piše Dubravka Zima, hodanje je „bitno za način na koji razumijemo svijet i sebe same u njemu“, ali i postavlja pitanje zašto je onda hodanje kao aktivnost „predstavljena kao univerzalno iskustvo ali upisana kao (isključivo) muško?“ Komprimirajući vlastito iskustvo i viđenje obale, oslanjajući se pritom više na specifičnosti koje uočava putem nego na opća mjesta, Sanja gradi fotografski narativ koji aktivira dihotomiju između dominantne i osobne povijesti, kao i između prevladavajućih režiranih vizura i slika obale na koje smo navikli i osobnog pogleda, pa ovi prizori ujedno govore i o prostoru razlike kao o živom polju i prilog su heterogenoj povijesti i umjetnosti. (iz teksta Petre Dolanjski Harni)

Sanja Merćep rođena je 1989. godine u Zagrebu. Magistrirala je na diplomskom studiju Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Prethodno je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a potom niz godina radila u oglašivačkoj industriji. To je iskustvo oblikovalo i njezin umjetnički interes usmjeravajući je prema istraživanju tema poput načina upotrebe i komercijalizacije javnog prostora. Dosada je imala tri samostalne izložbe (Obala – Galerija Otok, Dubrovnik; Usporavanje – Galerija f8, Zagreb; U stvarnosti i u fikciji – Galerija Spot, Zagreb). Na natječaju Muzeja za suvremenu umjetnost Zagreb za mlade umjetnike Ivan Kožarić 2024. godine osvojila je drugu nagradu za autorsku seriju fotografija Obala koja je otkupljena za kolekciju Muzeja.

Radno vrijeme Galerije: ponedjeljak – petak 8 – 20h; subota 8 – 14h


Povezano