„O curama, za cure, s curama“ naslov je izložbe Sanje Bistričić Srića koja se, izbjegnuvši zamku plastičnog prikaza djevojaštva i toga što uopće znači biti djevojkom danas, odlučuje za formu svojevrsnog tekućeg arhiva umjetničkih promišljanja, spoznaja i suradnje, otvorivši na taj način višestruke ulaze u samu temu.
Tako uspostavljena polifonija glasova – koja se prelama kroz različite medije kojima se autorica koristi, koautorstvo s djevojkama uključenima u proces i dokumentaciju koju tretira kao jednakovrijedan umjetnički materijal – umjesto decidiranih zaključaka tek naznačuje moguće smjerove. Naime, „baveći se djevojaštvom“, kroz pokušaje da o djevojkama, s njima i za njih otvorimo polje rasprave, pružimo fizički i simbolički prostor podrške, razumijevanja i suradnje, ispostavilo se kako su stvari mnogo složenije od početnih pretpostavki, a odgovori na pitanja kontingentni i promjenjivi, a ne fiksirani i jasni. Nisu one te koje trebaju nas kako bismo ih osnažile ili im otvorile neke nove prostore unutar kojih mogu govoriti o sebi i svojim životima. One su te prostore već osvojile, ili ih osvajaju, i to nisu prostori institucija ili obrazovnog sustava, oni su sami po sebi za to previše kruti i normirani.
Ipak, bez obzira na to koliko sitne, pojavile su se pukotine, iskliznuća, u kojima se u određenim trenucima desilo zajedništvo i razumijevanje. Kroz tekst, crtež, ili pak razgovor, trenuci u kojima se cure, kao naši toliko željeni subjekti, sugovornice, partnerice, otvaraju prema mogućnosti da nam, bilo u običnom neformalnom razgovoru ili kasnijim zajedničkim čitanjima i umjetničkim radionicama, mogu odškrinuti vrata svojih djevojaštva, dati komadić svog vremena i u zajedničkom radu pronaći razumijevanje.
Na tom tragu umjetnica intuitivno prepoznaje da je korisno i vrijedno truda kao polazište za rad uzeti razgovore i radionice s tek nekoliko djevojaka, ne zato što one predstavljaju autentičnu djevojku ili reprezentiraju sve moguće djevojke, već zato što najintenzivnije poveznice s konstrukcijama i promjenama djevojke leže upravo u odnosima. (iz predgovora Petre Dolanjski Harni)
Sanja Bistričić (1982.) završila je diplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te Animirani film i Nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Fotografijom se profesionalno počinje baviti 2009. godine. Njezine radove objavljuju mnogi hrvatski i strani časopisi kao i web portali za umjetnost, modu i fotografiju (Elle, Storybook, Vice Italia, Nakid, Interview, New York Times i dr.). Prvi kratki dokumentarni film Ispred Zastava (ŠDF Restart, 2016.) prikazan je na festivalima u Hrvatskoj i u inozemstvu (Pula film festival, Balkan beyond borders, Zagreb dox, Dani hrvatskog filma, Slobodna zona i mnogi drugi). U svom radu istražuje mogućnosti slike i zvuka u mediju filma, videa, fotografije i teksta. Trenutno se bavi osobnim temama, sjećanjem i percepcijom eksperimentirajući s dokumentarizmom, fikcijom i stvaranjem novog sadržaja dekonstrukcijom postojećeg materijala. Živi i radi u Zagrebu kao freelance fotografkinja i snimateljica.
