Organ Vida: Sly fictions / Prepredene fikcije

Nakon uspješno završenog 11. Međunarodnog festivala Organ Vida koji je u okviru teme „Neodlučne slike” otvorio pitanja transformacije vizualne kulture i umjetnosti uslijed razvoja novih tehnologija, u drugoj festivalskoj off godini tim OV-a nastavlja istraživati kontradikcije, ali i estetski potencijal ovih polja.

Izložba “Prepredene fikcije” obuhvaća radove triju umjetnica – Farah al Qasimi, Ilane Harris-Babou i Stefanie Moshammer – koje prisvajaju komodificirane moduse reprezentacije da bi kritizirale paradokse suvremenog života. Kroz popularne formate poput beauty vloga ili reality showa umjetnice obrađuju trendove s kojima smo praktički svakodnevno u doticaju, ali ih uglavnom ne konzumiramo kritički – brzu modu, kozmetičke novitete, zdravu prehranu ili spiritualizam. Svjesne ograničenosti individualnog otpora i dometa kritike koju umjetnost može uputiti masovnoj proizvodnji i pretjeranoj, pasivnoj potrošnji, umjetnice se okreću humoru, groteski i apsurdu. Predstavljeni radovi stoga funkcioniraju kao vizualne parodije suvremene potrošačke kulture.


Umjetnica llana Harris-Babou u svojoj se umjetničkoj praksi bavi lifestyle trendovima koji se obično povezuju s privilegiranim demografskim skupinama potrošača/ica. U radu „Decision Fatigue“ fokus je na wellness industriji. Središnji dio rada čini video u kojem umjetničina majka parodijski uprizoruje beauty vlogericu te gledateljima/cama prezentira svoju bizarnu svakodnevnu rutinu uljepšavanja, dok se osvrće na životne odluke koje je donijela da bi očuvala svoju mladolikost i osjećala se dobro. Apsurdni savjeti vlogerice – kućna maska za lice načinjena od grickalica ili obavezno uzimanje vitaminskih nadomjestaka uz čašu Pepsi – namijenjeni su još apsurdnijim aktivnostima kao što je jedenje „TV večere“. Karikirajući popularne fraze poput „zdrave prehrane“ ili „minimalističkog lifestylea“, Harris-Babou nastoji kritizirati svijet u kojem su strukturni propusti često predstavljeni kao osobni izbori.

Video prati prostorna instalacija koja oponaša izgled parfumerije čija osebujna ponuda uključuje voštani roler za lice, serum od čipsa ili iscjeljujuće kristale od boraksa. Izloženi su objekti očigledno neupotrebljivi, a prezentirani su kao skupocjena roba. Stoga ne funkcioniraju kao objekti žudnje, već kao groteskna manifestacija luksuza. Naglašavajući apsurdnost standarda ljepote za koje mnogi/e nemaju ni resursa ni vremena, Harris-Babou u ovom radu na prijemčiv i komičan način kritizira suvremenu industriju ljepote.


Film „Um Al Nar“ je horor komedija u kojoj umjetnica Farah Al Qasimi kroz izmišljeni reality program prikazuje i prokazuje kontradikcije suvremene svakodnevice Ujedinjenih Arapskih Emirata. Podjednako opterećena lokalnom tradicijom, afektivnim ostatcima kolonijalne prošlosti i uvezenim zapadnjačkim konzumerizmom, kulturna slika regije predočena je iz perspektive neshvaćenog džina Um Al Nar, nadnaravnog bića koje je stoljećima opsjedalo prostor Ras al-Khaimah. Nasuprot tipičnoj reprezentaciji džinova kao zlokobnih stvorenja, Um Al Nar je umotana u šarene tkanine cvjetnih uzoraka i svoje frustracije neopterećeno ispovijeda kameri. S jedne strane izruguje tvrdokorna tradicionalna stajališta i percepcije, a s druge se žali na umor od očajničkih pokušaja očuvanja vidljivosti u društvu koje sve više gubi interes za tradicijskim oblicima duhovnosti te lokalnu povijesti zanemaruje uslijed tržišnog naglaska na novitetima.

Preuzimajući i parodirajući upravo popularne filmske i televizijske žanrove, umjetnica Farah Al Quasimi uspijeva kritizirati, ali istovremeno i veličati kulturu o kojoj govori  – stvoriti prostor za neviđeno, neshvaćeno i apsurdno.


Projekt We love our customers usmjeren je na kritičko propitivanje modne industrije i tzv. brze mode te efekta takve proizvodnje i konzumacije na našu svakodnevicu. Stefanie Moshammer percipira odjevne predmete kao socijalne objekte koji mogu prenijeti različita društvena i kulturna značenja. Jednako tako odjevni predmeti bilježe tjelesna iskustva i slojeve sjećanja koja su se s godinama nošenja u njima nataložila. Projekt je pokrenut 2017. godine, a umjetnica svakom novom izložbom lokalno nadograđuje istraživanje. U GMK izložit će instalaciju oblikovanu second hand odjećom koju je ustupila socijalna zadruga Humana Nova Zagreb. Uz instalaciju je postavljena i serija fotografija koje reprezentiraju objekte inspirirane second hand tržištem u New Yorku. Fotografije i instalacije na duhovit način simuliraju estetiziranu modnu sliku poput nekog modnog editorijala koji ne prodaje odjevne predmete već spekulira o novom mogućem životu odbačenog tekstila. 


Kustosice: Barbara Gregov, Lovro Japundžić i Lea Vene

Otvorenje: 24.09. u 20 sati
Trajanje izložbe: 25.09.– 15.10. uto-pet: 14 – 20 / sub 10 – 15


Povezano