Nina Kurtela: “Jagoda: Prostori nevidljivog”

Ulazak u nekadašnji atelijer Jagode Kaloper potaknuo je Ninu Kurtelu na mnogostruko povezane i ulančane aktivnosti. Jedan od pristupa simbolički naslijeđenoj „ženskoj sobi“ i njezin je projekt naslovljen Jagoda: Prostori nevidljivog, a koji se predstavlja u MSU-u u sklopu ciklusa „Okidači“.

U prostoru ateljea Nina zatiče tragove Jagodinih aktivnosti, te potom, osjećajući nevidljivu Jagodinu prisutnost, stvara emocionalne, memorijske i (auto)refleksivne veze s njezinim opusom i životom. Stoga, ubrzo nakon preuzimanja ateljea Nina pokreće istraživački projekt „Future Repairs – room of leisure, care and persistance” koji mapira, istražuje i kritički se osvrće na umjetnički opus i život Jagode Kaloper. Tim projektom Nina Kurtela, zajedno s medijski i generacijski raznorodnim suradnicima, sustavno gradi i donosi nove uvide o lokalnoj konceptualnoj, likovnoj i audiovizualnoj baštini.

Do sada je stvoren repozitorij znanja i iskustva koji postaje svojevrstan zalog budućnosti dostupan javnosti na online arhivu www.j-a-g-o-d-a.com

U Muzeju suvremene umjetnosti Nina Kurtela čini nevidljive tragove vidljivima predstavljajući takozvani „žičani model“ umjetničkog studija. Riječ je o čeličnoj konstrukciji koja naznačuje bridove zidova nekadašnjeg Jagodinog, sada vlastita studija, a kojeg konceptualnom gestom pretvara u izlagački prostora, odnosno mjesto izvedbi različitih zajednica.

Potaknuta idejama talijanske teoretičarke Terese De Lauretis o konstrukciji žene-umjetnice u praksama reprezentacije i samoreprezentacije („Alice doesn’t – Language, Discourse, Society“, 1984.) Nina Kurtela, istražuje Kaloperino autorefleksivno, samokritično i društveno svjesno djelovanje problematizirajući činjenicu da je njezina umjetnička karijera kao autorice nerijetko bila zasjenjena onom glumačkom. Stvarajući u Jagodinom studiju, Nina uspostavlja višestruke odnose s Jagodom te pronalazi suptilne i slojevite veze s njezinim stvaralaštvom. Novostvoreni transgeneracijski ženski prostor sada se promatra posredovanjem samog prostora ateljea (i objekata u njemu) koji postoji kao fizički entitet, ali i kao iskustveni prostor u kojem je prvo stvarala jedna, a potom druga umjetnica.

Autobiografski odnos prema Jagodinom stvaralaštvu i prostoru kojeg Nina Kurtela razvija u projektu Jagoda: Prostori nevidljivog intersubjektivan je i ustraje na komunikaciji i intimnosti s osobama koje povezuju oba života. Otkrivanja tragova, osvrtanje na Jagodino stvaralaštvo, citiranje itd. postaju hodogrami za bolje razumijevanje vlastita iskustva i, u isto vrijeme, uvidi u seksualnost, politiku, umjetnost, zajednicu i druge teme. Takvi transtekstualni odnosi odvijaju se posredovanjem drugih ljudskih bića, priča, tekstova i različitih protagonista omogućujući palimpsestno formiranje novih teorija i znanja. U odnosu s umjetničkim praksama Nine Kurtele, koje se također nalaze na razmeđi izvedbenog i likovnog, interpretacije i autorstva, istražuju se intermedijalne, hibridne i fluidne strategije stvaranja i promišljaju drugačiji modeli prenošenja znanja, iskustva i djelovanja s jedne generacije na drugu.


Povezano