Slojem nove boje, sa zagrebačkoga metalnog mosta iznad Savske ceste pored popularnoga Krivog puta, u blizini Studentskoga centra, maknut je grafit „NAĐI NAČIN“ koji je autorskom timu ili individui vjerojatno označavao samo izazovnost mjesta za grafitiranje. No, istovremeno, ostavljena poruka potiče na dublja značenja i na mnoge načine upravo nosi objedinjenu tematiku ovogodišnje konkurencije kratkometražnih filmova 13. KIKI festivala – međunarodnoga festivala dječjega filma koji se održava u Zaboku, Klanjcu, Krapinskim Toplicama, Mariji Bistrici, Krapini i Velikom Trgovišću.
Naći način u situaciji u kojoj mislimo da rješenja nema! Rade li to najbolje intelektualci_ke, kreativci_ke, odrasli ili djeca? Ili to svi radimo – pokušavamo naći način da . . . Najčešće da riješimo problem ili pak prevladamo prepreke. Radimo li to sami ili u kolektivu? Jasno da nastojimo sami kreativno pristupiti kakvom problemu, probati pristupiti iz neke druge perspektive, možda situaciju sagledati s čijeg drugog gledišta? Sve to je puno lakše kada smo u kolektivu koji zajedno s nama pokušava „naći način“.
U dvadeset filmova ovogodišnjega kiki festivala prevladava animacija, ali tu su čak četiri dokumentarna filma i nekoliko igranih. Nije prvi put da nam kiki filmovi za djecu, u traženju načina rješenja pojedinih situacija, upravo kroz dječji pogled na svijet daju do znanja nužnost izlaska iz konformizma kroz otvorenost uma i pronalaženje zajedničkoga jezika.
Likovi animacija često su životinje koje kroz osobine i emocije sugeriraju antropomorfnost te pružaju više interpretacija alegorijskoga značenja, koje će djeca ovisno o dobi i kognitivnim sposobnostima tumačiti na (ne)slojevit, svoj način, naravno, uz pomoć odraslih odnosno filmskoga kritičara koji upravo zbog rasprave s djecom prati projekcije festivalskih filmova.
Baš kao i kod basni koje prvotno ne nastaju kao vrsta teksta za djecu, svi kiki filmovi na ovaj ili onaj način edukativni su, tematski izazovni i primjenjivi i na svijet odraslih pogotovo zato što na filmski kreativan i upečatljiv, ali istovremeno i suptilan i provokativan način obrađuju tabu teme, kao što su u ovogodišnjem programu: smrt, nasilje u obitelji i povijesna trauma holokausta.
S obzirom na ustaljenih pet kategorija kiki programa, prema uzrastu djece, u ovogodišnjim se filmovima i dalje traže načini pristupanja različitim situacijama u kojima se nalaze i odrasli i tinejdžeri i djeca – od promjene načina života u odrasloj dobi (vegetarijanstvo), naše veze s prirodom, preko načina za prepoznavanje pravih prijatelja, do djetinjstva u različitim socioekonomskim prilikama i dijelovima svijeta te načina na koji djeca sudjeluju u kreiranju budućnosti svijeta.
U mozaiku filmova izdvajaju se poruke kao što je „A friend in need is a friend indeed“ odnosno pravi se prijatelji u nevolji poznaju, pa ćemo ih tako i razlikovati od lošega društva u koje možemo upasti. Isto tako, ljepše je dijeliti s prijateljima jer pohlepa rezultira samoćom, a zajedništvo osnažuje.
Iako se kroz animaciju itekako uspješno obrađuju i teške teme, filmovi dokumentarnoga karaktera daju opipljiviju težinu realnosti, a u ovogodišnjem programu bave se svemirskom medicinom, načinom kako seksistu objasniti seksualnu objektivizaciju u službi mizoginije, kako u inat svijetu s previše pravila izbjeći stvaranje imaginarnoga s isto tako ograničavajućim pravilima te kako da djeca u surovim životnim uvjetima osjete dašak zaigranoga djetinjstva. Igrani i animirani filmovi nastavit će se tu s temom prekarnoga rada roditelja i njegovih posljedica i za djecu te pronalaženjem načina na koji bi djetinjstvo ipak dijelom bilo sretno i bezbrižno ili, da citiramo jedan od filmova, „kako grubim stvarima ne dati prostora“.
Kontinuitet je festivala preispitivanje pronalaska načina povratku i poštovanju prirode te moći i povezanosti prirode i ljudi. Jedan od načina nošenja s negativnim emocijama, osim društva (koje ih uglavnom i izaziva), jest priroda, a otuđenju od nje svjedočimo kroz eksploatacijski, neekocentrični pristup okolišu u kojemu obitavamo, koji nam je „dan“ za suživot i njegovanje. Filmovi propituju načine našega „boravka“ u svakodnevici u životu na Zemlji i upravo zato što sve nas čeka ista krajnja sudbina i na nama je kako ćemo provesti svoj život, poručuju da bi univerzalna ljubav ipak trebala biti zajednički jezik u tom čestom traženju načina da . . .
Iz godine u godinu, inspiriran međunarodnom selekcijom filmova, dječjim kiki žirijem, popratnim aktivnostima oko festivala, suradnicima i suradnicama, kiki festival pronalazi načine na koje djeca promišljaju i uče o mozaiku tema u i izvan okvira njihova svakodnevnoga iskustva. (tekst: Neda Novosel)
Više o KIKI-ju pronađite na službenoj stranici.
