Anja Medved: Pronađeno vrijeme – foto album četvrti Peščenica

Pronađeno vrijeme: foto album gradske četvrti Peščenica“ je umjetničko dokumentaristički projekt kojim autorica tematizira gradsku četvrt kao sjecište arhitekture, javne namjene te kolektivnih i intimnih sjećanja. Na poziv autorice stanovnici četvrti donose svoje fotografije koje su baza za izložbu, razgovor i zajedničku produkciju knjige u sljedećoj fazi projekta 2019.

U društvenim se teorijama arhitekturu već odavno ne poima kao autonomnu disciplinu, ni grad kao strukturu definiranu isključivo arhitekturom i urbanističkim rješenjima. Naprotiv, suvremene subdiscipline, poput urbane antropologije, konceptualiziraju grad kao proces, naglašavajući aspekte fluidnosti, nedovršenosti i promjenjivosti i konstitutivnu ulogu pojedinca i zajednice. Grad se, naime, kroz svakodnevne i prostorne prakse njegovih stanovnika, stalno iznova uspostavlja, mijenjajući odnose semantičkih, simboličkih, ekonomskih, političkih, prostornih i drugih slojeva. To stalno re-konstruiranje grada izmiče gabaritima zacrtanim, s jedne strane materijalnim granicama arhitekture, a s druge ideologijom, čineći ga dinamičnom, heterogenom i nedovršenom, a time i stalno otvorenom, strukturom.

To je ujedno početna pozicija s koje vizualna umjetnica i dokumentaristica Anja Medved pristupa radu „Pronađeno vrijeme – foto album četvrti Peščenica“. Tematizirajući rubni urbani prostor, odnosno tranziciju gradske periferije iz nestrukturiranog i ruralnog područja u urbanu zonu, Anja Medved posegnula je za privatnim fotografijama stanovnika, stvarajući bazu zajedničkoga arhiva u kojemu će osobni pogledi, partikularni odabiri, fragmenti različitih povijesti postati jednakovrijedni segmenti zajedničke povijesti. Stanovnici su pozvani da je re-konstruiraju, da markiraju vlastita mjesta i vrijeme ili prepoznaju tragove svojih memorija u tuđima.

Zabilježeni fragmenti proteklog vremena otkrivaju nekadašnje prostorne konfiguracije i prakse koje su ih oblikovale. Uvećani na mjere koje više nisu intimne, koje ne stanu u džep, novčanike, albume ili kutije za cipele – svojevrsne preddigitalne arhive – a zatim postavljeni u punom formatu na prozore galerije, oni postaju fizički znak u prostoru, jasna granica nejasnih odnosa. Jesu li sada te fotografije privatne ili zajedničke? Je li predstavljeni raslojeni prostor, prisvojen na različite načine, uvijek isti prostor? Koju i čiju historiju grade?“ (Irena Bekić, iz predgovora)

U sklopu otvorenja i razgovora s autoricom održat će se projekcija filma “Grad na livadi” (video esej o Novoj Gorici Anje Medved i Nadje Velušček).

Nakon Drugog svjetskog rata, po pripojenju slovenske regije Primorska Jugoslaviji, grad Gorizia (slovenski Gorica) pripao je Italiji, a na jugoslavenskoj se strani trebao izgraditi novi – Nova Gorica. Ideja je bila napraviti “nešto veliko što će zasjati preko granice”. Ljudi su se doseljavali iz cijele Jugoslavije, no nakon nekoliko godina ovaj se veliki projekt financijski iscrpio. Godinama je Nova Gorica bila napola dovršen kostur na livadi s jednom neizmjerno širokom ulicom koja nije vodila nikamo. Novi su stanovnici ubrzo shvatili da će morati sami izgraditi svoj grad. Iako je ideja modernog zelenog gradića nekako preživjela i još uvijek je prisutna u ogromnoj livadi u sredini koja nas podsjeća na, nekoć osvojen, prazni prostor, nije ostalo mnogo originalnog plana. 

Dokumentarac prikuplja uspomene prvih stanovnika i graditelja Nove Gorice, koju je 1947. godine osmislio jedan od najznačajnijih modernističkih arhitekata u Jugoslaviji – Edvard Ravnikar. Film govori o podrijetlu i postavlja pitanja o identitetu i viziji grada u vrijeme kada je granica koja je dovela do njezinog stvaranja počela nestajati. 
“Gradovi su mjesta razmjene. Ne samo robe nego i sjećanja, priča i želja. Zahvaljujući tim, svi su gradovi različiti i nezamjenjivi“

Hvala svima koji su donirali fotografije: Boris Greiner, Sanja Gršković, Ksenija Kordić, Stanka Mihelić – Polić, Miroslav Prusec, Ivana Visković, Željko Vrbanc.

Anja Medved se bavi dokumentarnim filmom, intermedijalnim projektima kazališnom režijom. Diplomirala je kazališnu i radijsku režiju na Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju u Ljubljani. U svom se radu fokusira na proučavanje odnosa između osobne i kolektivne memorije, napose pograničnog područja.


Povezano