Kroz priče triju Afroamerikanki, plesačice Pearl Primus, novinarke i književnice Ann Petry i jazz pijanistice Mary Lou Williams, knjiga Farah Jasemin Griffin Harlem Nocturne opisuje potragu za svijetom u kojem vladaju ljepota i pravda.
Cilj ove knjige nije pružiti iscrpan životopis te tri podcijenjene umjetnice, niti temeljito analizirati njihove umjetničke dosege. Griffin daje uzbudljiv, a ponekad i poetski uvod u živote ovih umjetnica i njujoršku scenu 1940-ih. Ona oživljava urbanu zajednicu koja je inspirirala najbolja društveno svjesna postignuća tih žena.
Griffin ih opisuje kao crnkinje koje su se istaknule kako kroz pojedinačna ostvarenja, tako i kroz svoje napore za poticanje zajednice, njegovanje talenata, te ubrzavanje pozitivnih društvenih promjena. One su „umjetnice koje se bave životima običnih ljudi” i koje su stvorile „vrlo inovativnu umjetnost koja je komunicirala težnje običnih ljudi.”
Njihova razina političkog angažmana je varirala. Primus je bila najradikalnija, i u svom kreativnom izražavanju i svom društvenom angažmanu. Kroz studij antropologije, Primus je istraživala život Afroamerikanaca na američkom Jugu i pretočila svoje znanje i terensko iskustvo u koreografiju koja pokazuje stres zatočenja i radost slobode. Po povratku iz kasnijeg posjeta Africi, Primus uvodi pokrete koji su udarili temelje modernog američkog crnačkog plesa. Poput drugih umjetnika sa sjedištem u New Yorku, Primus se pridružila Komunističkoj partiji, zbog čega je bila pod istragom FBI-a.
Iako također povezana s komunistima, Petry nije privukla pozornost FBI-a. Bila je aktivistica za desegregaciju i crnački ponos. Pokrivala je zbivanja u vezi s građanskim pravima, te kao novinarka za The People's Voice, prikazala život jedne samohrane majke u svom romanu Street, a njezino je pisanje donijelo veću pozornost i liderima pokreta i onima kojima je pokret nastojao pomoći.
Za razliku od Primus i Petry, Williams se nije uključila u političke organizacije. Ipak, ona je potaknula promjenu kroz snagu svojih glazbenih djela, a osobito kao ambasadorica crnačke glazbe.
Mještani Harlema izabrali su Adama Claytona Powella kao prvog crnog kongresmena i Benjamina J. Davisa Jr. kao prvog komunističkog člana gradskog vijeća, te primorali umjetnike da razvijaju svoju političku svijest. Prije nereda 1943. godine, koji su zauvijek promijenili gospodarstvo Harlema, umjetnici poput Richarda Wrighta, Ralpha Ellisona i Dukea Ellingtona živjeli su i stvarali tamo.
Međutim, Griffin ne ograničava svoju raspravu samo na Harlem, već zorno dočarava napor umjetnika u cijelom New Yorku da koriste umjetnost kao sredstvo osiguravanja pravde. Café Society, prvi noćni klub u New Yorku koji je integrirao i izvođače i publiku, može se pohvaliti nastupima mnogih istaknutih izvođača poput Primus, Williams, Billie Holiday, Carol Channing i Imogene Coca, od kojih su mnogi bili aktivni u Komunističkoj partiji.
Holiday je tu prvi put izvela svoju anti-linč baladu Strange Fruit , a Primus je koreografirala i izvela svoju plesnu interpretaciju pjesme. NationalCatholicReporter…
