S pojavom novih medija pojavile su se i nove vrste aktivizma. Uz Twitter vežemo tzv. hashtag aktivizam, a posljednji primjer kampanje su #WhyILeft (#ZaštoSamOtišla) i #WhyIStayed (#ZaštoSamOstala) u kojima žrtve obiteljskog nasilja objašnjavaju svoje odluke da odu od nasilnog partnera/ice ili da u nasilnoj vezi ostanu.
Spisateljica Beverly Gooden i sama je bila žrtva obiteljskog nasilja, a svojim osvrtom na slučaj koji je odjeknuo u američkoj javnosti postala je i inicijatorica cijelog pokreta. Ona je, iziritirana načinom u kojem su mediji uglavnom napadali žrtvu fizičkog nasilja čija je snimka objavljena u medijima, odlučila reagirati svojim primjerom koji je postavila na twitter.
Beverly je na svom twitter profilu uz #WhyIStayed objasnila zašto je, dok je u njoj bila, ostajala u nasilnoj vezi.
„Ostala sam jer mi je pastor rekao da Bog mrzi rastave. Nije mi palo na pamet da bi Bog također mogao mrziti i nasilje.”
„Obećao je da će se promijeniti. Obećao je da je to zadnji put. Vjerovala sam mu. Lagao je.”
Uskoro su se počele javljati i ostale žrtve obiteljskog nasilja. Iako dolaze iz različitih sredina njihovi razlozi su univerzalni i prepoznatljivi:
„Prijetio je da će mi oduzeti sina, učinio da se osjećam kao da sam to zaslužila i da se sramim što se to uopće dogodilo.”
„Zato što je 'ako te ja ne mogu imati, NITKO te neće imati' svakodnevno tupljeno u moju glavu”.
„Zato što je svaki put bio zadnji put.”
Najopasnije vrijeme za žrtvu obiteljskog nasilja je vrijeme kada odluči otići od nasilnog partnera. Tada se događa i najviše ubojstava jer nasilnika shvaća da bez žrtve gubi kontrolu. Za odlazak od nasilnog partnera obično je potrebno puno planiranja i snage. Kroz vrijeme nasilnik često izolira žrtvu od njene obitelji, prijatelja, ljudi koji bi joj mogli pružiti podršku. Također im znaju oduzeti telefon i novac, a nasilje nije samo fizičko već utječe i na srozavanje samopoštovanja žrtve i njezinog osjećaja vrijednosti.
One/i koji su uspjeli izaći iz nasilnih veza također su se uključili u twitter kampanju i naveli svoje razloge zašto su otišli.
„Nakon godina verbalnog, seksualnog i fizičkog zlostavljanja, znala sam da ću umrijeti te noći. OTRČALA sam, bez cipela.”
„Obećala sam si da ću mu dati 5 godina nakon što me prvi put udario. Otišla sam jer se moja kći s 4 godine pokušala ubiti.”
„Bila sam njezina kći. Tri dana je umirala nakon posljednjeg premlaćivanja.”
Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije trećina žena u svijetu žrtve su obiteljskog nasilja. Partnersko nasilje je najučestalije. Bitno je pričati o problemu, ne gurati ga pod tepih i ne držati se kao da nas se ne tiče što se događa između nečija četiri zida. Strah i stigma sprječavaju mnoge žene da progovore o nasilju i prijave ga stoga je svako javno progovaranje (bivših) žrtava vrlo hrabar čin kojim pomažu sebi ali i nebrojenim drugim (zasad) nijemim žrtvama. Flavorwire/Huffington Post...
