U veljači 1963. Betty Friedan (1921-2006) objavila je knjigu-bombu, The Feminine Mystique. Uspjeh je bio neočekivan: kako zbog 114-dnevnog štrajka novina New Yorka nije bila medijski popraćena, krenula je na turneju SAD-om u promociju knjige (što je za to vrijeme bilo neuobičajeno) i 6 se tjedana zadržala na Timesovoj listi bestsellera, a do danas je prodana u više od 3 milijuna primjeraka. Friedan piše (o) ženama kakva je bila i ona sama: majka i supruga, financijski zbrinuta zahvaljujući partneru koja živi u sigurnom susjedstvu i ima dovoljno vremena za sebe. Ukratko, žena koja bi po tadašnjim kriterijima trebala biti savršeno sretna.
Ideju za knjigu dala joj je anketa koju je na godišnjici mature provela među bivšim razrednim kolegicama. Rezultati su pokazali da je većina nezadovoljna svojim životom, a iz daljnjeg Friedanina istraživanja nastala je The Feminine Mystique – obračun s idejom žene koja bi se morala zadovoljiti isključivo ulogom supruge, majke i kućanice.
Friedan se prije svega obrušava na ženske časopise i ideologiju zapakiranu u njihove shiny stranice, a iznimno je bitna kao protagonistica feminističkog pokreta koja dijeli šutljive 50-e od aktivističkih 60-ih.
Djelo nije bilo imuno na kritike; te povjesničarka Joanne Meyerowitz upozorava da je situacija u popularnim tiskovinama bila daleko od toga da ženama isključivo pripisuje podređenost i ulogu kućanice. Friedan je kritizirana i zbog isključivanja siromašnijih žena i drugih rasa.
Ipak, važnost knjige je neporeciva: unijela je živost u polje feminističke teorije i kritike koje koriste njezino djelo bilo kao polazište, bilo kao nešto što se treba nadvladati, ali – možda još važnije – uspjela je dotaknuti tisuće života „običnih” žena.
Još čekamo hrvatski prijevod. [L.H.]
Preporučamo i 2 teksta Washington Posta:
Elaine Showalter: Did feminism need 'The Feminine Mystique'?
Patricia Sullivan: Betty Friedan, 1921-2006 - Voice of Feminism's 'Second Wave'
