La Course , ženski pandan Tour de Francea, jednodnevna je utrka za žene koja je ove godine uspješno organizirana 27. srpnja, istog dana kada je Tour de France priveden kraju, no prethodni propali pokušaji organiziranja La Coursea pokazatelj su općepoznatog, šireg fenomena: ženski je sport manje popularan od muškog.
Zašto je tomu tako pokušao je objasniti The Economist. Mnogi kažu, da je više sponzora i medijske popraćenosti, ženski sport bio bi jednako praćen kao i muški, ali sponzori nisu voljni financirati pojedince i timove koji nisu dovoljno medijski eksponirani.
Zasada tek mali broj sportašica zadovoljava prohtjeve sponzora. Naime, prema podacima iz 2013. godine koje donosi WSFF, ženski sport bio je popraćen u samo 7% slučajeva, a šokantnih 0,2%, postotak je komercijalnih sponzorstava koji su bili namijenjeni ženama i ženskome sportu.
I tako ulazimo u začarani krug: ženski sport bi bio popularniji da je više sponzora i medija, a oni pak kažu da bi ga sponzorirali kad bi privlačio više pažnje.
Uslijed nedostatka sponzorstva, mnoge su profesionalne sportašice prisiljene uskladiti treninge i rad. Sretnice koje uspijevaju doći do sponzora, najčešće dobivaju puno manje novaca nego njihovi muški kolege. Primjera neravnopravnosti je posvuda, od toga da nagrade na istom natjecanju za sportaše i sportašice nisu jednake do toga da su naknade trenerima više ako treniraju muški tim.
Ipak, stvari se mijenjaju nabolje, pa se nailazi i na pozitivne primjere. Nedavno je ženska kriket ekipa u Engleskoj potpisala dvogodišnje sponzorstvo s poznatom markom Kia. Pobjeda na teniskom turniru u Wimbeldonu je od 2007. godine jednako unosna za natjecatelje i natjecateljice, a nagrada na ranije spomenutom La Courseu istovrijedna je nagradi na Tour de Franceu.
Također, u Velikoj Britaniji je od održavanja Olimpijade jako poraslo zanimanje za sport. Od 750,000 novih sportaša, čak 500,000 čine žene. A više sudionica i gledateljica sigurno su dobar poticaj sponzorima i medijima da promijene dosadašnju praksu.
