Tumblr ih je prepun, ode tinejdžerskim samoubojstvima, kolaži izrađeni od fotografija poznatih osoba koje su doživjele ‘živčani slom’ ili prizora iz filmova koji se bave suicidom i/ili mentalnim oboljenjima, poput Samoubojstva u mladosti (The Virgin Suicides, 1999), Prekinute mladosti (Girl, Interrupted, 1999) ili It’s Kind of a Funny Story (2010).
Ovaj neobičan spoj mode, fascinacije celebrityjima i ‘živčanim slomovima’ koji se širi društvenim medijima Abby McHugh tumači kao manifestaciju opće diskriminacije osoba koje pate od mentalnih oboljenja (tzv. mentalizam) i odraz duboko ukorijenjenih predrasuda, neznanja i neosjetljivosti koji karakteriziraju percepciju mentalno oboljelih u suvremenom društvu.
Dva su osnovna izraza ove, kako ju naziva McHugh, “sarkastične grunge ženske kulture”, opsjednutost ‘slomovima’ poznatih osoba i romantiziranje suicida i hospitalizacije.
Fotografije Britney Spears, Lindsay Lohan i drugih poznatih osoba koje su doživjele ‘slom’ ne samo da su podloga za razne kolaže i slične vizualije na Tumblr-u, već ih se može naći otisnute na majice, futrole za iPade i sl. Spomenuta praksa, piše McHugh, uvredljiva je ne samo za osobe prikazane na tim fotografijama već i za tisuće drugih koji/e se bore s istim problemima.
Komodifikacija i popularizacija ovakvih prizora koja istovremeno veliča i ismijava oboljele promovira distanciranje od same bolesti, umanjujući na taj način njezinu ozbiljnost. Isti efekt ima i romantiziranje i estetiziranje (pokušaja) suicida i mentalnih oboljenja. Brojne objave na Tumblr-u, naime, uključuju slike ‘posrnulih starleta’, neshvaćenih grungerica i njima sličnih ‘problematičnih’ tinejdžerki/mladih žena koje se prikazuje kao “prekrasne, grunge, lude i blijede”. Mentalna se oboljenja, dakle, idealiziraju i prezentiraju kao preduvjet za “predivan grunge izgled”.
Valja naglasiti da se u navedenim primjerima mentalizam redovito javlja u kombinaciji sa seksizmom. Žene se, naime, prikazuje kao sklonije ’emocionalnim’ i ‘živčanim’ ispadima te ekstremnijim oblicima ponašanja općenito. S druge strane, na isto ili slično ponašanje kod muškaraca mediji samo sliježu ramenima otpisujući takve incidente kao ‘ništa posebno’. Znakovito je i da vizualne reprezentacije ‘slomova’redovito uključuju bijele, heteroseksualne, cisrodne žene, što ograničava percepciju mentalnih oboljenja svodeći ih na vrlo usku društvenu skupinu.
Ismijavanje i glamurizacija mentalnih oboljenja samo promovira postojeće stigme i stereotipe, svodeći pojedince na njihovu dijagnozu i rodni identitet, te otežavajući raspravu o stvarnim iskustvima života s mentalnim oboljenjima. Pozitivni pomaci, smatra McHugh, nisu i neće biti mogući sve dok ne prestanemo razmišljati o tome kako osobe s mentalnim oboljenjima izgledaju, i počnemo se pitati tko su one zapravo. Bluestockingsmag.com…
