Deep web je pojam za koji smo sve/i vjerojatno dosad već čule/i zahvaljujući bombastičnim medijskim naslovima koji govore o „raju za najgore kriminalce u kojemu riječ ‘ilegalno’ ne postoji…“, „Podzemlju koje nudi sve od oružja do organa“ ili mjestu gdje „hakeri, gangsteri, teroristi i pedofili djeluju neometano“. Većina navedenog je nažalost istina, no to ne znači da deep web možemo svesti samo na desničarski opis civilnog društva.
Za početak je bitno objasniti razliku između površinske mreže (surface web), duboke mreže (deep web) i mračne mreže (dark web): površinsku mreža čini sve ono čemu internet tražilice mogu pristupiti, odnosno internet vulgaris koji vjerojatno koristite dok čitate ovaj tekst.
Duboku mrežu sačinjava upravo suprotno, sve ono čemu internet tražilice ne mogu pristupiti. Iako zvuči misteriozno, većinu tog sadržaja sačinjava hrpa podataka kojima se može pristupiti samo preko tražilice koja se nalazi na nekoj web stranici, a primjer toga bi bile udruge iz registra udruga koje ne možete pronaći Google pretragom nego morate posjetiti web stranicu registra udruga i pretražiti udruge preko njihove tražilice. Poprilično dosadni podaci (barem bili do nedavno).
Ono o čemu govore gore navedeni naslovi, i što se često pogrešno označava kao duboka mreža, je u stvari mračna mreža. Mračna mreža opravdava svoj naziv jer većinom funkcionira kao platforma za razmjenu ilegalnih usluga i sadržaja. Od površinske i duboke mreže je odijeljena tako što, da biste joj pristupili, morate imati poseban softwer preko kojega to možete učiniti. Tor (jedan od softvera za pristup mračnoj mreži) je besplatan i jednostavan za preuzimanje i instalaciju, te je mračni web u načelu dostupan svakoj osobi koja iole zna koristiti računalo.
Za razliku od površinske, mračna mreža omogućava korisnicama/ima koji žele biti anonimne/i da surfaju s nepoznate adrese, a ljudima koji/e su obožavateljice/e serije Mr Robot da dožive osjećaje ispunjenosti i sladostrašća. No, priliku za anonimnost ne iskorištavaju samo oni koji pristupaju mračnoj mreži tražeći ilegalne sadržaje.
Ona predstavlja i eksperimentalni medijski sustav koji propituje (ponekad kontradiktornu) fuziju povezivanja i anonimnosti koja gradi prostor u kojem djeluje politička disidencija, propituju se tabui i objavljuju informacije koje bi na površinskom internetu bile cenzurirane.
Autor najveće društvene mreže na deep webu, Ross Ulbricht, smatra da su anonimne platforme itekako potrebne:
„Tor pomaže ženama koje žive u opresivnim režimima da ispričaju svoje priče i izvijeste o pravoj situaciji u svom mjestu, omogućava gay muškarcima da upoznaju nekog bez straha da će zbog toga biti izvedeni pred streljački odred te pruža zviždačima i zviždačicama priliku da kontaktiraju medije s povjerljivim informacijama o kršenju ljudskih prava od strane vlade ili velikih kompanija.“
No kakvu ulogu u svemu tome ima feminizam?
Feminizam je digitalan već jako dugo. Internet je svojim dolaskom dao priliku svim skupinama da pišu istim fontom, no dominantne skupine i dalje zauzimaju privilegirano mjesto na platformi, makar digitalnoj. Fembot kolektiv, feministička organizacija koja je nastala u sklopu Centra za ženske studije sveučilišta u Oregonu, vidi mračnu mrežu kao alternativu površinskom internetu koji je kreiran, dizajniran i nadziran od strane privilegiranih skupina:
„Anonimnost je odlično političko sredstvo. Razlozi za anonimnost su jasni: feministički i antirasistički aktivizam se dočekuje s prijetnjama i činovima nasilja od strane društvenih institucija koji su to u mogućnosti ostvariti, dok se na internetu neke druge vrste institucija na aktivizam reagiraju pravnim sredstvima.“
Fembot na svojim stranicama daje upute kako pristupiti mračnoj mreži i nudi savjete o tome kako surfati sigurno. Ne vjerujem ni vlastitoj web kameri, a kamoli savjetima S interneta O internetu, pa sam odlučila da bi možda bilo bolje da se ne upuštam u pustolovine s mračnom mrežom, u strahu da će mi se na ekranu pojaviti snimke pornografije koja uključuje paletu domaćih životinja ili da će mi pak netko ukrasti identitet.
Onda sam se sjetila da ne posjedujem kreditnu karticu i da hrvatski identitet vjerojatno nije toliko popularan u svijetu (koliko god nas uvjeravali u suprotno ) te sam instalirala Tor i primaknula laptop sebi da mogu brzo reagirati u slučaju da pred mene iskoče lascivne scene ruralnog šarma.
Čim sam otvorila Tor browser i hidden wiki odmah sam se prestravila. Dizajn izgledom podsjeća na letke za dostavu gableca i dnevnih menija:
Odlazim na jednu od tražilica i nadobudno upisujem „feminism“, očekujući da će pred mene iskočiti sve cenzurirane bradavice instagrama slaveći slobodu.
Pretragom na nekoliko tražilica kontinuirano mi se ponavlja jedan rezultat, „Feminism on the Deep Dark Web“, koji se nalazi na stranici društvene mreže Galaxy2. Kako bih vidjela stranicu moram se registrirati, a to zahtjeva moju e-mail adresu. Vidim kako se snimka s magarcem prosljeđuje svim ljudima kojima sam ikad poslala mail. Na brzinu radim fiktivnu mail adresu na jednom od servera na mračnoj mreži- traceylovesfootball@fiktivnimail.onion. Nedugo nakon, Tracey je ponosna članica Galaxy2 i može pročitati iznimno provokativni opis grupe koji glasi „Yes…..we just said the „F“ word“.
Neko vrijeme sam provela u dopisivanju s ljudima koji su naišli na grupu. Većina njih koristi dark web kako bi bili anonimni, a kao jedan od razloga često navode to što su ljudi tu, za razliku od onih na clearnetu (jedan od naziva za površinsku mrežu), puno pristojniji. Drago mi je da postoji zajednica ljudi koji se ovdje osjećaju ugodno i slobodno, i sigurna sam da na mračnoj mreži postoji hrpa zanimljivog i legalnog sadržaja. No, situacija još nije dosegla razinu u kojoj bi mi anonimnost bila potrebna u tolikoj mjeri da bi mogla trpjeti Windows 97 dizajn svaki dan, stoga mislim da ću se vratiti na površinu. Uostalom, nekako mi se čini da je feminizam ostao na tumblru.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
