Sa sve većim brojem online umjetnica koje po prvi put priređuju samostalne izložbe, oblikuju galerijske prostore te stvaraju umjetničke pokrete, nova feministička umjetnost više zasigurno nije ograničena na Tumblr. Mi vam predstavljamo 10 kreativki, a one izdvajaju svoje najdraže trenutke iz prošle godine i biraju umjetnice na koje trebamo obratiti pozornost u 2016.
MOLLY SODA
Digitalna umjetnica i cyber feministkinja koja povremeno dijeli pozornicu s Grimes i vodi tumblr toliko popularan da je se u novinskim člancima može pronaći oslovljenu s kraljica Tumblra – Molly Soda ima izuzetno produktivnu godinu iza sebe, a ističe se pažnja koju je dobila zine-om ”Should I Send This”. Molly na jednom mjestu okuplja fotografije svog golog tijela za koje kaže da su se ”samo gomilale u njenom mobitelu i radile nered u njenoj glavi”, a svoj uradak posvećuje ”svima koji su ikad pokušali postići željenu razinu intimnosti putem digitalne komunikacije”.
Kroz svoj rad Molly propituje uvriježene prikaze ženstvenosti ne brinući se o tome hoće li npr. dlake koje vire iz njenih gaćica nekome možda smetati.
”Mnogo djevojaka mi je reklo da su dlačice na mom trbuhu učinile da se osjećaju bolje zbog svojih. To je ono što me zanima, a ne hoću li se pritom svidjeti muškarcima!”.
Marlen Karson
“2015. sam po prvi put organizirala izložbu i bilo je divno dobiti podršku ljudi za digitalnu umjetnost. Digitalna umjetnička izložba naziva ‘What’s Your Wifi?’ postavljena je u Detroitu u suradnji s NewHiveom. O svojoj umjetnosti sam govorila na različitim mjestima i panelima (Austin, Texas; Oberlin College, Sotheby’s Institute u Londonu). U brooklynskoj galeriji Stream sam pripremila izložbu Same o pronalasku samog/e sebe i solidarnosti među strancima/kinjama na internetu.”
“Radi se o grupnoj izložbi nastaloj kao rezultat osobne fascinacije trenucima kada beskrajno skrolanje internetom urodi ”Wow, to sam baš ja!”- osjećajem. Moj uradak, “Should I Send This?” imao je nevjerojatnu online popraćenost, a godinu sam završila putovanjem u London za svoj prvi međunarodni show From my bedroom to yours u galeriji Annka Kultys.”
“Pratim i u kontaktu sam s mnogim sjajnim djevojkama otkad sam počela koristiti internet te je sjajno vidjeti mnoštvo talenata gdje god da kliknem.”
“Trenutno sam izuzetno opsjednuta s umjetnicom Maren Karlson. Radi u Berlinu i stvara predivne i nadrealne ilustracije. Sviđa mi se način na koji vidi tijela.”
ARVIDA BYSTRÖM
Arvida Byström je 23-godišnja umjetnica, blogerica i fotografkinja iz Švedske koja je svoju karijeru započela 2012. godine serijom fotografija za Vice pod nazivom ”There will be blood”. Fotografijom se nastavila baviti kao dio Ardorous-a, platforme koja okuplja grupu umjetnica s ciljem prikazivanja njihovih individualnih i grupnih umjetničkih projekata. Arvida sebe opisuje kao ne-monogamnu i ne-strejt feministkinju, a danas se (umjesto fotografijom) sve više bavi snimanjem i glazbom.
Njezin stil karakterizira upotreba pastelnih boja (pogotovo roze) i velike količine šljokica, a u suradnji s Mayom Malou Lyse, Arvida je 2015. objavila svojevrsnu video-odu selfie fotografijama ukazavši pri tom na rodno obojan razgovor koji okružuje njihovu rastuću popularnost.
“Vrhunac moje godine je selidba u Los Angeles, snimanje videa za slatku Rinu Sawayamu, početak objavljivanja vlastite glazbe te suradnja i performans s Mayom Malou Lyse u galeriji Tate u Londonu koji smo poslije pretvorile video.”
“Na Facebooku, Twitteru i Soundcloudu pratila sam grupu Sister. U ovom online prostoru glazbeni/e producenti/ce te umjetnici/ce objavljuju novosti o vlastitim projektima, vodiče, inspirirajućoj glazbi te raspravljaju o seksizmu u industriji.”
JULIA FOX
Vjerojatno bi svatko rekao da je godina u kojoj je objavio/la knjigu bila relativno uspješna, no kada ste Julia Fox, objavljivanje knjige je tek ”ono što ste učinili godinu nakon što ste s najboljom prijateljicom pokrenuli modni brend”. U knjizi Heartburn/Nausea, Julia na surovo iskren način pruža čitatelju/ici uvid u grube skice njenog karaktera i prošlosti. Ono po čemu je knjiga posebno važna su detaljni opisi triju značajnih odnosa u autoričinu životu, dva romantična i jednog prijateljskog. ”Radi se o zlostavljačkim, disfukcnionalnim i ovisničkim odnosima”, izjavila je Fox dodavši: ”jednostavno sam željela uzeti nešto loše i od toga napraviti nešto dobro, za sebe, ali i za sve ostale koji prolaze kroz slična iskustva.”
Lindsay Dye
“Ova godina bila je od velikog značaja za mene na privatnom i poslovnom planu. Objavljivanje knjige bilo je važno za mene jer sam prihvatila svoju istinu te prestala bježati od nje. Ponosna sam i na Franzisku fox i svoj tim!”
“Teško je pronaći ljude koji me istinski mogu zainteresirati, ali kad sam otkrila Lindsay Dye, bila je to ljubav na prvi pogled. Ona je sama svoja inspiracija te dopušta svima da osjećaju intimnu povezanost i bliskost s njom.”
ASHLEY ARMITAGE
Kada je Ashley Armitage na svom instagram profilu objavila fotografiju međunožja svoje prijateljice u tamnoplavim bikini gaćicama, tom (naoko benignom i svakodnevnom) aktivnosti, Ashley je pokrenula salvu body-shaming komentara i nebuloznih kritika izbora njezine prijateljice zbog linije dlačica koja prati rub njezinih kupaćih gaća. Kao Molly, ni Ashley u ovom slučaju ne mari za odobravanje muškaraca:
“Moj cilj je bila edukacija, želim veći broj reprezentacija ženstvenosti jer to stvara više izbora za žene,” izjavila je.
Ove godine je s Ophelie Rondeau pokrenula Girls by Girls, online, inkluzivnu i body-positive platformu za djevojke čija umjetnost bi inače možda ostala neobjavljena.
Chloe Sheppard
“Prošle godine sam se počela intenzivnije baviti fotografijom te sam sudjelovala na nekoliko različitih izložbi. Galerijski prostori su izuzetno privilegirani i ekskluzivni te njima dominiraju muškarci, ali ove godine sam upoznala mnogo ljudi i mjesta koji promoviraju manjine. Alternativni prostori su jako važni te sam ove godine počela izlagati u vlastitom stanu i osnovala agenciju Girls by Girls Agency.”
“Mislim da će Chloe Sheppard sljedeće godine postići veliki uspjeh. Otkrila sam je putem njenog Instagrama. Njene fotografije su jako kvalitetne, a tek joj je 19 godina.”
OOMK
One Of My Kind (ili OOMK) je ime iza kojeg stoje umjetnice Sofia Niazi, Rose Nordin, Heiba Lamara i Sabba Khan, a radi se o potpuno ženskom, umjetničkom i aktivističkom kolektivu okupljenom 2013. godine s ciljem izrade DIY zine-a koji promovira kreativnost, spiritualnost i aktivizam među nebijelim ženama. Frustrirane jednoličnim prikazom islama (a pogotovo muslimanki) u javnosti i mainstream medijima, djevojke smatraju da razgovor u javnosti često vode oni/e koji/e o temi znaju malo ili nimalo.
”Želimo da OOMK bude mjesto za raspravu o tradicionalnom i religijskom pristupu, kao i mjesto za propitivanje sekularizma kao neutralnog područja; želimo povesti razgovor o religiji koji se temelji na proživljenom iskustvu.”
Djevojke svojom umjetnošću žele skrenuti pažnju na to kako je 9/11 i globalni rat protiv terorizma koji je slijedio utjecao na živote muslimana i muslimanki koje su navedeni događaji zatekli u formativnim godinama. Jedna od članica, Sofia Niazi je promatrajući životne rutine žena čija je svakodnevnica navedenim događajima bila nedvojbeno promijenjena, sastavila seriju gif-ova Women of WOT na kojima prikazuje žene ostavljene da čuvaju opustošene domove kako zaustavljene u vremenu mučno tumaraju kućnim prostorijama u atmosferi usamljenosti i strepnje.
“Između izdavanja našeg četvrtog izdanja i organiziranja sajma DIY Cultures Fair, kolektiv iza OOMK Zine-a je u 2015. vodio i svoju prvu izložbu Visions of the Future u galeriji Islamic Human Rights Commission.”
Heiba: “Diaspora Drama Isaaca Kariukija i ekipe je bila nevjerojatna stoga smo ga zamolile da snimi naslovnicu našeg četvrtog izdanja OOMK-a. Posljednjih nekoliko mjeseci su nam dali zine Roadfemme te alternativni ženski magazin Typical Girls koji će raditi lude stvari sljedeće godine. Abondance Matanda ima ručno izrađene primjerke svoje knjige pjesama Destructive Disruptive koja se prodaje online uz Yutes of London.”
Rose: “RubbishFam Zine izlazi dvaput godišnje te prati umjetnost i živote mlade obitelji iz Singapura. Obitelj funkcionira kao zabavan i dinamičan umjetnički kolektiv, surađujući kako bi izdali predivan zine i pripremali izložbe.”
Sofia: “Radujem se sljedećem izdanju STRIKE!-a koji vode žene. Nadam se da će i Munaza iz Bradical Bradforda objavljivati više stvari o PREVENT-u te radovima Arwe Aburawe. S njom sam radila na Intifada Milku prošle godine.”
GRACE MICELI
Kao rezultat težnje da stvori online umjetnički prostor pregledniji od tumblra i jeftiniji od, pa svake druge offline opcije, svježe diplomirana Grace Miceli je 2011. pokrenula Art Baby Gallery, prostor za sve one nepravdom nezastupljene jer je ”važno da se one kojima se prilike ne stvaraju međusobno podupiru, ako to ne radimo jedna za drugu, nitko neće.” Njezina online izložba je u 2015. doživila prvu real-life verziju- Girls At Night On The Internet.
Sudjelovalo je 18 umjetnika/ca, a djela su se uglavnom ticala pop kulture i ženstvenosti.
”Ne radim umjetnost s namjerom da izgleda feministički, pretpostavljam da se to jednostavno dogodi kada kao feministkinja stvaram umjetnost. U mom slučaju se ne radi toliko o sadržaju koliko o načinu na koji predstavljam svoj rad, agresivno i zahtijevajući svoje mjesto.”
Svoj prijelaz s interneta u galeriju pa u ormare ljudi diljem svijeta, Grace doživljava kao različite načine izražavanja i ne smatra liniju odjeće svojom konačnom destinacijom, već praktičnom verzijom umjetničkog izražavanja.
“Pulover baziran na mojim radovima Girls on the Internet je postao hit kad ga je obukla Lena Dunham. Nakon toga sam počela svoje crteže stavljati na odjeću i stvoren je brend Art Baby Girl. O meni se pisalo i u knjizi Petre Collins Babe i u nekoliko časopisa koje sam obožavala kao tinejdžerica. Moj online izložbeni prostor Art Baby Gallery je imao svoju prvu IRL grupnu izložbu u Alt Space Brooklynu gdje sam trenutno kustosica, a moj drugi postav se otvorio prije nekoliko tjedana.”
“Radujem se vidjeti što će sljedeće godine smisliti umjetnica Fabiola Lara. Prošli mjesec je osmislila “Rapping Paper” te “Gal Cal” koji otkriva jeste li trudni ili ne.”
ERIKA LUST
Erika Lust je filmašica, autorica i feministkinja koja za feminizam i pornografiju vidi sretnu budućnost, a svojim fimovima baziranim na originalnoj i kreativnoj ideji bućka dosadne i ustaljene pornografske vode najavljujući pritom novi val seksualnih ideja i užitaka. Dakle, Erika je osoba kojoj je pala na pamet ideja da vam pokaže kako izgledaju vaša seksualna maštanja kada ih uprizori uigrana ekipa pod njenom redateljskom palicom.
Članovi/ce XConfessions.com na stranici mogu anonimno objaviti svoje maštarije, a jednom mjesečno Erika odabire dvije priče koje potom postaju kratki pornografski uradci. Osim XConfessions projekta, Erika je autorica brojnih drugih naslova, karijeru je počela s The Good Girl, a nastavila snimajući sve redom nagrađivana izdanja Five Hot Stories For Her, Barcelona Sex Project i Cabaret Desire.
A Four Chambered Heart
“Ovo je bila sjajna godina za mene, ponajviše zahvaljujući mojem posljednjem projektu XConfessions.com. Prikazan je na festivalima u Londonu i Chicagu te je to za mene bio veliki iskorak. Biti žena i govoriti o eksplicitnom seksu na ekranu ljubiteljima filmova nije svakodnevna stvar.”
“Osoba koja me svakodnevno inspirira je Vex-Ashley, suvlasnica kompanije filmova za odrasle A Four Chambered Heart. Imala sam priliku raditi s njom na XConfessions Vol.6. Jasno vam je da u potpunosti posjeduje svoje tijelo, rad i život.”
ART HOE
Art Hoe je umjetnički pokret napravljen prvenstveno (ali ne i isključivo) kao umjetničko-aktivistička platforma za nebijelu populaciju. Djeluje kao prostor za propitivanje internaliziranih dvojbi čiji se utjecaj nedovoljno ističe prilikom rasprave o pitanju rase i etniciteta, a krucijalan je i svakodnevan dio života za nebijelu populaciju. Zanimljivo je da iza pokreta stoji 15-godišnja Mars, djevojka koja o rodu, rasi i kulturalnoj aproprijaciji govori jasnije od većine odraslih, a jednako tako objašnjava i upotrebu termina hoe zbog čega joj je bio upućen velik broj kritika.
”Riječ hoe je dio afroameričkog engleskog i koristi se kao ponižavajuć termin za žene, pogotovo crnkinje, kako bi ih se pogrdno označilo kao promiskuitetne. Korištenjem termina u različitim kontekstima nastojimo zamijeniti njegovo primarno negativno značenje pozitivnim.”
“Prva godina svakog pokreta je od izuzetne važnosti. U prvih pet mjeseci našeg djelovanja na Instagramu, cilj nam je bio utjecati na živote 20 tisuća mladih kreativaca/ki te omogućiti dinamičnu platformu prikazujući različite oblike umjetnosti.”
“Galerije poput Alt Space u Brooklynu utiru put u svojoj pristupačnosti manjinama. Također, treba obratiti pozornost i na neke sjajne vizualne umjetnike kao što su Mith, Daniel Diasgranados, Sydney Vernon i Jewel Ham. Glazbenici Brooklyn White, Marco Mckinnis, Polly Anna i Caleb Steph su u usponu. Neki od naših favorita u kategoriji različitih medija su Black Girls Talking!, Cecile Emeke shorts, Shade Mag, Baby Twigs i Sula Collective.
ANTONIA MARSH
Antonia Marsh je, nakon godina školovanja u većinski ženskom okruženju, kroz potragu za poslom kustosice razočarano shvatila da su joj profesionalni kontakti osuđeni većinom na interakciju s bijelim muškarcima. Suočivši se s ekskluzivnošću i elitizmom umjetničkog svijeta, Antonia je poželjela stvoriti alternativu, prostor inkluzivnosti i podrške usmjeren na umjetnost koju stvaraju žene pod vlastitim uvjetima.
Projekt Girls Only funkcionira kao prostor za boravak i umjetnost u kojem se ženama nastoji pružiti mjesto, vrijeme i podrška za rad na idejama, neke od njih dođu na produženi vikend, neke ostanu nekoliko tjedana, a neke kao npr. Carter dolaze jednom tjedno.
“Ova godina označila je daljnji razvitak projekta Girls Only koji je započeo 2014. godine. U Londonu je projekt sudjelovao na 5 izložbi i okupio 40 umjetnica. Zatim sam nastavila do Kopenhagena gdje sam upoznala, intervjuirala i fotografirala 21 mladu umjetnicu u njihovim studijima u samo mjesec dana.”
“Ipak, hrana se najviše zadržala u mom opusu; izdala sam niz fotografija Food Diary; one su rezultat istraživanja ‘slučajnog načina života’ koji obrok može oblikovati.”
“Tatiana Compton je vizualna i tattoo umjetnica. Njeni radovi su nevjerojatni, a neki od njih prikazani su u sklopu mojih izložbi.”
POLLY NOR
Za Polly Nor (Polly Norton) kažu da svojim ilustracijama odaje počast djevojkama 21. stoljeća pružajući iskren pogled u svakodnevnicu i osvježavajuć pristup djevojačkoj seksualnosti. Polly, pak, za sebe kaže da provodi previše vremena na internetu, čuva screenshotove tuđih selfie fotografija, voli japanske erotske ilustracije, a interes za vraga (čest motiv njenih ilustracija) smatra da je naslijedila od oca koji je izrađivao vražje maske i velike lutke.
Kroz svoje ilustracije propituje teme seksualnosti, romantičnih odnosa i emocija, a najdraže joj je kada tinejdžerice prepoznaju sebe u njenim ilustracijama, iako joj i poneki ”WTF?!” nije mrzak.
“Ove sam godine radila na ručno i digitalno izrađenim ilustracijama koje se bave pitanjima ženskog identiteta, seksualnosti i veza. Također sam lansirala online trgovinu, dizajnirala liniju futrola za mobitele te ilustrirala knjigu za Bloomsbury. Vrhunac je bio postavljanje samostalne izložbe Sorry Grandma u galeriji 71a, članak Dazeda o meni kao jednoj od najboljih ilustratorica te tetoviranje stranaca/kinja mojim crtežima.”
“Vidim sjajnu budućnost za Juno Calypso, a zaljubila sam se i u radove Mary Stephenson. Paper Portraits čine ručno izrađeni portreti kuća njenih prijatelja/ica u stvarnoj veličini. Nadalje, u novoj seriji autoportreta My Man, Mary stvara romantične scene sa sastanaka gdje fotografira samu sebe sa svojim hipotetskim dečkima napravljenima od gline.”
“Ipak, trenutno je moja najdraža umjetnica Nina Chanel Abney. Propitkuje složenu tematiku rasa, rodova i politike kroz razigrano pripovijedanje, kulturalne osvrte i odvažne boje.”
Izvor: Dazed…
Prevele i prilagodile: Josipa Anđal i Ivana Andrijašević
