Za feministički punk pokret 90-tih godina Riot-Grrrl, neizostavan doprinos pružio je hardcore punk sastav iz Olympije Bikini Kill,koji je s Courtney Love zaslužan za ovu feminističku struju. Povodom dvadesete godišnjice njihovog prvog EP-a Bikini Kill članice benda, suradnici i glazbenici su se za magazin Spin prisjetili poteškoća na početku karijere, diskriminacije s kojom su se borile/i i uspjesima zbog kojih nisu odustali/e od svoje zamisli.
Bend, koji su činili Kathleen Hanna, Billy Karren, Tobi Vail i Kathi Wilcox bio je poznat na grunge i punk sceni te uživao potporu Nirvane, za čiji najveći hit Smells like Teen Spirit je upravo pjevačica Bikini Killa dala inspiraciju. Zbog radikalnosti, kako političke tako i glazbene, sastav nije odgovarao ukusu šire javnosti, pa je izostao i veliki uspjeh. No njihovi nastupi na kojima su nerijetko svirale toplessi poticale na diskusiju o diskriminaciji žena stvorili su novo samopouzdanje među djevojkama koji je doveo do Riot-Grrrlpokreta.
Candice Pedersen, suosnivačica, K Records: „Prvi nastupi Bikini Killa bili su zabavni i stvarno dobri! Moglo se vidjeti da imaju jasnu viziju. U potpunosti su bile u skladu s onim tko su one osobno i umjetnički izvan glazbe.“
Bend je bio vrlo kontroverzan, iako su napravile veliku senzaciju. Justin Trosper, gitarist i pjevač Unwounda, sjeća se optužbi da su amaterke, bez talenta, lude i zbunjene, kao i stava hipi-mosher ekipe koji se može sažeti na: „Zašto ove kuje dobivaju nastupe?“. Na ove optužbe bend je odgovorio na svoj način, pjesmom pod nazivom Fuck Twin Peaks.
„Bilo je jebeno strašno, gore nego što sam zamišljala. Konstantno su nas optuživali da dobivamo pažnju samo zato što smo žene, fizički su nas napadali muškarci prije, poslije i tijekom nastupa, tehničari zvuka su prijetili isključivanjem polarizacije ili kako god da se to zove, tako da me svaki put strese struja kad zapjevam u mikrofon. Naravno, vrlo malo djevojaka je na početku dolazilo na naše nastupe“, prisjetila se Kathleen Hanna.
Hanna, pjevačica i autorica tekstova,pokušala je spojiti svoju ljubav prema underground glazbi i feminizmu te ističe da je na početku bilo posebno teško prenijeti tekstove publici u Olympiji, gradu koji nije poznat po političkoj sceni. „Ljudi su nas mrzili sa strašću, ali bilo je pet djevojaka koje su dolazile na svaki koncert i zbog kojih smo nastavljali“.
Prvi EP „Bikini Kill“ napravili su s Ian MacKayenom koji je izjavio: „One su očito bile švorc, ali to što su radile moralo se zabilježiti“. Članice benda, koje prije toga nikad nisu bile u studiju, prisjećaju se snimanja EP-a.
| https://www.youtube.com/watch?v=mZxxhxjgnC0 |
| https://www.youtube.com/watch?v=OmVyc0wSE_E |
Bubnjarica benda Tobi Vail kaže da je zadovoljna što ova ploča zvuči nedovršeno i pomalo požurivano, ali pamti da je bila jako umorna nakon snimanja. „Studiji za snimanje su tradicionalna okruženja kojima su dominirali muškarci. Mislim da je to djelomično bio razlog što sam se osjećala nelagodno“.
Ipak, Tinuviel Sampson, suosnivač izdavačke kuće Kill Rock Stars pustio je EP u prodaju, jer je kako tvrdi, to bila prava stvar za napraviti.
Bend objašnjava kako su ovaj EP napravile za djevojke i htjele postići da zvuči kao da je napravljen samo za njih. Cilj je bio da djevojke krenu osnivati vlastite bendove u raznim gradovima, u smislu stvaranja nove kulture. „Vjerovale smo ako djevojke pokrenu kulturu en masse, da će višestruka ženska perspektiva biti reprezentirana i da bi se stvari počele mijenjati“, izjavila je bubnjarica Vail.
U prosincu 2012. obilježena je dvadeseta obljetnica izlaska Bikini Kill EP-a, ali nažalost, Bikini Kill je i dalje potreban. „Održavanje ove ploče je način da se održe ove ideje i metode“, zaključuje Vail.
Prevela i prilagodila: Svjetlana Rezo
