Iva Bittová jedna je od najistaknutijih suvremenih čeških umjetnica; stekla je međunarodno priznanje i održala uspješne koncerte diljem Europe, Sjedinjenih Država i Japana. Njezin neodoljivi šarm, vokalne akrobacije, česte virtuozne improvizacije i melodije koje balansiraju na granici avangarde i dječjih pjesmica osvojili su publiku diljem svijeta, iako je većina njezinih poklonika ipak u istočnoj Europi, prvenstveno zbog njezinog kombiniranja češke narodne tradicije i avangardne glazbe.
Iva Bittová rođena je 7. srpnja 1958. u Bruntálu u sjevernoj Moravskoj u tadašnjoj Čehoslovačkoj – današnjoj Češkoj. Oba roditelja bili su joj glazbenici. Majka Ludmila bila je odgojiteljica u vrtiću koja je provela život pjevajući u profesionalnim vokalnim ansamblima, a otac Koloman bio je glazbenik na kojega je snažno utjecala zemlja njegova rođenja – južna Slovačka. Instrumenti koje je najviše svirao (uglavnom u folklornim i klasičnim ansamblima) bili su bas, cimbal, gitara i truba. Ova iznimna sposobnost sviranja gotovo bilo čega što mu je dopalo u ruke pokazala se kao veliki utjecaj na njegove tri kćeri. Obje Ivine sestre – starija Ida i mlađa Regina – također su profesionalne dramske i glazbene izvođačice.
Iva se u dramskoj predškoli specijalizirala za violinu i balet. Kasnije je primljena na Glazbeni konzervatorij u Brnu, gdje je diplomirala dramu i glazbu. Tijekom studija je radila kao glumica i glazbenica u jednom avangardnom brnskom kazalištu. Otprilike u isto vrijeme počela je nastupati kao glumica u radijskim, TV i filmskim produkcijama. Kasnije, dok se zaposlila u kazalištu, ponovno je osjetila interes za sviranjem violine. Nakon očeve rane smrti, odlučila je krenuti njegovim stopama i skladati vlastitu glazbu.
Godine 1982. Iva je započela studij kod profesora Rudolfa Šťastnog iz Moravskog gudačkog kvarteta. Violina postaje njezina životna strast i glavni izvor inspiracije u profesionalnom životu. Budući da sviranje violine pred glazbenike postavlja izuzetne zahtjeve, Iva čvrsto vjeruje da skladateljski rad uvelike ovisi o predanosti i marljivosti.
Na svojoj službenoj stranici ona piše:
“Violina me prati cijelo vrijeme. Sve oko mene je pod njezinim utjecajem. Postoje teška djela za vježbanje iz kojih stječem disciplinu, samopouzdanje i samokontrolu – i zdravu dozu sumnje. Violina je ogledalo u kojem se zrcale moji snovi i mašta. Vjerujem da postoje osnove moje izvedbe, poput vibracije glazbe i rezonancije između violine i mog glasa. Njihova ‘simfonija’ vodi me prema savršenstvu, iako znam da se ono nikada ne može postići.”
Iva počinje razvijati svoje jedinstvene vokalne tehnike: kombinaciju šapata, gunđanja i stenjanja. Njezin prvi glazbeni partner bio je bubnjar Pavel Fajt s kojim je 1985. godine snimila svoju prvu ploču Bittová & Fajt. Od 1985. do 1988. surađuje s utjecajnom avant-rock grupom Dunaj. Njezin drugi LP s Fajtom, Svatba (“Vjenčanje”), privukao je pažnju istaknutih eksperimentalnih glazbenika Chrisa Cutlera i Freda Fritha.
Sredinom 90-ih Iva radi uglavnom kao samostalna umjetnica i eksperimentira s klasičnom glazbom. Godine 1997. udružuje se s gitaristom grupe Rale Vladimírom Václavekom kako bi snimili remek-djelo avangardnog folka, album Bílé Inferno.
Godine 2000. Bittová snima s romskim bendom Taraf de Haidouks. Predstavila se i koncertom gregorijanskih napjeva sa Scholom Gregoriana Pragensis (a cappella muškim zborom iz Češke).
Nakon 25 godina života na selu u blizini Brna, u ljeto 2007. Iva seli u SAD, usred raskošne prirode u sjevernom dijelu države New York. Svoj dom u dolini Hudson dijeli sa svojim mlađim sinom Antonínom (rođenim 1991.), također predanim glazbenikom.
Godine 2015. Zagrepčani i Zagrepčanke imale su prilike gledati Bittovu na koncertu u Močvari, gdje je nastupila s Dunjom Knebl. Dunja se prisjeća kako su zajedno izvele tradicionalnu hrvatsku pjesmu “Ja si jašem na konjaru:” “Prvi nastup s Ivom bio je bez ikakve prethodne probe; improvizirala je na licu mjesta, a da uopće nije znala što ću pjevati.”
U intervjuu za Lingostar, Bittova je rekla:
“Vrlo je važno imati unutarnji mir kako bismo bili kreativni, povezani s prirodom, kako si ne bismo zatrpavali život beskorisnim stvarima. U tome mi pomaže moja violina, izvrstan je alat i vježbam svaki dan. Nakon dugih putovanja punim baterije daleko od ljudi, na selu. Priroda je za mene izvor svega, inspirira me folklor, autentičnost… Uvijek tražim osobno svjedočanstvo u sebi i drugima.”
Glazbeni novinar Ken Hunt o njoj je napisao: “Ova violinistkinja-vokalistkinja možda jest pripadnica ‘malog naroda’, ali njezin glazbeni pogled na svijet i vizionarska kreativnost nemaju granica.”
