Znanje prosječnog zapadnjaka o ženskim pravima u Iranu svedeno je na dihotomijsku sliku: liberalizaciju za vrijeme Pahlavi dinastije i razdoblje opresije za vrijeme Ajatolaha Homeinija.
Dinastija Pahlavi revolucionarizira stanje ženskih prava u Iranu: žene dobivaju pravo glasa, ne moraju nositi veo u javnosti, počinju nositi suknje. No, Islamska revolucija 1979. i vodstvo Ajatolaha Homeinija guše tu bujajuću slobodu. Veo je vraćen, obrazovne institucije rodno segregirane, a ideal “prave” muslimanske žene ponovno nametnut.
Ovi popularni narativi donose polu-istine; stvarna je slika nijansiranija i nekoherentnija, tvrdi povjesničarka Nina Ansary. Inače Njujorčanka iranskog podrijetla, Ansary se s ovim pretpostavkama obračanuva u knjizi Jewels of Allah: The Untold Story of Women in Iran te demistificira sljedećih šest elemenata:
Opresija žena prestaje tek s dolaskom dinastije Pahlavi
Perzijske žene nisu uvijek bile podređene muškom autoritetu. Naprotiv, drevne iranske civilizacije bile su progresivnije od kasnijih društava. Zoroastrizam je zastupao jednakost spolova, žene su obavljale ista zanimanja kao i muškarci i jednako zarađivale.
U šestom stoljeću prije Krista, žene su vodile perzijske gradove i države te zapovijedale vojskom, dok su u tursko-mongolskim plemena u srednjovjekovnoj Perziji imale prava i privilegije i izvan sfere kućanstva.
Pokret za ženska prava nedavno je oformljen
Feministički put davno su utabale Qurrat al‘Ayn (1817–1852), “prva sufražetkinja mučenica”, aktivistkinja, intelektualka, pjesnikinja i borkinja za ženska prava i Bibi Khanum Astarabadi (1858–1921), autorica djela iz 1895. godine Poroci muškaraca (Ma’ayeb al Rejal) koje se smatra prvom deklaracijom ženskih prava u povijesti modernog Irana.
Za vrijeme Ustavne revolucije (1906-1911) nastao je ženski pokret koji je oformio ženska tajna društva. Unatoč Islamu koji nalaže ženama osamu i pokornost, pregršt žena hrabro je izazivalo načela patrijarhalnog poretka, osnivalo škole za djevojčice i pokretalo ženske časopise.
Pahlavi revolucija donosi slobodu svim ženama
Dinastija Pahlavi pokreće progresivne društvene promjene: moderni način odijevanja, obrazovanje djevojčica, veću uključenost žena, veću slobodu medija te žensko pravo glasa.
Međutim, tranzicija na zapadnjački način života i sekularizacija kulture nakon stoljetne vjerske tradicije doživljena je kao importiranje nepoznatog i kulturno nasilje. Većinu promjena nisu prihvatile žene tradicionalnih uvjerenja, dok su mnoge obitelji zabranjivale ženskim članicama prakticiranje novih sloboda.
Pahlavi godine zapravo su donijele oslobođenje malom broju žena. Mnoge žene nisu se mogle ili smjele prilagoditi iznenadnim i dramatičnim kulturnim promjenama.
Vladavina Homeinija razdoblje je potpune opresije
Za vrijeme Homeinija žene su bile ograničene patrijarhalnim zakonima, standardima i isključujućim politikama, no neke diskriminatorne prakse paradoksalno su im omogućile veću slobodu. Primjerice, rodno segregirane institucije omogućile su djevojčicama pristup obrazovanju.
Naime, za vrijeme dinastije Pahlavi većina tradicionalnih obitelji nije dopuštala djevojčicama da idu u školu koju pohađaju i dječaci.
Ne postoji suradnja između svjetovnih žena i vjernica
Iako je možda kontraintuitivno, žene koje prakticiraju islam i žene koje žive svjetovnim načinom života ujedinile su se u borbi za ženska prava.
Prosječna iranska žena danas je obrazovanija, otvorenija, svjesnija jednakih prava i manje tolerantna prema ograničavajućim i diskriminatornim praksama. Iako ne koriste nužno riječ “feminizam”, slažu se da žene zaslužuju jednaka prava i oslobođenje od opresivnih praksi.
U modernom Iranu nema ženskog pokreta
Taj stereotip rezultat je nedovoljnog medijskog pokrivanja ženskog aktivizma u Iranu koji zapravo buja. Represivni aparat Mahmuda Ahmadinežada, koji je ugušio mnoge reformističke organizacije i aktivističke inicijative, nije dotakao žensku odlučnost.
Aktivistkinje su 2006. organizirale kampanju « Milijun potpisa » kojom se nastojalo ukinuti diskriminatorne zakone, dok je u svibnju 2014. godine ponovno pokrenut feministički časopis Zanan (Žene), koji je zatvoren za vrijeme Ahmadinežadovog mandata. Veliki broj umjetnica, akademkinja, filmašica, blogerica, studentica i profesionalaca uključilo se u borbu za ženska prava. Predstoje im veliki izazovi, no ne odustaju od svojih nastojanja. The New York Times
Fotografije: Shadi Ghadirian, Like Every Day Series
