Phralipen ima u fokusu manjinska pitanja i položaj romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, ali obrađuje i teme iz različitih područja društvenog djelovanja namijenjene široj čitalačkoj publici. Cilj portala je promicanje manjinskih pitanja općenito, kao i zaštita ljudskih prava. Pričale smo s glavnom urednicom Majom Grubišić o radu portala i najdiskriminiranijoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj.
Kroz intervjue, autorske tekstove, kolumne i informacije prikupljene od legitimnih predstavnika Roma s područja cijele Republike Hrvatske, Phralipen obrađuje teme manjinskih skupina i politika. Možete li našem čitateljstvu predstaviti portal, reći kako je nastao i kakva je urednička politika?
Godine 2017. Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” pokrenuo je časopis Phralipen – glasilo romske nacionalne manjine u Hrvatskoj, koji izlazi četiri puta godišnje te sadržajno pokriva razdoblje od tri mjeseca. No, kako bismo pravovremeno podijelili aktualne vijesti, a koje nam iz prve ruke osiguravaju naši suradnici na terenu, ujedno članovi Saveza “KALI SARA”, te kako bismo producirali veći broj autorskih tekstova, odlučili smo pokrenuti i istoimeni portal. Uz to, u intervjuima, autorskim tekstovima i kolumnama ne zadržavamo se samo na romskoj nacionalnoj manjini, već pišemo o temama iz različitih područja društvenog djelovanja, primjerice politike, medija i kulture, a koje su namijenjene široj čitalačkoj publici, s ciljem promicanja manjinskih pitanja općenito te zaštite ljudskih prava.
Prilikom pripreme tekstova prioriteti su nam relevntnost informacija koje prenosimo te objektivno izvještavanje, a takav pristup donio nam je prepoznatljivost među portalima koji se u Hrvatskoj, u zemljama regije i u Europi bave sličnom tematikom. To nam pokazuje, primjerice, praćenost portala i odličan odaziv sugovornika. Naš doprinos medijskom informiranju prepoznao je i Europski romski institut za umjetnost i kulturu (ERIAC) iz Berlina koji nas je 2018. godine imenovao članom Barvalipe akademije u sekciji medija i informiranja, računajući time na naš doprinos u razvoju strategije europskog medijskog informiranja i budućih aktivnosti.
Kako komentirate položaj Roma u Republici Hrvatskoj – koji su najveći problemi s kojima se susreću te kakav je položaj žena unutar romskih zajednica, ali i šireg društva?
Među 22 nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj jedino je romska manjina imala te još uvijek ima nekoliko strateških dokumenata, primjerice Nacionalni program za Rome donesen 2003. godine, Desetljeće za uključivanje Roma 2005. – 2015. godine, Nacionalnu strategiju za Rome 2013 – 2020. te Operativni program za romsku nacionalnu manjinu 2017 – 2020. No, iako su svi ti dokumenti doprinijeli detektiranju problema na području obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, zdravstvene zaštite i statusnih pitanja, njihovo rješavanje u praksi ide jako sporo. Obilaskom romskih naselja u Hrvatskoj vidljivo je da je životni standard gotovo nepromijenjen. Većina naselja nema kanalizaciju, mreže za vodu ili provedene priključke električne energije, što znači da je infrastruktura slaba ili nikakva. Ipak, dolaskom gospodina Veljka Kajtazija na mjesto zastupnika romske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru intenziviralo se rješavanje ovih problema. Primjerice, legalizirano je 1200 objekata, izgrađeno 15 višenamjenskih sportskih igrališta te nekoliko društvenih domova, a počelo je i asfaltiranje cesta u naseljima i postavljanje ulične rasvjete.
Nadalje, u društvu još uvijek postoji socijalna distanca prema Romima, koja je najviše izražena pri zapošljavanju budući da brojni smatraju kako bi se zapošljavanje Roma u uslužnim djelatnostima negativno odrazilo na priljev klijenata. Prema podacima Državog zavoda za statistiku, iz godine u godinu žene imaju najveći udio u ukupnom broju nezaposlenih pa prema tome one su generalno ugroženije pripadnice i romske nacionalne manjine. Među njima posebno su ugrožene žene starije od 40 godina, one s invaliditetom ili samohrane majke.
Kako bi se poboljšao njihov položaj, Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” već nekoliko godina intenzivno radi na poticanju mladih Romkinja da nakon završene osnovne škole nastave svoje obrazovanje, a pokazalo se da u velikom broju slučajeva sve one sa završenom srednjom školom upisuju te završavaju i studij. Shvaćanje važnosti obrazovanja u posljednje se vrijeme sve više proširilo među Romima pa tako, primjerice, majke pomažu svojoj djeci oko školovanja kako god znaju, posebno kćerkama kojima obrazovanje danas može pružiti nove mogućnosti, za razliku od njih kojima je rana udaja bila jedino ili najprihvatljivije rješenje. Primjetan je, također, i porast broja Romkinja koje se uključuju u aktivnosti i rad udruga, kao i politički rad, a sve to medijski prati Phralipen.
Iako su diljem Europe Romkinje i Romi i dalje izloženi sustavnoj diskriminaciji, a nerijetko i fizičkom nasilju i progonima, percepcija među ostatkom populacije je takva da su sami Romi i Romkinje ti koji su problem, pa po principu atribucije – zaslužuju to što im se događa. Zašto se ustalio takav diskriminacijski način mišljenja i kako se boriti protiv njega?
Predrasude prema Romima duboko su ukorijenjene još od daleke povijesti pa tako, usuđujem se reći, ne postoji ni jedan Rom koji već od rođenja nije obilježen predrasudama zbog svoje nacionalnosti. Romi i danas diljem Europe žive u odvojenim naseljima, a takva socijalna isključenost dodatno otežava rješavanje ovog problema. Rekla bih da ljudi općenito nedovoljno poznaju Rome. Dodatno ću pojasniti svoj odgovor riječima mladog kolege iz redakcije koji je upravo o tome pisao u svojem najnovijem članku. “Romskom društvu nedostaje stabilnost koja se postiže integracijom u društvo, kao i politička snaga koja iz toga proizlazi”, istaknuo je, te upozorio kako i sami Romi moraju bolje upoznati svoju povijest i kulturu kako bi je mogli prenijeti drugima. “Želja za istraživanjem nepoznatog je univerzalna i većina će otputovati miljama daleko ne bi li – vidjeli čuda, ne sluteći da su najveće tajne i ljepote upravo u njima i njihovim susjedima.”
Romska djeca svojim radom i talentom svakodnevno doprinose romskoj i društvenoj zajednici generalno, ali za njihove pozitivne priče i uspjehe većina građana_ki niti ne zna. Kakav je položaj romske djece u obrazovnom sustavu? Koliko djece napušta obrazovni sustav i iz kojih razloga?
Odličnim rezultatima ostvarenim, primjerice, iz znanja stranih jezika ili majstorskih zanata, te sudjelovanjem u brojnim projektima u svojim školama romska su djeca pokazala da su talentirana, vrijedna i marljiva. Budući da takve svijetle primjere nastojimo istaknuti kad god nam se pruži prilika, pisali smo tako i o likovnoj grupi koju je kao izvannastavnu aktivnost u Osnovnoj školi Kuršanec iz Čakovca uvela profesorica likovnog za učenike koji su pokazivali sklonost ka likovnom izražavanju, ili o radionici bubnjeva koju s velikim interesom pohađaju učenici Osnovne škole Tomaša Goričanca iz Male Subotice.
Temi obrazovanja romske djece posvetili smo i jedan broj časopisa Phralipen, analizirajući aspekt obrazovanja kao bitan faktor za razvoj djeteta u društveno odgovornog pojedinca. Pritom smo se osvrnuli i na neke dodatne specifičnosti vezane uz romsku nacionalnu manjinu, primjerice na nastavni program koji ne uključuje informacije o povijesti, kulturi, jeziku, književnosti i ostalim bitnim sadržajima vezanim uz romski narod, a zbog čega učenik romske nacionalnosti ne može razvijati svijest o vlastitom podrijetlu pa time ni izgraditi vlastiti identitet.
Još jedan problem za pripadnike romske nacionalne manjine je nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika na kojem se odvija nastava, što romskoj djeci, naravno, dodatno otežava praćenje nastavnog programa. Vezano uz taj aspekt, analizirali smo i ulogu pomoćnika u nastavi za romsku djecu, za koje se pokazalo da su im prijeko potrebni te da moraju biti pravi profesionalci u svojem radu. Unatoč neospornom talentu te želji i volji djece za školovanjem, mnogim romskim obiteljima vrlo je teško ustrajati u odluci da svojoj djeci omoguće obrazovanje kada nemaju osnovne životne uvjete, vodu, struju ili kanalizaciju, te kada roditelji s minimalnom novčanom naknadom jedva izdržavaju od početka do kraja mjeseca.
Eurobarometar je objavio rezultate velikog europskog istraživanja o diskriminaciji u Europskoj uniji, a rezultati pokazuju da su Hrvati_ice uvjereni_e kako u Hrvatskoj ima manje diskriminacije nego što je prosjek EU-a. Iz toga možemo zaključiti da Hrvati_ice u značajnoj mjeri ili ne znaju što je diskriminacija ili je ne mogu prepoznati. Prema Vašem mišljenju, što možemo poduzeti kako bismo postigle_i bolje uvjete života za romsku zajednicu?
O percepciji diskriminacije Roma u Hrvatskoj jako dobro govore događanja vezana uz prošlogodišnji prosvjed Želim normalan život organiziran u Međimurju. Organizatori su u pozivu na prosvjed istaknuli romsku nacionalnu manjinu kao faktor narušavanja sigurnosti građana i nacionalne sigurnosti, pri čemu su po nacionalnoj osnovi diskriminirali cijeli jedan narod, dok su prosvjed prezentirati kao borbu “za bolju zajednicu”.
Pri tome su, naravno, propustili spomenuti mnogo segmenata koji bi se svakako trebali uključiti i problematizirati prilikom zagovaranja bolje zajednice. Nitko nije govorio o tome kako su Romi u Međimurju već desetljećima prostorno segregirani te da takva segregacija rađa i druge tipove segregacije, a o čemu mi često pišemo na portalu. Izvještaji Pučke pravobraniteljice pokazuju kako su najraširenije predrasude u Hrvatskoj upravo prema Romima. Rezultati iz 2016. godine pokazali su da čak 48,3 posto ispitanika smatra da većina Roma živi od socijalne pomoći i ne želi raditi, 28,4 posto smatra da bi Romi zaposleni u uslužnim djelatnostima odbijali klijente, a gotovo svaka četvrta osoba kazala je da bi joj bio problem zaposliti Rome u vlastitoj tvrtci.
Romi su nepoznanica većinskom stanovništvu, a kako bi se to promijenilo i oni sami u tome igraju veliku ulogu. Uz određen nivo obrazovanja i samorealizacije drugima bi mogli prenijeti raznolikost i ljepotu svoje kulture. Promjeni takve percepcije mogu doprinijeti i mediji koji su trenutno nerijetko usmjereni isključivo na senzacionalističke priče iz crne kronike pri čemu nepotrebno ističu nacionalnu pripadnost pojedinca.
U doba koronavirusa, u mnogim mjestima u Europi Romi i dalje nemaju pristup čistoj vodi i sanitarijama, zbog čega je teško primijeniti osnovne higijenske mjere kao što je redovito pranje ruku, kao i mjere fizičke distance u stambenim objektima gdje boravi veliki broj ljudi. Mnogi Romi su trenutno izloženi posebnoj stigmi: neke zemlje poput Slovačke, Rumunjske i Bugarske poduzele su dodatne mjere za romska naselja – ona su preventivno pod karantenom ili su blokirana i okružena policijskim snagama. Kakva je situacija u Hrvatskoj?
Pandemija koronavirusa u vrlo je kratko vrijeme promijenila naše živote, u manjoj ili većoj mjeri s obzirom na to da su nam životni uvjeti i prije pandemije bili različiti. Brojna su romska naselja diljem Europe bez struje i pitke vode, a u takvim uvjetima teško je pridržavati se mjera izolacije te svih higijenskih uvjeta nužnih za očuvanje zdravlja. Još i prije ove situacije s koronavirusom, Savez Roma u RH “KALI SARA” i saborski zastupnik Veljko Kajtazi donirali su pakete s osnovnim potrepštinama za domaćinstvo te drva za grijanje i uređaje bijele tehnike socijalno ugroženim osobama – starim i nemoćnim, onima koji primaju zajamčene minimalne naknade, kao i samohranim majkama. Isto tako, kako bi ljudima olakšali situaciju uzrokovanu virusom, donirali su pakete humanitarne pomoći i osnovna sredstva za dezinfekciju te organizirali dostavu u sva romska naselja u Hrvatskoj. Bitno je, međutim, istaknuti i da su se i sami Romi u našoj zemlji, ali i šire, organizirali u pomaganju svojim sugrađanima, primjerice oni mlađi dostavljali su prehrambene namirnice i lijekove na adrese starijih te osim što su distribuirali maske, neki od njih sudjelovali su i u njihovoj izradi.
Što se tiče policijskih blokada romskih naselja i preventivnih karantena do kojih je došlo u ponekim zemljama, rekla bih da je to samo dodatna potvrda stigmatizacije i predrasuda, koje su, iako neutemeljene, raširene u velikoj mjeri. Prema našim informacijama, u Hrvatskoj nijedan Rom u ukupno 60-ak romskih naselja nije bio pozitivan na spomenuti virus.
Vezano uz epidemiju i zaštitne mjere, na portalu ste pokrenuli rubriku Phralipen #ostajedoma. Možete li nam nešto više reći o toj rubrici – o čemu se radi i kako je čitateljstvo reagiralo?
Zapravo smo se priključili općedruštvenoj inicijativi koja poziva svakog pojedinca da se ponaša maksimalno odgovorno spram sebe, svojih bližnjih te cjelokupne društvene zajednice. Animirali smo Rome iz Hrvatske i iz zemalja regije da podijele s drugima kako provode svoje vrijeme u izolaciji, čime se bave, što im najviše nedostaje te kako pomažu članovima obitelji i šire zajednice. Kao i drugima, najviše su im nedostajala druženja s prijateljima i veća fizička aktivnost, ali su se zato posvetili onome za što inače imaju premalo vremena, recimo druženju s djecom, kuhanju, čitanju, učenju stranih jezika i slično. Budući da su svakodnevno stizale poruke, najviše mlade generacije, i sami smo bili iznenađeni pozitivnim reakcijama i voljom za sudjelovanjem, ali jednako nas je tako iznenadilo i koliko je Roma srednje i starije generacije popratilo našu inicijativu na Facebooku.
U mainstream medijima nažalost ne čujemo puno o romskoj književnosti i umjetnosti, iako Savez Roma „KALI SARA“ često organizira razna kulturna događanja. Koju autoricu ili autora biste preporučili našem čitateljstvu?
U dugom povijesnom razdoblju pisana djela romskih književnika_ca bila su iznimno rijetka jer se književnost temeljila na usmenoj predaji. Ipak, s vremenom su se počeli javljati romski autori_ce koji_e su zapisivali_e usmene riječi te stvorili_e pisanu nacionalnu književnost. Danas se može pratiti njezin tijek, iako se romski književnici_ce gotovo i ne spominju u analima svjetske književnosti te iako je premalo njihovih djela prevedeno na engleski i druge jezike. Među djelima romske književnosti nalaze se pjesnikinje i spisateljice koje su ispisujući svoja sjećana, opisujući događaje i ljude, sačuvale od zaborava dijelove romske povijesti, običaja i tradicije. Predstavljamo ih u najnovijem izdanju časopisa “Phralipen” u sklopu teme broja Književnost je ženskog roda, a elektronska verzija dostupna je na našem portalu pa je svatko može pročitati ili se javiti na mail Saveza “KALI SARA” i zatražiti besplatni primjerak časopisa.
Također sa zadovoljstvom pozivam sve čitatelje_ice da posjete i Središnju knjižnicu Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” koju uskoro otvaramo u prostorijama Saveza, čim se situacija nastala uslijed koronavirusa još malo stabilizira. U knjižnici se nalazi više od 2 000 jedinica građe i preko 50 naslova časopisa te i dalje nastavljamo s prikupljanjem knjiga. Vjerujem da će svaki ljubitelj i ljubiteljica književnosti uspjeti pronaći nešto za sebe!
