Fotografkinja Zoë Noble u siječnju 2021. godine pokrenula je projekt We are Childfree, kroz koji dijeli i promovira priče žena koje su odlučile da neće imati djecu. Radi se o inkluzivnoj platformi koja u formi portretnih fotografija i podcasta demistificira takav životni izbor i otvara ovu dugo tabuiziranu temu. Pritom je zanimljivo odmah uočiti riječ childfree u engleskom nazivu projekta, a ne dosad uobičajenu varijantu childless koja sugerira kako su žene koje nemaju djece nepotpune ili im nešto nedostaje, a to znači (nadajmo se) da se i dijalog oko teme postupno mijenja.
Za društvo i dalje kontroverzna, za neke žene prilično jednostavna odluka. Način života danas je znatno drugačiji nego prije; žene su uglavnom financijski neovisne, obrazuju se i usavršavaju, ulaze na tržište rada itd. Mogu se posvetiti sebi, ići na putovanja, razvijati hobije, učiti strane jezike i baviti se stvarima koje si, ako bi postale majke, ne bi mogle priuštiti, a organiziranje života općenito je uvelike olakšano. Štoviše, prema istraživanju Paula Dolana, profesora bihevioralne znanosti na London School of Economics, žene koje nisu u braku i nemaju djecu najsretnija su skupina stanovništva.
Međutim, žene koje ne pristaju na tradicionalne rodne uloge često su stigmatizirane, pa i demonizirane. Primarna i gotovo isključiva obveza žena u patrijarhatu jest roditi dijete i brinuti o obitelji i kućanstvu, što je ideja oko koje istovremeno i orbitiraju liberalne države Zapada i konzervativna društva. Primjerice, Zoëino iskustvo je nažalost jedno od mnogobrojnih negativnih iskustava koja potvrđuju kako se ženina odluka, pod krinkom medicinskog paternalizma, zanemaruje i obezvrjeđuje. Liječnici su joj godinama uskraćivali pravo na histerektomiju, uvjereni kako će se Zoë predomisliti. Koliko je nedostatak autonomije žena nad vlastitim tijelima nepravedan, opasan i krajnje okrutan, podsjetio nas je i nedavni tragični primjer smrti trudnice u Poljskoj.
U potrazi za razlozima zbog kojih žene odustaju od majčinstva, prijašnja istraživanja uglavnom su se fokusirala na neplodnost i druge biološke poteškoće koje onemogućuju začeće. Tek nam predstoje detaljne studije koje će krenuti upravo od svjesnog izbora nerađanja. Razlozi su raznovrsni i kompleksni, a uključuju mentalno zdravlje, bojazni i strahove vezane uz roditeljstvo, mogućnost nasljednih bolesti, realitet ekonomske i političke situacije, kao i sve dramatičniji utjecaj klimatskih promjena na svijet koji će nove generacije naslijediti.
Ono u čemu projekt We are Childfree uspijeva jest na iskren i autentičan način upozoriti na diskriminatorne prakse s kojima se žene svakodnevno suočavaju. Zajednički nazivnik njihovim pričama je više ili manje eksplicitno postavljen društveni zahtjev za opravdanjem vlastitog izbora. Sve su sugovornice osjećale da im nedostaje majčinski instinkt već u pubertetu, koji se kasnije naprosto nije razvio. Otkucavanje biološkog sata također nije bilo tako dramatično. Uglavnom se u podtekstu priča primjećuje kako se pitanja o roditeljstvu gotovo isključivo postavljaju ženama, dok se muškarcima koji nemaju djece toliko ne čudimo. Isto tako, kada ste posljednji put čule da je netko postavio pitanje: “A zaštoviimate djecu?”
U ovom projektu imamo mogućnost pratiti, čitati i slušati različite životne priče. Recimo, Monica dugo nije mogla naći posao, a na intervjuima je počela postizati bolje rezultate kada bi spomenula da ne planira imati djecu, čak i u “progresivnoj” Njemačkoj, jer se žene promatraju kroz prizmu poslovnog rizika (porodiljni dopust, bolovanje zbog djece). Lise je radila kao dadilja i shvatila da ljudi, neovisno o tome jesu li ili nisu roditelji, nikad neće moći imati sve, i to je sasvim u redu. Alex je prekinula višegodišnju vezu jer je njezin partner inzistirao na djeci i nametao joj osjećaj krivice i anksioznosti zbog mimoilaženja u stavovima.
Žene bez djece nisu one koje mrze djecu, nisu sebične karijeristice, hladne i/ili čudne vještice. Naprotiv, radi se o ženama koje razumiju da majčinstvo ne podrazumijeva uvijek obiteljske idile, savršeno bijelih stolnjaka i čokoladnih kolačića netom izvađenih iz pećnice. Odluku kako ne žele preuzeti odgovornost za odgajanje, brigu i usmjeravanje drugog ljudskog bića, ukoliko to nisu u mogućnosti, trebalo bi podržati.
Žene bez djece često mogu čuti komentar da su sebične; no, nije li sebičnije imati dijete kako biste, primjerice, pokušali na taj način spasiti brak/vezu? Tko polaže pravo na to da nečiju odluku prozove sebičnom, dok je njihova vlastita odluka neupitno nesebična? Komentar Tko će se brinuti za tebe kad ostariš također nije „motivacija“ za rađanje jer, šokantno, postoje i djeca koja se iz različitih razloga ili okolnosti ne može ili ne žele brinuti za roditelje. Nadalje, na pitanje Što planiraš ostaviti iza sebe? ne dolazi u obzir nijedan drugi odgovor osim genetskog materijala, logično. Ostaje dojam kako su uvijek neka buduća djeca važnija od one koja nas okružuju.
Istovremeno, odluka o tome da žena ne želi imati djecu ne znači nužno da ona ne želi obitelj. Propituje se zastarjela koncepcija o tome kako bi “prava” obitelj trebala izgledati – tata radi, mama kuha, djevojčica se igra s lutkom, dječak s kamionima. S druge strane, odluka o zasnivanju obitelji ponekad se uopće ne donosi promišljeno upravo zbog nepisanog društvenog ugovora na koji žene pristaju praktički svojim rođenjem. Još radikalnija tabu tema, o majkama koje se ne osjećaju sretno i ispunjeno 24 sata na dan 365 dana u godini, pokazuje koliko se čitava problematika usložnjava i kako o njoj ne možemo jednoznačno govoriti. Dok mnoge majke imaju imaginarnu paralelnu sliku života koji se mogao dogoditi, nepravedno je to svoditi na zavist ili žaljenje zbog majčinstva.
U kontekstu projekta We are Childfree inzistira se na sagledavanju problematike iz ženske perspektive jer ona nužno za sobom povlači čitav set problema, odnosno društvenih i životnih okolnosti koje podsjećaju na neravnopravnost žena u odnosu na muškarce. Žene često rade nepuno radno vrijeme, na nesigurnim pozicijama, zarađuju manje od muškaraca i kasnije u životu imaju niže mirovine te se općenito susreću s brojnim preprekama i diskriminacijom. Pandemijska kriza dodatno je osvijestila da neplaćeni kućanski rad uglavnom pada na žene. Iako u Hrvatskoj ne postoje istraživanja fokusirana na troškove roditeljstva, može se pronaći podatak da je do fakulteta za jedno dijete potrebno izdvojiti najmanje 460 000 kuna, dok se sa studiranjem troškovi penju i do 650 000 kuna.
Kada se o ovoj temi čita u medijima, najvidljivije su ipak priče i svjedočanstva bijelih žena, Europljanki i Amerikanki. Stoga je lijepo vidjeti kako su se pokretu pridružile i Afroamerikanke u vlastitoj varijanti #NoBibsBurpsBottles kako bi dodatno skrenule pozornost na nužno različite implikacije njihova angažmana i podsjetile kako za velik broj žena diljem svijeta izbor nemajčinstva ostaje privilegija.
I ne brinite, ako imate djecu, nitko vas neće osuđivati. Cilj projekata poput ovog je doprinijeti normalizaciji jednog životnog izbora i pokazati kako i žene bez djece mogu biti ispunjene, zadovoljne i sretne. Treba osvijestiti vlastite želje, potrebe i prioritete, slušati unutarnji glas jer odluka pripada svakoj ženi ponaosob, a ne društvu. Majčinstvo bismo trebali shvaćati kao dio ženskog identiteta, a ne ga u potpunosti izjednačavati s njim. Osim što može biti majka, svaka od nas može se ostvariti na više razine: kao partnerica, prijateljica, radnica, mentorica ili kul teta (pridruži se Rich Auntie Supreme zajednici). Mogućnosti je bezbroj.
S obzirom na sve veći broj internetskih članaka, pa čak i Tik-Tok videa, čini se kako je neizvjesna budućnost natjerala da se zagrabi u temu koja se dosad sramežljivo pojavljivala u javnom prostoru. Ljudi sve više prepoznaju izazove roditeljstva i o njima se danas razgovara otvorenije, s više senzibiliteta i bez generalizacije. Pomogla bi edukacija u školama kako bi se ljudi više informirali i bili sigurniji u svoju odluku, kakva god ona bila.
Ovakvi projekti osnažuju žene da osmisle svoje živote onako kako to one žele, potiču na propitivanje postojećih uloga i društvenih očekivanja, te indirektno potiču na refleksiju o vlastitom životu, uključivao on majčinstvo ili ne.
Podcast / Facebook / Instagram
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
